Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. rujna 2019.
Terminal besmislen

FIJASKO LNG-a Za zakup mizernih količina plina javili se samo HEP i Ina

Foto Sergej Drechsler
Foto Sergej Drechsler
Autor:
Objavljeno: 22. prosinac 2018. u 10:06 2018-12-22T10:06:00+01:00

Uvjetnih  300 milijuna ponudili su Mađari koji su htjeli fiksnu naknadu i ona im je omogućena na rok od čak 20 godina, no svejedno ne dolaze na Krk

ZAGREB Projekt LNG terminala na Krku doživio je fijasko, jer se do roka, 20. prosinca za obvezni zakup njegovih kapaciteta javilo premalo zainteresiranih, a među njima samo domaći kupci, HEP i Ina, nitko drugi izvana. I sam HEP našem listu je potvrdio da su se javili u četvrtak, što je bio krajnji rok za obvezujuću  ponudu. 

Pokazan je interes za obvezujući zakup samo 520 milijuna kubika plina godišnje od ukupno 2,6 milijardi, koliki je planirani kapacitet terminala, dok su, stoji u službenoj obavijesti LNG-a Hrvatska, »pristigle i uvjetne ponude za neobvezujući zakup kapaciteta 300 milijuna kubika«.

HEP se javio, ali ne samovoljno nego na »poziv« države, da zakupi oko 400 milijuna kubika, Ina je otprije zainteresirana za sto milijuna, što daje rezultat  od 520 milijuna kubika koji su pristigli kao obvezujuća ponuda.

Uvjetnih, neobvezujućih 300 milijuna ponudili su,kako doznajemo, Mađari, no kako je ovo bio poziv za dostavu konačnih, obvezujućih ponuda za zakup, postavlja se pitanje što mađarska
»uvjetna«, neobvezujuća ponuda tu uopće radi, i je li riječ i o čemu drugome osim o mađarskoj, simboličnoj poruci Hrvatskoj. Upravo su radi Mađara, može se čuti, prije koji dan definirane fiksne naknade za zakup na period od čak 20 godina, koje, budući da će cijena plina rasti, za operatera – LNG Hrvatska dugoročno ne mogu biti povoljne, no svejedno se ni Mađari, niti itko drugi izvana nije javio, barem ne s obvezujućom ponudom.

EU novac i kredit

Računica je jasna – plin s LNG-a je oko 30 posto skuplji od ruskoga i, kako stvari stoje, kupovat će ga, osim u manjoj količini INA, samo HEP. U protivnom, da se HEP nije javio na natječaj, projekt bi morao biti proglašen propalim. Neslužbene informacije kažu i to da će HEP s 50 milijuna eura ući u investiciju gradnje terminala, »tešku« ukupno 250 milijuna eura, od kojih nam je EU osigurao oko sto milijuna, a ostalo bi se trebalo namiriti ulaganjem HEP-a  i kreditom.

»Do isteka roka za podnošenje ponuda u drugom krugu postupka ugovaranja obvezujućeg zakupa kapaciteta terminala (Open Season postupak), 20. prosinca 2018. godine, LNG Hrvatska zaprimila je ponude za obvezujući zakup kapaciteta terminala u iznosu od 0,52 milijarde kubika plina.

Pored ponuda za obvezujući zakup kapaciteta, pristigle su i uvjetne ponude za neobvezujući zakup kapaciteta u iznosu od 0,3 milijarde kubika plina«, stoji u službenom priopćenju LNG-a rvatska.

»Neobavezna mađarska ponuda u pozivu na obvezujuće ponude bi valjda LNG-u Hrvatska trebala poslužiti da projekt ipak proglasi rentabilnim, odnosno poručiti da neku budućnost on ipak ima. Moguće je da će još jednom biti objavljen i poziv za obvezujući zakup.

HEP je pak državna firma, i poslušno će za državu odraditi i ovaj zadatak. Država će sad forsirati gradnju plinskih elektrana, kako bi se opravdao uvoz LNG-a«, kažu nam neslužbeni izvori, dodajući kako »sve skupa nalikuje na samoubojstvo«. 

Bez stručne podloge

Energetski stručnjak i nekadašnji direktor Ine Davor Štern  rezultate pristiglih ponuda za zakup komentira riječima kako »terminal više nema nikakvog smisla«.

– Doista me brine bešćutnost naše politike da ignorira sve ekonomske pokazatelje, i radi što ju je volja bez stručne podloge – kaže Štern, dodajući kako se Hrvatska mora okrenuti istraživanju novih nalazišta plina na Jadranu i na kopnu.

Interesa za skuplji LNG nema, kaže, jer osim ruskog, u Europu će dolaziti i azerbajdžanski plin, pa tako i u Hrvatsku. U Europi je u pogonu, napominje, desetak LNG terminala, koji rade s malim kapacitetima, a Mađarima, primjerice, nije nikakav problem, ako žele, preko talijanskog terminala kupiti nešto LNG-a zbog diversifikacije nabave, ne treba im za to hrvatski terminal.

– Mađari su htjeli fiksnu naknadu za zakup, i ona im je ovdje omogućena, na rok od čak 20 godina, no svejedno ne dolaze. Operateru, dakle LNG-u Hrvatska, takva naknada ne ide u korist –  kaže Štern, napominjući da ćemo na kraju, bude li HEP gotovo pa jedini kupac plina s krčkog terminala, svi skupa to  plaćati.

HEP do kraja ožujka iduće godine ima ulogu veleprodajnog opskrbljivača na hrvatskom tržištu, na kojoj već bilježi gubitke budući da mora po tržišnim cijenama kupovati plin, i dalje ga po reguliranim cijenama prodavati lokalnim distributerima. Da nije tako, mnogi bi lokalni distributeri bili u problemu, i morali bi staviti ključ u bravu.

Kako poručuju iz LNG-a Hrvatska, sukladno pravilima provedbe obvezujuće faze postupka ugovaranja dugoročnih kapaciteta uplinjavanja ukapljenog prirodnog plina, slijedi analiza ekonomskog testa temeljem zaprimljenih ponuda. Ekonomski test predstavlja alat kojim se omogućuje procjena profitabilnosti projekta pri različitim scenarijima. »Ovisno o rezultatima ekonomskog testa, donijet će se odluka o mogućem modalitetu realizacije LNG terminala te će se po završetku postupka o istome pravovremeno obavijestiti zainteresirani korisnici terminala, kao i sva zainteresirana javnost«, ističu.

Drugim riječima ponuda HEP-a ide sad na ekonomski test kako bi se vidjelo što i kako dalje. 

Strateški interes

No što će biti dalje, prilično je jasno, jer je još u studenom ministar energetike Tomislav Ćorić dao naslutiti da će država sama nositi projekt ako za Krk ne bude dovoljno interesa zakupaca.

Osobno držim da je LNG na otoku Krku izniman strateški interes, i vjerujem da Republika Hrvatska, ako to bude potrebno, treba promišljati o sufinanciranju tog terminala«, izjavio je tada Ćorić.

Kad je u listopadu razgovarao s mađarskim ministrom vanjske trgovine i vanjskih poslova Peterom Szijjartom, mađarska je novinska agencija MTI prenijela da bi Mađarska mogla preko Krka uzimati 1,7 milijardi kubika plina, što se ni približno nije sada realiziralo. 

Budući da je konstantno dosad poručivano da se u gradnju terminala, odnosno kupnju broda za regasifikaciju može ići samo s minimalnim zakupom kapaciteta od 1,5 milijardi kubika, bit će zanimljvo vidjeti kako će se investiciju opravdati s triput manjim izraženim interesom, i to isključivo domaćih kompanija. 

Jučer reakciju iz resornog ministarstva i Vlade nismo uspjeli dobiti pa je bez odgovora ostalo i pitanje – hoće li Vlada ići u realizaciju projekta unatoč tome što je interes zakupaca podbacio.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.