Voltaire je govorio da su vještice prestale postojati kada su ih prestali spaljivati… Tako je lomača Rujevica, antikrista Keka i igrača ziheraškog mentalnog sklopa, u sedam dana postala – samostan Božje ljubavi. Svi žive u slozi i kolektivnom veselju. Kek je dobio aureolu, igrači su božanstveni, navijači čudesni…

Rijeka je nakon deset kola tri koraka ispred Osijeka, četiri ispred Dinama, ima šest bodova više od Hajduka. Usput, sve je bacila na koljena, pobijedila. Omraženi »bunkeraš« Matjaž Kek napravio je nemoguće, natjerao je vodu da teče uzbrdo…Skeptici su razoružani. Sjećate se kako je svojedobno, u vremenima krize kod Branka Ivankovića, igru Rijeke (i svoju!) komentirao Mladen Mladenović. »Igrali smo ko gluhe svinje!«. Bez riječi su i silni »ulični menadžeri« (kokošari!) od čijeg zbroja IQ-a ne bi dobili amebu. Kekova je sreća (i Rijeke) što živi u svom svijetu. U oklopu Rujevice.

Rijeka može u petak izgubiti u Puli, nikad se ne zna, ali nakon prvih deset kola najuspješnija je (bodovno) i najbolja (umjetnički dojam) momčad HNL-a. Joško Jeličić, TV komentator bez dlake na jeziku, u dobru i zlu, konstatirao je: »Rijeka me oduševila u dosadašnjem djelu natjecanja!«.

Nogometaši Rijeke zabavljaju gledatelje na stadionima i ispred TV ekrana – zabavljajući se. Jednostavno, uživaju o svom poslu. Posebice kada bace pogled na prvenstvenu ljestvicu. »The best is yet to come«, Franka Sinatre, najbolje tek mora doći… Odrađeno je, naime, tek deseto kolo, jedno iznad četvrtine prvenstva. A HNL nije utrka na 100 metara, već maraton pun zamki. Zbog svojih slabosti, sudačkih pogrešaka, suparničkih sjajnih golova… Na dugom putu do 36. postaje, posljednje utakmice 27. svibnja s Dinamom u Maksimiru.

Sreća ne smije biti u završnom rezultatu, već u procesu rasta i sazrijevanja, odnosno rada, koji je doveo do tog rezultata. Ne, nije Kekova fraza, ali jamačno će je potpisati. Jer, koliko ste puta čuli »idemo korak po korak, iz utakmice u utakmice, po tri boda…«. I tako do onog 36. kola u Maksimiru kada bi cijela Rijeka mogla preseliti u – Maksimir! Tek je deseto kolo, valja gasiti vulkan euforije. Ne brinite, Kek će sve zauzdati. U ovom trenutku nedvojbeno je da je Rijeka prva na ljestvici i igra najljepši nogomet.

Protiv jadnih »crvenih« iz splitskog Parka mladeži (nisu dobili plaću godinu dana…) Rijeka je očekivano lako došla do bodova. Prije svega zahvaljujući pristupom. Austrijanac Gorgon i sjajni Dalmatinac koji je na Rujevicu stigao preko Maksimira, Andrijašević, stavili su pečat na pobjedu. Čudni golovi, rekao je i trener gostiju Lokica, ali »da nismo primili te, dobili bismo druge…«. Uz napomenu da je Rijeka drugi planet.

Osam pobjeda i dva remija, u oba slučaja (Inter i Cibalia) nisu realizirani kazneni udarci (Gavranović i Gorgon), dosadašnji je učinak Rijeke uoči gostovanja na pulskom stadionu Aldo Drosina. Konačno pravi derbi, jer Puljani su, zahvaljujući treneru Goranu Tomiću, opet momčad. Dvije pobjede i remi u Osijeku su najbolja potvrda. Slavoncima su nametnuli remi (1:1) u sudačkom vremenu (Stepčić), ali mogli su povesti kada su mreže bile netaknute (Miloš).

A najveća opasnost za riječku obranu bit će igrač Rijeke, Nigerijac Solomon. Na posudbi kao i Collins, odnosno Miloš. Istra na rijeki pogon (Solomon, Collins, Miloš), ali i još je poveznica. Vratari Iveša i Ivušić nosili su dres Rijeke, Stepčić, stručnjak za slobodne udarce, prošao je Kantridom, a nikada nije igrao tako dobro kao sada. Paracki je davno, iz omladinskog pogona, otišao trbuhom za kruhom, dok je Bertoša potražio svoju sreću na svojoj istarskoj zemlji, nakon što se nije mogao nametnuti na Rujevici. Izuzetno motivirani bit će protiv Rijeke. Svako ima nešto za dokazati, izravnati neki račun. Igrači na posudbi dokazati Keku da ih mora vratiti…

Istra – Rijeka je poslastica. Prošle sezone je Rijeka četiri puta pobijedila, ove sezone dobila je prvu utakmicu na Rujevici, ali sada će biti žestoko. Istra je momčad koja ima glavu i rep. Rijeka je jaka i raznovrsna. Kameleonska momčad. Najuspješnija i najbolja u HNL-u, u ovom trenutku.