RIJEKA Bio je izbornik Švicarske (kratko), Hrvatske (povijesno), Irana (osvajački), Bosne i Hercegovine (NATO-vski) i olimpijske Kine (Markopolovski)… Trenutačno je na nekim brdima Irana. Miroslav Ćiro Blažević, dakako, trener od 1968. godine (Vevey), jučer je rekao ono što stalno ponavlja: »Nikada nisam bio bolji!. Najbolji na svijetu!«. Dokazano. Ako je iskustvo najveće bogatstvo Ćiro je nobelovac, inovator u 77. godini (10. veljače), s energijom tridesetogodišnjaka.

Rekao je davno da će umrijeti na trenerskoj klupi, ali… S novim političkim vjetrovima i novonastalim kuplerajem (preslika države?) u Hrvatskom nogometnom savezu, Ćiro bi se uskoro iz Irana mogao vratiti na bijelom konju, kao prije 13 godina iz Francuske, s brončaom medaljom oko vrata. Zauzdajte maštu, nije u pitanju Dinamo, a još manje reprezentacija (Bilić je njegovo dijete, a kao takav -zaštićen!).

Kralj u svom svijetu

Ćiro bi mogao postati nogometni pijetao Kukuriku koalicije, predsjednik HNS-a! Uskočiti u razorenu Markovićevu fotelju, želja je to, navodno, nove vlasti, poglavito SDP-ova jurišnika Željka Jovanovića. Na prvi pogled nespojivo, ali u politici često nema logike, a obrazi su slonovski.   

Ćiro Blažević je hrvatsko poglavlje trenerske karijere otvorio na riječkoj Kantridi (1979.), Dinamo je doveo do naslova (1982.) poslije 24 godine, bio u Hajduku, Osijeku, Varteksu, Zagrebu… Francuskoj, Grčkoj, Sloveniji, Kini, Iranu… Uvijek je bio više od trenera, menadžer. Sposoban. Vodio je ekipu i klub, uostalom u kratkom razdoblju bio je i službeno gazda Dinama.

Treba mu priznati da nije suncokret, nikada nije izdao prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, niti negirao članstvo u HDZ-u. Kandidirao se i na predsjedničkim izborima, dobio 17.847 glasova i ispao u prvom krugu. Trijumfirao je Stjepan Mesić. Nije postao predsjednik države, zašto ne bi preuzeo vlast u HNS-u? U svom je svijetu – kralj! Nedvojbeno najpopularnija osoba hrvatskog loptačkog svijeta. A Švicarska, gdje stoluju Blatter (FIFA), i Platini (UEFA), njegovi prijatelji – druga mu je domovina.

Zna sve o hrvatskoj nogometnoj mafiji, a bez obzira na to koliko voli novac, jamačno se neće umočiti… Svjestan da dolazi s mačem pravde.

– Predsjednik? Zašto ne! Neokaljani sam sportaš, bez crne mrlje. Da Marković treba otići rekao sam davno, ali nemojmo trpati Mamića u isti koš, bez obzira na sve svoje mane, pretegnula bi ona druga strana vage. Njega treba zauzdati. Svi će imati koristi – govori Ćiro.   

Jovanovićev joker  

Zgrožen je Ćiro uhićenjima Širića i Djedovića. Činjenicom da su pali s rukama u medu.

– Oni nemaju mogućnosti da se izvade! Ali nemojmo sve strijeljati, ima i čestitih ljudi. I premijer Sanader je pao u ruke pravde, ali u parlamentu je ostalo puno čestitih ljudi.

Poznato je, priznao je sam, da nije čovjek za političku scenu, ali nogomet je njegov svijet. Za vrijeme predsjedničke kampanje HNS-a, prošle godine, bio je na Štimčevoj strani, protiv Markovića i Šukera. Tražio je promjene, sada bi se mogao sam naći u situaciji da ih sprovede. Nogometu vrati kredibilitet.

Ćiro predsjednik? Priča je krenula, gdje ima dima, ima i vatre. Možda kao »dalmatinska struja« budući da je zagrebačka županija zaigrala na kartu njegova učenika, Darija Šimića. Pravni stručnjaci razradit će strategiju. Ako je politika dala zeleno svjetlo, pola je posla obavljeno.

Željko Jovanović, navodno, budući krotitelj hrvatski sportskih lavova (nepoštenima će vaditi zube i kastrirati ih), posljednjih je dana punio novine i napadao s TV ekrana, je li imao u rukavu jokera Ćiru?

Vidjet ćemo, na redu su županijske skupštine, a onda, 21. prosinca, Skupština HNS-a. Kritična masa je stvorena, Markoviću i društvu je odzvonilo. Prodali su ih Širić i Djedović, potom su svi korumpirani iz prošlih vremena »hrabro« propjevali i hrvatski je nogomet – na aparatima. Čeka infuziju moralnosti i poštenja.