Glavom je pogodio mrežu na istoj strani stadiona na Rujevici, za prvi gostujući pogodak. U dresu Lokomotive koju je 2. kolovoza prošle godine na inauguraciji »Bomboniere« vodio današnji izbornik Ante Čačić. U nedjelju je Franko Andrijašević u gol pretvorio Mišićev ubačaj iz slobodnog udarca. Kao rukom maknuo je maglu zabrinutosti, kiša je prestala padati, navijačima je granulo sunce – oduševljenja. Andrijaševićev četvrti pogodak u dresu Rijeke. Igrač kakvoga je trener Matjaž Kek čekao u slaganju mozaika nove Rijeke. Nevjerojatan osjećaj za prostor, razigravač, lisac između suparničkih linija. Vešović, Gavranović i Gorgon, ubojiti napadači bijelih, sada imaju svjetionik.

Iz Hajduka je u Rijeku stigao preko Dinama (Lokomotive). Splićanima je bio višak, od Mamića su za njega uzeli 750.000 eura, a Franko je »svojima« oprostio 150.000 eura duga. U Dinamu nije bio u Kranjčarovim planovima… Rijeka je brzo reagirala na Kekovu radost. Postigao je gol Hajduku na Poljudu, nije slavio (korektno!), do nogu je dotukao Dinamo (5:2), a iduće nedjelje će igrati protiv momčadi koja mu je bila »rezervni položaj«, Lokomotive. U riječkom je dresu igrač za naslovne stranice. Za stručne rasprave i analize. Franko uživa u Kostreni, gdje živi, veseli se svakom treningu i utakmici. Zbog toga je Rijeka prva sa šest bodova prednosti ispred Dinama!

Još je sedam kola do kraja kalendarske godine. Na zimski se odmor odlazi poslije 20. runde. Rijeka želi sačuvati šest koraka prednosti. Prošle godine je to bilo nakon 21. kola, a vrh ljestvice izgledao je ovako: Dinamo 45, Rijeka 43, Hajduk 39… Nakon što je Rijeka prokockala četiri boda prednosti. Zanimljivo, Splićani se rado prisjećaju ovog razdoblja, kraja listopada prošle godine. Nakon 14. kola Hajduk je bio prvi (29), ispred Rijeke (28) i Dinama (27). Dok na Poljud nije stigao slovenski Napoleon, Matjaž Kek. Rijeka je pobijedila 3:0.

Osim mogućih iznenađenja, Riječanima je ključna utakmica u Maksimiru s Dinamom 3. prosinca. Ne izgubiti vjerojatno bi značilo sačuvati tih šest bodova prednosti. Jer Rijeka i Dinamo su jedini konkurenti za naslov, dok će se Hajduk i Osijek boriti za treće mjesto i – Europu. Hajduk do kraja godine na Poljudu igra s Osijekom i Dinamom, a dolazi na Rujevicu. Zanimljivo je da je Rijeka u susretima s izravnim suparnicima za vrh ljestvice ostvarila četiri pobjede u isto toliko susreta. Dvaput su dobili Osijek.

Matjaž Kek bježi od euforije. Zabranio je razbacivanje s – naslovom. Ali svjestan je situacije, stanje duha svih Riječana, onih kojima je Rijeka, klub i grad, u srcu. Reći će kako ga više od osvojenih bodova, bez obzira na to što su oni jedino mjerilo vrijednosti jedne momčadi, raduje način na koji su osvojeni. IGRA! Velikim slovima. Pokazao je Kek da je vrhunski stručnjak, jamac uspjeha, posramio je sve kritičare. Umjesto prošlosezonskih »teških utakmica«, dizel goriva u želucu, sada navijači mogu uživati u finom šampanjcu (pjenušcu). Izvađenom iz mora nakon godinu dana kod vinara Marinka u vodama Vrbnika! Zlatne žlahtine, naravno. Krčki pjenušac može biti i prijevara, ali igra Rijeke je u ove sezone – festival ljepote.

Matjaž Kek izbjegava svaku priču o naslovu. Još bole prošlosezonski ožiljci, ali znakovita je njegova misao: »Spremni smo pobijediti svakog idućeg suparnika«. Nakon što je rekao da nitko za Božić nije postao prvak. Nije, ali lijepo bi bilo pod bor staviti šest bodova prednosti. A to znači ne izgubiti u Maksimiru.

Sreća ne smije biti u krajnjem ishodu, ostvarenju cilja, već u procesu rasta koji je donio do – rezultata. Keku je to savršeno jasno. U svlačionici ima gladne lavove, igrače spremne na rad i žrtvu. Ne pamtim ovako raskošnu Rijeku. Možda je bilo i uspješnijih, konkretnijih, ali sadašnja Kekova igra je – perje za milovanje duše. Što će biti na kraju, samo Bog zna. A bit će još utakmica kao što je bila ona s Interom. dosadnih i mučnih.

Jamačno, Matjaž Kek nije zec za bugarske vukove trenera Ivajla Peteva. Jednom se opekao…