RIJEKA Izgleda da je tako bilo suđeno, uz nedostatak sreće koja je okrenula leđa i već znanu poštapalicu »negdje smo se zamjerili lopti«, teze su i pitanja koja se provlače Rujevicom nakon najbolnijeg poraza sezone. Dinamo, koji nije niti izbliza blistao, (pre)lako je preokretom ugasio riječke nade na kartu individualne kvalitete (Petković, Hoxha) i dva bljeska te Bijelima servirao čašu pelina, s puno više gorčine od one Lillea kad je momčad ostala pred vratima skupina Konferencijske lige.

Modre je već većina (ne)opravdano proglasila prvacima, a o značaju njihove pobjede dovoljno govori već i doček navijača u Maksimiru. Teško se prisjetiti kada se to dogodilo na taj način i odmah po povratku s jedne ligaške utakmice u metropoli, što samo dodatno govori u prilog teze o utakmici sezone. I zapravo kakvu je Rijeka propustila veliku, povijesnu prigodu.

Na kraju se sve svelo na puku matematiku i statistiku, dojam je pao u drugi plan koliko god neki na njemu inzistiraju, a nikad lošiji Dinamo zadnjih petnaestak godina izbacio iz utrke prvo najjači Hajduk u posljednje vrijeme te Rijeku koja je po mnogima igrala najljepši nogomet.

Kako sada sve izgleda iz perspektive Rijeke? Poraz od najvećeg rivala zadnjeg desetljeća u utakmici, u kojoj je Dinamo igrao možda i najslabije u posljednjih osam utakmica na Rujevici, sigurno je udarac nakon kojeg se treba vratiti. Nije to bio onaj klasičan »nokaut« kakve je Rijeka znala doživljavati na Rujevici od Modrih (2:7, 1:5), ali je više onaj »tehnički« nakon čijeg je »brojenja« na semaforu ostalo – 1:2.

Željko Sopić pohvalno je i govorio o igri svojih igrača koji su, kako kaže, ponos grada. I to je istina. Da nije bilo lepršave i ubojite, nabujale Rijeke ovog proljeća, ne bi bilo niti popunjene Rujevice, rasprodane u posljednjih osam utakmica. Posljednja je na riječko nogometno izvorište dovela »zvane i nezvane«. Dosta onih koje nogomet i ne zanima, ali intrigira Sopićeva Rijeka.

Rijeka je konstanta hrvatskog nogometa iako je posljednje dvije godine osvajala četvrta mjesta i ostajala bez trofeja. I jedini svjetionik riječkog sporta. Ove godine drugo mjesto u toj priči pripada vaterpolistima Primorja EB koji su izborili Final Four LEN Euro kupa nakon istinskog sportskog podviga. Konstanta su i kuglačice Mlake. Ali u loptačkim sportovima HNK Rijeka daleko prednjači u svemu u trenucima dok se u gradu koji teče slave tek promocije iz nižeg u viši rang. One rukometaša Zameta i košarkaša Kvarnera 2010 te MNK-a Rijeka, a dok je odbojka već dugo na margini do te mjere da su odbojkašice Rijeke potonule u niži razred.

Bomboni i kritike

Svjestan je Sopić značaja Rijeke ne samo u domaćim već i hrvatskim okvirima, ali »bomboni« iz usta riječkog stratega navijačima Bijelih mala su i slaba utjeha. Treba ponoviti, Rijeka je propustila veliku priliku.

Damir Mišković, prvi čovjek kluba, tradicionalno će zacrtati Europu kao primaran klupski cilj svake sezone, posebno »opečen« onim što se događalo pod svodovima Rujevice ne tako davno u eri »Cosmi Showa«, Alena Halilovića, Roberta Palikuče i mnoštva prolaznika.

Rijeka je prvi put vezala dva poraza u prvenstvu, ali dojam je da je ipak puno veći kiks napravila protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj. Da je pobijedila, a izgubila od Dinama, Modri bi bili samo na bod prednosti. I sve bi bilo puno otvorenije. Poraz od Lokosa pripisan je lošem danu, od Dinama izostanku Fortune, ali to su i susreti u kojima se na djelu vide prave i velike momčadi. I rukopis trenera.

Rijeka je izgubila veliku priliku, najveću u moderno vrijeme, nakon što je ostala bez naslova točno prije 25 godina, pred 26 tisuća gledatelja na Kantridi. No, to je bio splet drugačijih, puno nesretnijih okolnosti i vremena. Ove sadašnje bile su za Bijele puno povoljnije. Danima se pričalo i najavljivalo kako će susret vjerojatno odlučiti nijanse i individualna kvaliteta pojedinca, a opet ona nije iskontrolirana (Petković) na najbolji mogući način.

Rijeci ne trebaju sada niti veliki hvalospjevi i previše utjehe za ono što je bilo, ali niti velike kritike, bitno je spasiti sezonu. Znači na najbolji mogući način pripremiti momčad za sve moguće scenarije završnice.

Važna subota

Dinamo može postati prvak već u subotu ako Rijeka ne svlada Varaždin, a Modri pobijede Osijek jer je bolji u međusobnim ogledima. U slučaju riječke pobjede u gradu baroka, modri ansambl neće moći još slaviti. Labrović i društvo najavljuju igru za naslov dok god postoje i teoretske šanse. A one Bijelima rastu u slučaju vlastite pobjede i Dinamovog poraza od Osijeka. Osijek je ove sezone poprilično namučio Dinamo, a ima i dodatnu računicu u borbi za izlazak u Europu. Tad bi se situacija dosta zakomplicirala, ali Modri bi i dalje držali sve u svojim rukama, za obranu titule trebale bi im pobjede nad Belupom i Rudešom.

Ponudi li maksimirski sraz remi, a Rijeka pobijedi, razlika bi iznosila dva boda, a Dinamu bi u dva završna kola bila dovoljna četiri boda. U svakom slučaju jedan, onaj prvi scenarij, koji nije nemoguć, zakomplicirao bi prvenstvo. Za njega Rijeka prvo treba svladati Varaždin… Bit će to opet važna subota za hrvatski domaći nogomet.

Naravno, Rijeka svoju veliku šansu sezone vidi i u lovu na sedmo Rabuzinovo sunce. Bijeli su proteklih sezona bili istinski majstori Kupa, a triput su ga preoteli baš Modrima. Sada se opet igraju dvije utakmice, a uzvrat na Rujevici 22. svibnja. Podići Rabuzina u ovoj situaciji uz izvjesniju poziciju doprvaka, učinilo bi sezonu itekako pamtljivom. U protivnim, bila bi to opet sve u svemu uspješno-utješna sezona, ali s drugom čašom pelina serviranom od strane Dinama. Rijeka zato ima još uvijek naglašene imperative, igrači se moraju usredotočiti na grb na majici i učiniti sve za važno iskupljenje. I arhivirati priču o jednom lošem danu i drugom bez sreće. Sezona s trofejem ili bez njega nije ista, pogotovo za ovu Rijeku.