RIJEKA I nakon spuštanja zastora nad scenu na kojoj se odvijala velika međunarodna predstava poput netom završenog Final Foura LEN Euro kupa, gledateljima se nije odlazilo s bazena na Kantridi, na prostoru izvan bazena bilo je kao u košnici. Mnogi od navijačica i navijača nakon finala u kojem je očekivano veliki favorit Jug Adriatic osiguranje svladao njihove ljubimce iz Primorja Erste Bank, pod dojmovima događanja u dvije »noći vaterpola« dok su ćakulali o svemu viđenome i doživljenom, čekali su dolazak njihovih junaka iz svlačionice, dečke koji su uz nogometaše Rijeke dugo već kvarnerski sportski hit. Svi zajedno su svjedočili atraktivnom vatrometu, koji je bio pravi »tuš« na ono što su na Kantridi čekali već dugo vremena.

Primorjaši su pak mogli zadovoljno odahnuti nakon teških borbi u vodi s velikim vaterpolskim imenima kojima su se suprotstavljali silno motivirani. Pritom su iznenadili Spandau 04 u polufinalu i plasirali se u finale u kojem su Jugaši opravdavali ulogu favorita protiv mladih domaćina, čiji veliki dio momčadi nije nikada igrao dva dana zaredom utakmice na tako visokoj razini. Trener Igor Hinić je nakon polufinalne utakmice i ovacija iz gledališta ekspresno stišavao euforiju i slao igrače prema svlačionici.

– Ovo je novo iskustvo. Pogotovo jer je polufinale bilo dosta emotivna utakmica. Emocija ima u određenim količinama, a treba ih pritom uzimati oprezno i pametno ih koristiti.

Nastupi na ovako velikim sportskim predstavama nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pogotovo igrače. Pamti se izjava slavnog košarkaša Dragana Kičanovića da nakon velike pobjede na SSSR-om u polufinalu SP-a jednostavno cijele noći nije spavao vrtjeći film utakmice. Hinić je u bogatoj karijeri odigrao koš i još tako velikih dvoboja, igrač koji je osvojio sve u vaterpolu itekako zna kako je kada treba što prije zaboraviti veliki nastup i odmah misliti na onaj još veći.

Mentalna snaga

– Apsolutno svi bili smo pod dojmom pobjede u polufinalu, ali nismo bili u ulozi favorita te je u stvari nama svaka utakmica finale sve do ove posljednje. Kada pogledam nas i Jug AO, ipak su se oni uoči turnira spremali za finale, a nama je svaki susret do tada bio »za preživjeti«. Pritom smo »preživljavali«, a i zvijezde su nam bile naklonjene ove sezone. Bilo je tu lijepih utrakmica, kao i lijepih povrataka nakon zaostatka u rezultatu. Uglavnom, sve je super.

Primorje EB nije moglo dobiti bolju nagradu za smiraj sezone od Final Foura, naravno da se u njegovom taboru nisu htjeli zadovoljiti samo ulogom odličnog organizatora, već isto tako i zapaženog sudionika bez obzira što su Riječani morali igrati u vrhunskoj konkurenciji.

– Sve četiri ekipe na ovom turniru bile su odlične, uz pobjednike iz Dubrovnika, također i Sabadell i Spandau. Mi smo se sve vrijeme u načelu pripremali samo za Spandau. Jug AO smo pak već dobro znali, a Sabadell sam nešto gledao. Nismo razmišljali o tome što će biti, ali smo svakako htjeli preskočiti prepreku i onda se u finalu »baciti na glavu«.

»Stari mačak«, već desetljećima sinonim riječkog vaterpola kao što je Zoran Roje, kao dobri meteorolog je najavio razvedravanje, dok je Spandau vodio 8:5 nagovjestio je veliki preokret u finišu. »Ma, to sam samo sebe tješio«, komentirao je potom u svom samozatajnom stilu ovaj trofejni igrač i trener. Njegovi mladi nasljednici i Igor Hinić su pak naizgled potopljeni izronili i skakali odjednom kao vidre. U kratkom razdoblju su kvalitetnom suparniku napravili preokret za pamćenje i slavili 14:12 te uz izražene igračke kvalitete pokazali i rijetko viđenu mentalnu čvrstinu.

– To krasi ovu našu generaciju. Bila mi je čast voditi je ove sezone. Ova je priča bila fantastična. Momke inače krasi to da se brzo dignu. Iskreno rečeno, otkad sam trener, a to je sedma godina, nije nikada bilo tih prevelikih rupa. Čak i kada bi se porazi zaredali, našli bismo nekako neki izlaz da krenemo dalje.

Podrška s tribina

Parafrazirajući prastaru pjesmu »U tem Somboru«, vaterpolski zapjevano »Na Kantridi svega ima, tu se torpediraju imena poput Hannover, BVSC, Vouliagmeni, Spandau 04«. Za preokrete i pobjede, poput polufinalne s berlinskim klubom, riječke kapice su nagrađivane ambijentom više nego dostojnim ovako značajnog događaja. Publika s tribina kao da je igrala s Primorjašima. Trener u nastaloj euforiji dijeli pohvale navijačima, ali i onima oko momčadi, mladoj upravi kluba.

– Navijači su bili fantastični. Sjajno je sve što se događa oko kluba. U svemu ne svojatamo ovaj uspjeh, ovo je zapravo kohezija svih struktura u klubu. Igrači i ja smo najistureniji, momci su ti koji podnose najveći teret, sada pak ne treba zaboraviti ni naše mlađe kategorije, isto tako ni upravu, te prijatelje kluba i donatore. Na kraju je ispala ovakva sezona, koja, međutim, još nije gotova.

Hinić misli, naravno, na duel s Mladosti za treće mjesto u Hrvatskoj. U prvoj utakmici na Kantridi Zagrepčani su dobrom igrom ostvarili prvu pobjedu, Riječani im žele uzvratiti i izboriti treću utakmicu koju bi igrali na svojem bazenu. Nakon tri dana odmora počet će se spremati za nedjeljni odlazak na Savu.

– Malo smo u onoj prvoj utakmici dobili »pljuskicu«. Odmorit ćemo se nekoliko dana i ne vidim razloga da ne damo sve od sebe u dvoboju za treće mjesto. Šteta, malo mi je žao te treće utakmice, misli su nam izgleda tada bile malo previše usmjerene na Final Four, ali i to je sve iskustvo i za igrače te čak i za mene kao trenera.