Foto M. GRACIN
Rijeka će se nužno kao i dosad, ali racionalno uskoro okrenuti prodaji svojih eksponata. A riječki izlog ovog ljeta imat će uistinu što ponuditi, potencijalnim kupcima zanimljivo je desetak etabliranih igrača
povezane vijesti
RIJEKA Rujevica kao da je pomalo utihnula. Puno se energije, znoja i glasnica potrošilo u nedjelju i nije se uspjelo u utakmici sezone. Iako je taj nogometni ples s Dinamom bio na tankoj žici (ne)uspjeha. I dok se još uvijek raspravlja je li Labrović mogao bolje postaviti živi zid ili Selahi trebao biti isključen, momčad Željka Sopića okreće se suboti i gostovanju kod Varaždina.
Rijeka sljedeće tri utakmice igra van Rujevice kojoj se vraća za dva tjedna, točnije 22. svibnja u uzvratu finala Kupa s Modrima. Do tada Bijele čekaju tri postaje, dvije prvenstvene (Varaždin, Osijek) i između njih jedna kup (Dinamo) u uvodu obračuna za Rabuzinovo sunce. U subotu može biti sve riješeno oko novo-starog prvaka, ali i ne mora, Riječani se potajno nadaju senzaciji u Maksimiru, ako ne, žele Dinamu što više otežati put, namučiti ga kao u nedjelju kad su propustili veliku prigodu da se nađu u ulozi lidera i ovise isključivo sami o sebi.
Sopićeva momčad ima do kraja još poprilično imperativa i posla kojeg treba dobro obaviti kako bi se isprala gorčina najnovijeg poraza ili ne bi bacila niti neka dodatna mrlja na zapaženu sezonu. I dok su igrači i struka još uvijek u pogonu uoči onog »hladnog« za petnaestak dana, u klubu već sad očekivano razmišljaju dugoročno i stvari ne žele prepustiti slučaju. Predsjednik Damir Mišković i sportski direktor Darko Raić Sudar pritom će imati krucijalne uloge u pripremi nove sezone odmah po završetku tekuće i u vrijeme dok bude trajala eurogroznica.
Zona (ne)stabilnosti
Budžet je kao i uvijek najvažnija klupska stavka za normalnu klupsku kolotečinu, a on se kreće u rasponu do 12 do 14 milijuna eura i nije ga lako zatvoriti s obzirom na to da praktički sve ovisi o prodaji igrača. Tek desetak posto prihoda u zoni je stabilnosti, ostatak treba namaknuti na tržištu i kroz euronatjecanja, a ona su uvijek mač s dvije oštrice. Pokazalo je to i nadmudrivanje Rijeke s Lilleom nakon kojeg su Bijeli nesretno ispali, ostali bez skupine Konferencijske lige i popriličnog novca. Sasvim je jasno da se na taj dio financijskog kolača nije lako uvijek osloniti. On je neka vrsta bonusa za klub, ali i za igrače u europskom izlogu.
Stoga će se Rijeka nužno kao dosad, ali racionalno, okrenuti prodaji svojih eksponata. A riječki izlog ovog ljeta imat će uistinu što ponuditi, potencijalnom kupcima zanimljivo je desetak etabliranih igrača. Ponuda je bilo još ove zime, ali nisu zadovoljile upravu kluba. S druge strane malo se i kalkuliralo, kako su poput kvasca rasli rezultati i igre, tako su rasle i vrijednosti igrača koje će u skorašnjoj najnovijoj objavi Transfermarkta sigurno momčad Rijeke učiniti puno vrjednijom od 34 milijuna eura.
Potencijal mladih
Odlasci? Vratar i kapetan Labrović uz zadnjeg veznog igrača Selahija na kojem se gradila igra u prvom su redu mogućih odlazaka. Riječkoj jedinici ugovor traje još godinu dana, ali nakon što je stekao reprezentativni status i zapaženo branio ove sezone, dojam je da je sazrijelo vrijeme za jedan ovakav transfer. Selahijev ostanak se pak zimus pretvorio u mučnu i dugu priču, ali potpisao je ugovor na još godinu dana i sigurno želi iskorak nakon tri godine na Rujevici. Pjaca ima još dvogodišnju ugovornu obvezu i sigurno je jedan od najtraženijih Rijekinih igrača. Sve više su u posljednje vrijeme spominje njegov povratak u Dinamo, pa čak i u Italiju, no desnokrilni igrač Bijelih svakako je više koncentiran na odlazak na EURO. Vremena ima dovoljno, a i sam Pjaca je itekako zadovoljan na Kvarneru gdje se još ranije skrasio.
Ostali igrači, koji će biti tražena roba, a vezani su ugovorima, sigurno će biti Fruk, Pašalić, Hodža, Janković, Ivanović…, a nastojat će se zaraditi i na eventualno mogućim odlascima Galešića, Smolčića ili Gode. Praktički svi su na prodaju kao i obično, no ovog puta s važnim preuvjetom »ne nužno«, sve da se ne poremeti balans i sačuva kostur momčadi. Jer ove sezone pokazalo se koliko znači imati dobru širinu rostera i poduplane pozicije.
Dobrom dijelu igrača i istječu ugovori. U fokusu je onaj posudbeni ugovor napadača Marića. Veliko je pitanje hoće li ta suradnja s Monzom dobiti i nastavak, ali i što će biti s Obregonom, Grgićem, Dilaverom i Mitrovićem.
Ostanak Dilavera baš i nije izvjestan, a savim je izvjesno da neće doći do produženja suradnje s Damjanom Pavlovićem.
Prodaju će adekvatno sigurno nadomještati kupnja u hodu, dobar dio igrača prati se od ranije, a klub ima i solidan potencijal mladih igrača na posudbama (Bodetić, Simčić, Gajzler, Babić, Ilinković, Dujmović…).