Takve aplikacije mogle bi se koristiti za brojne usluge u zdravstvu, a izbjeglo bi se da pacijent ide liječniku kad ne treba, smatra Ranko Stevanović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
ZAGREB » Aplikacije na pametnim telefonima, kakve već danas mogu procijeniti stanje pacijenta, podsjetiti ga da uzme terapiju ili ga savjetovati kako da regulira šećer u krvi, uskoro će po svemu sudeći naći široku primjenu u sustavu zdravstva. Primjenom medicinskih smartphone aplikacija mogle bi se, smatraju stručnjaci, postići enormne uštede u zdravstvu, a broj posjeta liječniku rapidno smanjiti. Pitanje je dana kad će se takve aplikacije pacijentima prepisivati – na recept.
Na teret osiguranja
Jedna od takvih aplikacija, DiabetesManager system, koju američki pacijenti mogu koristiti i na klasičnim mobitelima ili kompjutoru, prikuplja informacije o dijeti pacijenta, razini šećera u krvi i uzimanju lijeka. Pacijent može sam unijeti ove podatke ili bežično povezati mobitel s monitorom glukoze u krvi. Aplikacija će ga savjetovati kakav bi mu obrok trebao nakon očitanja krvnog nalaza, a prikupljene će podatke analizirati i poslati obiteljskom liječniku.
– Pitanje je trenutka kad će smartphone, osim svojih »običnih« namjena postati i dijagnostičko sredstvo. Takve aplikacije mogle bi se koristiti za brojne usluge u zdravstvu, a izbjeglo bi se da pacijent ide liječniku kad ne treba, smatra Ranko Stevanović iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Mogućnosti mobilne telefonije koriste se i u nekim privatnim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj: Klinika za kardiovaskularne bolesti Magdalena svojim pacijentima koji su prošli operaciju srca daje posebni software na mobitelu kojeg pacijent nosi u džepu, i koji bolnicu informira o njegovom zdravstvenom stanju. U slučaju pogoršanja, koje pacijent i ne mora osjetiti, bolnica ga poziva da im se žurno javi na pregled.
– Već postoje brojni mali uređaji za slanje nalaza na daljinu, primjerice EKG-a ili broja srčanih otkucaja. U svijetu se radi na aplikacijama za rano obavještavanje doktora o hitnim stanjima, za moderiranje terapije, a takva će primjena smartphonea biti osobito učinkovita u podsjećanju pacijenta da ne zaboravi uzeti lijek, podići nalaze ili se javiti na kontrolni pregled, ocjenjuje Stevanović. Zdravstveni će sustav po njegovom sudu uz pomoć moderne mobilne tehnologije postati robusniji, a dobar dio usluga dostupniji pacijentima. Nema razloga, zaključuje, da HZZO ne podijeli pacijentima takve pametne uređaje besplatno u okviru osnovnog ili dopunskog osiguranja ako se pokaže da je to jeftinije nego da dolaze liječniku.
Prije nego medicinske aplikacije na pametnim telefonima uđu u zdravstveni sustav, regulatorne agencije najavljuju donošenje smjernica koje će urediti njihovu kvalitetu i sigurnost. Dr. Miroslav Mađarić, savjetnik ravnatelja KBC-a Zagreb za informatiku, ističe da bi Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) morala odobravati takve aplikacije ili preuzimati inozemne certifikate.
Stroga kontrola
– Ne može netko »u garaži« isprogramirati aplikaciju za donošenje neke medicinske odluke, koja u slučaju kvara može doslovce ubiti pacijenta. HALMED bi takve aplikacije trebao staviti u širi kontekst certificiranja svog softvera koji se koristi za donošenje takvih odluka, a ne samo za pametne telefone, što sada nije slučaj, veli Mađarić.
Ako se ovakve aplikacije propisuju »na recept«, one trebaju biti dio paketa koje pokriva obvezno ili dodatno osiguranje, smatra Mađarić, te upozorava da to pitanje dosad nije riješeno ni za telemedicinske usluge koje su u nas u primjeni već desetak godina.
– HZZO bi trebao definirati skup telemedicinskih usluga koje pokriva osiguranje, uvažavajući kriterije koristi za pacijente i ekonomičnosti. Na primjer, ako se iskoristi australsko iskustvo u kojem je drastično smanjen broj bolničkog prijema zbog aplikacije upozoravanja na redovito uzimanje lijekova, onda takvo financiranje od strane osiguranja ne predstavlja trošak, nego pored koristi za pacijente i financijsku uštedu, ističe Mađarić
