Punk rock atrakcija

Overflow: Ponosni smo na naš novi album

Ivana Kocijan

Bili smo dosta sigurni da smo napravili odličan album, ali muzičar to zapravo nikad ne zna dok ga publika, pa i kritika, ne čuje i kad krenu prve reakcije



Koprivnička indie punk rock atrakcija, grupa Overflow, nedavno je objavila novi nosač zvuka. Album »Hit Me« donosi četrnaest novih pjesama koje su kritičari i publika dočekali s oduševljenjem. Za one koji možda ne znaju, Overflow čine Nikica Jovanović Nike (gitara, klavijature), Zoran Piberčnik Zoki (bas gitara) te Dalibor Martinčević Dado (bubnjevi, udaraljke) i Goran Živković Žika (vokal) koji su nam otkrili detalje o novom materijalu, ali i brojne druge zanimljivosti vezane uz bend.


Ovo vam je šesti studijski album. Koliko je, s obzirom na vaš staž i iskustvo, drukčiji, bolji od prethodnih materijala?


Žika: Ono što ovaj album ima, a prethodni možda nisu je to da smo ovog puta snimali u studiju najviše kvalitete. Da smo imali neograničen budžet za ovo snimanje, opet bismo išli u taj studio. Radi se o amsterdamskom Studiju 150 u kojem je nekoliko zadnjih albuma snimio Paul Weller, u kojem su radili i Bon Jovi, Def Lepard, David Bowie. Prostor omogućuje da bend svira i snima sve zajedno tako da su nasnimavanja minimalna, čime se zadržava energija koju imamo kad sviramo svi zajedno. Zlaya Hadžić, naš dugogodišnji prijatelj i producent, ovog je puta nadmašio sam sebe i rezultat je fantastična produkcija na koju smo svi zajedno jako ponosni. Druga priča su same pjesme. Nastajale su u razdoblju nakon »Live … at Parties« i, kao i uvijek, rasle su i evoluirale sve do snimanja na jedan nama prirodan način. Kad radimo nove pjesme, ne razmišljamo o tome kakav album želimo napraviti, već pjesme nastaju jedna po jedna u kontinuitetu i, kad dođe vrijeme snimanja, napravimo svojevrsnu inventuru i odaberemo pjesme koje u tom trenutku smatramo najboljima. Tu svakako treba istaknuti da se ova postava Overflowa koja je na okupu od proljeća 2005. ovim albumom dokazala kao najbolja do sada.   

Vlastita etiketa


Dubravko Jagatić napisao je da je vaš album »Hit Me« ne samo album godine, već i album desetljeća trenutno najzrelijeg hrvatskog benda koji će postati prvi pravi hrvatski izvozni proizvod na globalnoj glazbenoj sceni s hitovima na svjetskim top-ljestvicama. Kako vi komentirate njegovo mišljenje?




Dado: Mi se uvijek zacrvenimo kad nas netko hvali. Drago nam je da se i publici i kritici novi album jako sviđa, sve reakcije su super.


Žika: Ponosni smo na naš novi album. Bili smo dosta sigurni da smo napravili odličan album, ali muzičar to zapravo nikad ne zna dok ga publika, pa i kritika, ne čuje i kad krenu prve reakcije.


Osim što sami stvarate glazbu, ovaj ste album objavili za vlastitu etiketu Paf!, dok je za njegovu distribuciju zadužena američka kuća The Orchard. Zbog čega ste pokrenuli vlastitu etiketu? Što time dobivate?


Dado: Nakon dugogodišnje karijere, shvatili smo da je tako najpametnije za budućnost. To danas nije ništa neuobičajeno. Mnogi veliki američki bendovi imaju svoje etikete za svoja izdanja, prvenstveno kako bi sačuvali autorska prava, kreativnu slobodu i slobodu odlučivanja, a kasnije potpišu s nekom većom kućom za suradnju, kao i mi s kućom The Orchard koja se, osim za distribuciju, brine i o nekim drugim aspektima.


Album »Hit Me« će biti distribuiran u digitalnom obliku u cijelom svijetu kroz najveće servise i mobilne operatere. Pretpostavljam da je to odličan način za promociju materijala?


Dado: Je, u inozemstvu. Vidjet ćemo kako će to proći, budući da nam je ovo prva avantura u digitalnom svijetu i s pravom inozemnom promocijom krećemo u jesen. U Hrvatskoj i ovom dijelu Europe digitalna prodaja još nije saživjela tako da nam je tu primarna CD distribucija.   

Ključ uspjeha


Album »Hit Me« ste snimali u poznatom amsterdamskom Studiju 150, producirao ga je poznati Zlaya Hadžić, omot je radio renomirani fotograf Nikola Tamindžić… Koliko vam je bilo teško ili lako okupiti tako dobru ekipu?


Dado: Nije nam bilo teško jer imamo slične umjetničke senzibilitete. Zlaya je naš stari drug, živi na relaciji Amsterdam – London, a s njim smo radili i prije, na albumima »EPFOTMMDM« i »Unbreastfed 69«, samo smo ovaj puta snimali u vrhunskom studiju. Nikolu smo upoznali u New Yorku krajem prošle godine preko zajedničkog prijatelja i odmah smo se »kliknuli«. On se oduševio našim koncertom, a mi njegovim radom. Za nas je on pravo otkriće, novi Helmut Newton. Radi za najprestižnije svjetske časopise kao što su Vogue, The Guardian, Vanity Fair, klijente kao što su New York Fashion Week, radio je kampanju H&M-a za američko tržište. Fotkao je razne zvijezde, od Bona do Jennifer Lopez.


Tko je, općenito, najzaslužniji za vaš proboj na strano tržište? U čemu je ključ uspjeha?


Dado: Mi sami. Još bismo i više postigli da u počecima nismo bili takvi klinci bez igdje ikoga, a u Hrvatskoj i okolici nije bilo nikoga tko bi mogao i znao raditi na međunarodnom glazbenom tržištu. Danas smo stariji i iskusniji te znamo neke stvari koje nismo znali prije te dio posla možemo odrađivati sami. Ključ uspjeha, hm, to je kompleksno pitanje koje zahtijeva duži odgovor, ali da pojednostavim – postoje dva puta – ili moraš biti jako dobar, bolji od drugih u tome što radiš, originalan, ili moraš imati jako puno novaca, menadžere, agente, investitore koji će planski izgraditi karijeru. Mi smo išli ovim prvim, težim putem. Pristupamo kao da nam je svaki koncert prvi, stvarno uživamo u tome što radimo i nije nam teško voziti se tisuće kilometara kako bi došli do svojih fanova.


Vrijednost CD-a


Koliko je, uopće, isplativo izdavati CD-e? Kupujete li vi CD-e ili ih skidate s interneta?


Dado: Izdali smo album »Hit Me« i na CD-u, prodaja ide dobro, iznad očekivanja, s obzirom na pad prodaje u domaćoj diskografiji. Uskoro planiramo i LP izdanje.


Žika: Za mene će album uvijek biti posebno vrijedan »predmet«. Danas je moguće skinuti cijelu diskografiju nekog banda u nekoliko klikova i preslušati je u jedno popodne, ali pravi užitak u glazbi sličan je užitku u dobroj hrani. Treba probati polako, pažljivo, uživati u svim nijansama, pronalaziti skrivene »okuse«. Danas je na moju žalost trend da ljudi više ne slušaju toliko albume koliko pjesme tj. singlove. Često prosječni »konzumenti« glazbe i ne znaju tko je autor neke pjesme koja im se sviđa. Jednostavno je »skinu« s interneta i stave u mobitel.


Dado: Ako mi se nešto stvarno jako sviđa, onda ću kupiti album. Dosta albuma dobijemo na poklon od kolega glazbenika i promotera. Iz Amerike i Kanade smo se vratili s hrpom CD-a, a nevjerojatno nam je bilo da su tamo, uz sve ostalo, i CD-i puno jeftiniji nego kod nas. 


Traženje mjesta u Europi


Jeste li si vi od samih početaka tvrdoglavo zacrtali da ćete pjevati na engleskom jeziku?


Žika: Mi smo od prve probe počeli pisati pjesme na engleskom jer nam je bolje zvučalo. To se na kraju pokazalo kao dobar izbor jer smo na taj način ipak vidjeli i prosvirali cijelu Europu, a prošle smo godine i Atlantik preskočili dva puta. Postoji jedan zanimljiv paradoks vezan uz tu temu pjevanja na engleskom jeziku. Naime, kad smo krenuli, bilo je doba rata, nacionalnog buđenja Hrvatske i »pročišćavanja« jezika, ali na naš izbor da pjevamo na engleskom gledalo se uglavnom s velikim simpatijama. Kao da su ljudi osjećali da je to što radimo aktualno na svjetskom, a ne samo na hrvatskom nivou. Možda je to bilo i neko podsvjesno traženje mjesta u Europi i na zapadu. Danas s tugom mogu ustanoviti da se Hrvatska kulturno, a čini se posebno u glazbi, i dalje i to možda i čvršće nego ikad, drži istoka.


Ovog ljeta u Hrvatskoj nastupate na INMusic festivalu i Terraneo festivalu, a očekuje vas i nastup na glavnoj pozornici mađarskog Sziget Festivala. Kako ste reagirali kada ste doznali da ćete nastupiti na tim festivalima, posebice na Szigetu? Koliko vam taj nastup znači u karijeri?


Žika: Velika nam je čast biti dijelom svih tih sjajnih festivala. InMusic postaje jedan od najboljih festivala u regiji, Terraneo je pun pogodak, radi ga iskusna ekipa, a Šibenik će biti, vjerujem, savršeni domaćin. Osobno se najviše veselim upravo Terraneu. Sziget je opet priča za sebe. To je stvarno jedan od najcjenjenijih festivala u svijetu i veliko je zadovoljstvo i priznanje za naš bend da su čelni ljudi tako značajne priredbe odlučili da smo im zanimljivi toliko da nas stave na »Main Stage« i to na udarni dan festivala s obzirom na to da su takve pozicije rezervirane za američke, engleske i skandinavske glazbenike. To će za mene, koji sam veliki fan sporta, a tjelesno sam za sport uvijek bio potpuno nesposoban, biti još jedna prilika da predstavljamo sebe, svoje gradove, svoju zemlju i svoj narod, kao i u sportu, na svjetskoj razini i da im pokažemo koliko smo dobri u tome što radimo.


Dijelili ste pozornicu s nekim od najpoznatijih svjetskih bendova. Tko vam je od njih ostao u najboljem, a tko u najlošijem sjećanju?


Dado: Uf, puno je više lijepih uspomena i teško je nekoga izdvojiti. Uživo su mi možda najbolji bili Beastie Boysi, bili smo s njima na pozornici za vrijeme njihovog nastupa, svirka im je luda, stvarno su virtuozi, uživali smo i puno naučili. U backstageu su bili mirni, kao i mi, baš smo si dobro odgovarali. Pixiesi, na kojima smo odrasli, poklonili su nam naš Overflow plakat s njihovim potpisima. To nam je bilo super.   

Pozivi iz Australije


Jeste li dobili koji dobar savjet od svjetski poznatih kolega?


Žika: Djela govore tisuću riječi, a jedno pravilo koje je, čini se, univerzalno je da su prave velike zvijezde obično vrlo »normalni« ljudi, ljubazni, vrijedni i bez kompleksa prevelike vrijednosti. To je najbolji savjet koji smo mogli dobiti.


Gdje još niste nastupali, a voljeli biste?


Dado: U Skandinaviji, Japanu… Ovih dana stižu pozivi za nove zemlje, vidjet ćemo što ćemo uspjeti realizirati. Imamo već dugo pozive za Australiju, samo nam je malo predaleko.


Što vas najviše motivira na stvaranje i nastupanje? Umorite li se nekad od koncerata?


Žika: Ako se ikad budemo umorili od svirke, to će biti pouzdan znak da je vrijeme da se ostavimo instrumenata. Barem za neko vrijeme jer, ako si umoran od svirke, koncerata, kontakta s publikom, onda zapravo nemaš što tražiti na pozornici jer svaki koncert, da bi bio dobar, mora biti odsviran kao da je zadnji u životu. Iskreno, baš sam razmišljajući ovih dana o predstojećim koncertima na kojima ćemo promovirati novi album »Hit Me« shvatio da gorim od želje da zasviramo te nove pjesme uživo. Veselim se znoju, plesu, buci, gužvi i treperim od iščekivanja.