VENECIJA Nakon Claire Denis koja je u sjajnom filmu »White Material« već pristupila motivu djece ratnika krajnje radikalno i bez politički korektnog uvijanja, pokazujući da se regrutacija djece u afričke gerilske postrojbe događa zato jer odrasli brojčano nisu dovoljni za obranu, američki redatelj Cary Fukunaga u najnovijem filmu »Beasts of No Nation« prikazanom u natjecateljskom programu, inače adaptaciji istoimenog hvaljenog romana nigerijskog pisca Uzodinme Iweale, reciklira sličan pristup, pokazujući eksploataciju dječje nevinosti u svrhu »ispravnog rata«, koliko god tu sintagmu smatramo krajnje dubioznom. 

I kao da već nismo bili svjedoci sličnih užasa u brojnim filmovima koji se bave sličnom tematikom, od Nguyenove »Ratne vještice« (Rebelle) pa nadalje, Fukunaga je otišao ravno do dna i ostaje pitanje može li se toj problematici pristupiti s više pornografije nego što je to on učinio (autor filma stoji iza prve sezone serije »True Detective«). 

Erotizam je gesta

Kako to obično biva, sukobljene strane opet su svedene na akronime. Plemenski pobunjenici iz redova NRF-a predvođeni karizmatičnim »Komandantom« (glumi ga Idris Elba) bore se protiv vladajuće vojne hunte iz redova PLF-a pod geslom »Došao je naš red za jelo« (It’s our turn to eat). Jedan od impozantnijih članova njegove bojne na sebi nema ništa osim redenika. Njihova odvažna dječja garnitura postaje ubrzo bogatija za još jednog malog ratnika kojeg će u ritualu inicijacije natjerati da mačetom razbuca glavu protivničkog vojnika čiju su kolonu presreli (»To je kao da cijepaš drva«, kaže mu on). Jer, »miris smrti sladak je poput šećerne trske«, navodi naš mali narator. No to je tek manji dio užasa koji se nižu u autorovoj furioznoj naraciji, a koje barem na trenutak mogu zaustaviti tek plavi šljemovi UN-a, ali očito ne zadugo. Može li gore i jezivije od toga?

Tijelima se bavi i sjajni brazilski sineast Gabriel Mascaro čiji smo prethodni film »Ventos de Agosto« vidjeli u sklopu ovogodišnjeg Festivala subverzivnog filma. Njegov najnoviji genijalni komad »Boi Neon« (Neonski bik) nepravedno je uguran u paralelnu selekciju »Horizonti«. Poput »Vjetrova kolovoza«, Mascaro nastavlja propitivati odnos tijela, svjetlosti i sirovih ljudskih života, fino se poigravajući s rodnim stereotipima i ulogama. Njegov glavni protagonist je mačoidni stočar (vaqueiro) koji između dva rodea provodi slobodno vrijeme šivanjem seksi kostima za plesačicu u erotskom klubu, upustivši se u avanturu s trudnom zaštitarkom iz susjedne tvornice tekstila koja mu je prodala parfem. Svaki autor punokrvnog erotskog filma koji drži do sebe mora znati da je erotizam gesta, dakle, mora implicirati humanost, a to je lekcija koju je Mascaro itekako dobro usvojio. Ovo bi se jako svidjelo Vlatki Vorkapić, autorici filma »Sonja i bik«. Je li moguće da smo već na samom početku Mostre vidjeli najbolji film festivala?

Čudovište s tisuću glava

Paralelni »Dani autora« donijeli su i najnoviji komad Meksikanca Rodriga Pla »Un mostro de mil cabezas«, koji poput autorove »Zone« igra na socijalni angažman. Čudovište s tisuću glava iz naslova filma su osiguravajuće tvrtke koje u dosluhu s korumpiranim liječnicima odbijaju plaćati tretman bolesnicima u uznapredovaloj fazi karcinoma. Jedna od njihovih žrtava je i isprana žena koja saznaje da je bolnica u Houstonu neprofesionalno pristupila terapiji njena muža. No kad je osiguravatelj odbije, ona će naoružana pištoljem krenuti u akciju, te otima direktora tvrtke koja joj je odbila isplatiti novac od osiguranja. 

Sličnu trajektoriju društvenog angažmana slijedi i Thomas McCarthy u izvan konkurencije prikazanom filmu »Spotlight« koji je na Lido doveo brojne holivudske zvijezde. Michael Keaton, Mark Ruffalo i Rachel McAdams glume članove redakcije dnevnika »Boston Globe« čiji je istraživački tim raskrinkao famozne pedofilske skandale u bostonskoj nadbiskupiji koji su uzdrmali Katoličku crkvu SAD-a, ali i šire. U istrazi im se pridružuje i Liev Schreiber. No autorov je pristup dostatno hladan.

U konkurenciji je prikazan i film »Looking  for Grace« Australke Sue Brooks u kojem autorica promatra nestanak jedne djevojke i njene prijateljice iz nekoliko različitih uglova (riječ je zapravo o njihovu bijegu na koncert hardcore punk benda) – od njenih roditelja (Radha Mitchell i Richard Roxburgh) do starog detektiva kojeg su unajmili, iako je autoričin prosede prilično nezainteresiran, više farsičan nego tragičan.