Turizam se u nas često prevodi kao pohlepa, s ciljem da broj noćenja nadmaši onaj »iz istog razdoblja prošle godine«. Zato nije ni čudo da nam je UNESCO poslao opomenu kojom traži da sredimo kaos na Plitvicama jer će nas skinuti s popisa zaštićene svjetske baštine. U tome nismo usamljeni. Identičnu opomenu dobila je i Venecija. Zato »održivost« i »sinergija« postaju ključne riječi za rješavanje tog kaosa, iako ih mi za razliku od Talijana i Grka ne shvaćamo previše ozbiljno. No, reguliracija pristupa i protoka turista na mjestima na kojima se oni najviše vole fotografirati i raditi selfieje prečesto se povezuje s elitizmom i segregacijom.
Iako su neki već poduzeli drakonske mjere da se situacija popravi. Vlasti na Santoriniju donijele su recimo odluku o ograničenju kruzerskih gostiju na maksimalno 8.000 putnika dnevno. Capri je ograničio broj vozila koji se mogu kretati otokom. Slične mjere poduzela je i direkcija parka prirode Tre Cime di Lavaredo blizu Cortine d’Ampezzo, gdje se turiste potiče da koriste lokalni autobusni prijevoz, dok se dolazak autom naplaćuje trostruko skuplje. A odluka voditelja parka prirode Cinque Terre da smanji broj turista koji su zakrčili njegovu romantičnu šetnicu ponad morskih litica, izazvala je žestoku debatu, pri čemu se on pravdao da »moramo sačuvati naš teritorij«.
I u Veneciji je u lipnju započela eksperimentalna primjena nove regulacije prometa na osam stanica vaporetta, na kojima prednost iskrcavanja imaju stanovnici Mletaka i oni koji u grad dolaze na posao iz okolnih mjesta, dok će turisti valjda s tih istih vaporetta biti bačeni u more. Naravno, na sve to barem neizravno reagirao je i film. S tom razlikom da je hrvatski film više fokusiran na tzv. masovni turizam, što dokazuju i doksi poput »Turizma« Tonćija Gaćine i »Dobrodošli u Igrane« Kristine Kumrić, koje dijele slični tematski interesi, dok je ostatak filmskog svijeta više orijentiran na njegovu »elitnu« komponentu, pri čemu se ne moramo vraćati klasicima poput Rossellinijeva »Puta u Italiju«. Dovoljno je sjetiti se najrecentnijih primjera poput »Rasprskavanja« Luce Guadagnina, »Oblaka nad Sils Mariom« Oliviera Assayasa i »Mladosti« Paola Sorrentina, iako je svima zajednička ljubav prema ironiji i groteski.
Hotel Waldhaus
U slučaju Assayasa i Sorrentina, simbol tog elitizma je luksuzni hotel »Waldhaus«, onaj u Silsu nedaleko Sankt Moritza i onaj u Flimsu nedaleko Laaxa, koji su našim turistima dostupni samo ako su od kredita u »švicarcima« uzeli drugu nekretninu i od nje zaradili pristojnu svoticu iznajmljivanjem. Sve je tamo jako chic i elegantno. Nema tamo nikakvih kretenskih beach barova i njihovih R&B večeri nalik vašaru, koje jačinom zvuka teroriziraju cijelo mjesto do 5 sati ujutro, već goste budi mukanje kravica na obližnjim proplancima, dok ih u zen bacaju arije Sumi Jo (Sorrentino) ili zvuci gudačkog seksteta (Assayas) koji zabavlja goste na verandi hotelskog salona s koje puca čarobni pogled na vrhove engadinskih Alpi. Osim toga, gostima »Waldhausa« u Flimsu stoji na raspolaganju luksuzni spa i wellness centar da bi u njemu produžili život ili pronašli drugu mladost. Za eutanaziju se pak moraju pobrinuti na nekoj drugoj švicarskoj lokaciji kad za to dođe vrijeme.
U »Rasprskavanju«, Alpe zamjenjuje usamljena vila na Pantelleriji u kojoj ljetuju autorovi blazirani turisti, dok im u goste dolazi kavijarska ljevičarka Aurore Clement, koja obožava pjevati partizanske pjesme. Čak i njihov odlazak u potragu za najfinijom otočnom ricottom, te sudjelovanje u lokalnoj seoskoj fešti na kojoj će se za karaoke dobro raspoloženi Ralph Fiennes raspojasati pod utjecajem opijata, mora imati chic prizvuk. I dok starica priprema ricottu, s TV ekrana dopiru vijesti o još jednoj tragediji na Lampedusi (gotovo identičnu scenu vidjeli smo i u Rosijevu doksu »Gori more« dok baka priprema šalšu od pomidora), iako Guadagninove dokone turiste te vijesti previše ne zanimaju. No za razliku od njih, Gaćina je u »Turizmu« uglavnom fokusiran na mase, ne računajući na grotesknu epizodu sa splitskom večerom u zraku koja bi zadivila Urlicha Seidla, iako bi taj austrijski mag grotesknog uživao i u prizorima snimljenim tijekom turističkog izleta na Korčulu, kad jedan od gostiju upita animatora ako ima Depeche Mode, iako on preferira notornu Veneru i njen turbo hit »Tange«, čiji će se pravi efekt osjetiti na povratku s otoka, kad jedan od punašnih gostiju postane striper pod utjecajem lošeg vina. A kad sezona završi, taj isti turistički brod nanovo će postati ribarski i vratiti se u letargiju.
Ultra smeće
