ZAGREB » Iako snimam filmove koji bi se mogli opisati kao depresivni, želim pokazati da su žrtve u mojim filmovima uspjele pronaći snagu u lošim događajima iz prošlosti ne bi li promijenili svoju budućnost – rekla je britanska redateljica Kim Longinotto, jedna od najistaknutijih svjetskih dokumentaristica, posebna gošća ovogodišnjeg ZagrebDoxa, koja već skoro četrdeset godina prenosi glas obespravljenih, marginaliziranih i zlostavljanih žena diljem svijeta.

   Longinotto u Zagrebu gostuje s dva nova filma – »Snovolovka« koji prati bivšu prostitutku u njezinoj misiji da makne žene s ceste i izvuče ih iz kruga seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, za koji je nagrađena na ovogodišnjem Sundanceu za režiju, te »Ljubav je sve: 100 godina ljubavi i udvaranja«, svojevrsni arhivski hommage ljubavi na filmu u stoljeću velikih društvenih preokreta, od prvog poljupca do homoseksualnih tema i slobodne ljubavi.

Nevjerojatna Brenda

Film »Snovolovka« priča je o Brendi Myers-Powell, koja u kombiju kruži ulicama Chicaga, traži prostitutke, dijeli im prezervative i nudi pomoć, što je nerijetko nemoguća borba sa začaranim krugom droge, alkohola i makroa iz kojega one ne mogu same izaći, a koji je najčešće počeo u ranom djetinjstvu, seksualnim i fizičkim zlostavljanjem. Radi i sa ženama koje su zbog prostitucije u zatvoru te savjetuje srednjoškolke iz problematičnog okruženja kako da cijene sebe i svoje tijelo.

   – Brenda je divna i posebna žena, jer većina onih koje se maknu iz prostitucije nastave živjeti normalnim životom u predgrađu, ne žele govoriti o tome i čuvaju svoj novostečeni život. Sve te laži i tajne samo učvršćuju lanac zlostavljanja o kojemu se ne govori, iako se nastavlja kroz više generacija – rekla je Longinotto koja je svoj rad, osim nakon europske premijere filma na ZagrebDoxu, predstavila jučer i na majstorskoj radionici.

   Britanska redateljica, čiji su radovi prepoznatljivi po suosjećajnom i nenametljivom pristupu kontroverznim temama, kaže kako joj je – dok snima film – teško odvojiti se od same priče – plakala je kada su mlade djevojke u »Snovolovki« priznale da su kao male djevojčice bile silovane, ne samo zbog groznih iskustava, nego i zbog činjenice da im nitko, čak niti vlastite majke, nisu vjerovale.

   – Ne možete se ne povezati s njima, ali istovremeno moram razmišljati o svakoj sceni, pa se gotovo moram ponašati kao podvojena osoba, poput Brende koja za svaki posao koji obavlja ima drugačiju periku – rekla je.

   – Moji filmovi nisu dio politike s velikim »P«, u njima nema mog komentara jer želim da gledatelji budu u toj sobi kao što sam ja bila dok sam snimala film, želim da film gledaju kao fikciju, ali i da znaju da se te stvari događaju, pa im se možda otvore neki novi pogledi – kaže redateljica.

   Upravo se to dogodilo na festivalu Sundance u Utahu u siječnju – četiri protagonistice iz filma bile su na premijeri, nakon čega su im ljudi prilazili, grlili ih i otkrivali da s njima dijele slične priče. Longinotto je i dalje u kontaktu s prostitutkama iz filma koje pokušavaju promijeniti svoje živote i nada se da će se to nastaviti.

Nagrada »Mojoj generaciji«

Direktor ZagrebDoxa Nenad Puhovski dodijelio joj je Nagradu »Mojoj generaciji« za ustrajno i uporno stvaranje iznimnih filmova, istaknuvši da je ona jedna od najznačajnijih autorica dokumentarnih filmova današnjice, ne samo zato što radi važne filmove o ženama, nego i zato što ih radi na način da ih razumiju muškarci. Longinotto upoznaje razne kulture i ljude, razumije ih i voli, što oni osjete pa joj uzvraćaju emocije – rekao je.

   Najveći dio njezina opusa su opservacijski dokumentarci koji tematiziraju položaj žena u suvremenom društvu, od Egipta i Irana do Japana i Subsaharske Afrike. Od 1976. godine režirala je, snimila i producirala dvadesetak filmova koji su osvojili brojne nagrade na prestižnim festivalima, od Cannesa i IDFA-e u Amsterdamu do Sundancea i Chicaga. Studirala je kameru i režiju na Nacionalnoj školi za film i televiziju u Beaconsfieldu u Engleskoj, gdje sada povremeno predaje.

   ZagrebDox je proteklih godina redovito prikazivao njezine radove, a u Zagreb je, s dugogodišnjim suradnikom, montažerem Olliejem Huddlestonom, stigla nakon sedam godina »nagovaranja«. U povodu toga Hrvatska televizija će do početka travnja prikazati njezinu filmsku retrospektivu, od film »Zagrli me čvrsto, oslobodi me«, preko »Ružičasti sariji«, »Rastava na iranski način« i »Sestre u zakonu« do »Day I Will Never Forget«, »Gaea Girls« i »Salma«. Ovga petka na programu je njen film »Shinjuku Boys«.