I atelje, i drvarnica

  – Podijelili smo se po boji: on radi u crno-bijeloj, a moji su radovi u boji, kaže Jantolek, pokazujući Ivančićeve skulpture u keramici, koje se nalaze na desnom zidu galerije, dok su Jantolekovi radovi na lijevoj strani. Galerija je mali prostor – nekad je bila drvarnica.

  – Kao poštar, godinama sam obilazio liburnijski kraj – od vrha Učke do Kastva, upoznao sam sva mjesta i cestice, stalno u glavi vrteći svoj film – slikarski, kaže Jantolek, objašnjavajući kako se u sadašnju galeriju Lokvina, na kastavskoj Lokvini, nije moglo ni ući, kada su ju odlučili iznajmiti za atelje.Vrata je bilo moguće tek odškrinuti, unutra je vladao potpuni mrak, ali smo Mladen i ja bili sigurni – da je to TO! Rekli smo vlasniku, našem dragom »gazdi« Hrvoju Vrzalu, da bismo baš tu, u njegovoj drvarnici, otvorili galeriju i odmah smo pristali da ju – dijelimo s njim. Zato, čim uđete, najprije imate pogled na drva – uredno složena nasuprot ulazu.

  – Mnogi misle da je to umjetnička instalacija, a radi se o tome da čovjek nema gdje držati ogrijevno drvo. Nama drva ne smetaju, najvažnije nam je da smo prostor stavili u funkciju, kaže Saša Jantolek, napominjući kako su u mraku drvarnice, buduće galerije, našli i jednu – mumificiranu mačku.

Idi vidi

  Saša Jantolek započeo je umjetničku karijeru baveći se stripom. Imao je dvadesetak godina i bio iznimno ponosan što su mu stripovi objavljeni u »Patku« i ljubljanskom »Striburgeru«.

  – Crtanje mi je uvijek bilo opsesija, a kad su mi primili strip za objavu bio sam siguran da to što radim nešto i vrijedi. Saša Batina radio je priče, a ja sam crtao i bili smo vrlo zadovoljni. Zašto u tom trenutku nisam upisao akademiju? Ne znam, mislio sam da ću zauvijek raditi samo strip i da mi studij slikarstva – ne treba. Danas kad živim od ovog posla, smatram da je to bila greška, kao i sve drugo što sam radio u životu osim slikarstva. Tko me podržavao? Nitko. Većina ljudi s kojima sam razgovarao sugerirala mi je da se »držim sigurnog i stalnog posla poštara«. Što je smiješan savjet, jer u ovoj našoj zemlji, u kojoj je sve okrenuto naglavačke, ispada da je najnesigurniji posao – najsigurniji. Moja najbolja odluka je bila da napustim posao listonoše i posvetim se slikarstvu. Uostalom, ne vidim zašto bi umjetnički posao bio drugačiji od bilo kojeg drugog – ljudi su davali otkaz u pošti da bi postali automehaničari, a ja da bih bio slikar! Sve dalje je vidljivo na zidovima galerije-ateljea Lokvina!

  Dio radova nastaje u garaži Saše Jantoleka u Mihotićima, ali najveći se dio može vidjeti u Kastvu, gdje svakodnevno radi tijekom čitave godine.

Na pravom putu

  Nadam se da će zanimanje za Festival vremena ove godine biti još veće nego lani, a također smo vrlo zadovoljni »muvingom« koji je postigla manifestacija »Od izložbe, do izložbe…«. Na četrnaest lokacija u Kastvu, četrnaest je umjetnika izložilo radove, a sva otvorenja izložaba bila su iste večeri, u razmaku od pola sata. Ne samo da smo okupili umjetnike i predstavili ih likovnoj publici, već smo pokazali i prostore za koje mnogi Kastavci nisu ni znali. Sve je završilo druženjem, feštom na Vidikovcu, a izložbe su ostale otvorene daljnih tjedan dana. Sve dobre ideje izrastaju iz razgovora i zato je udruga »Idi vidi« vrlo stimulativna. Zadovoljan sam što smo postigli tijekom dvije godine rada u Kastvu, a uvjeren sam da je to smo početak. Za mene osobno, najvažnije je što se mogu u potpunosti posvetiti svom radu, pa nije čudo da nove ideje samo dolaze, kaže Saša Jantolek, pokazujući radove.