ZAGREB Prije petnaest godina – 1. studenoga 2001., u Zagrebu je umro Dalibor Foretić – istaknuti novinar, kazališni kritičar, kolumnist Novog lista i publicist. Iako je dio naše redakcije bio svega desetak (ali najzrelijih i najproduktivnijih ) godina, u Rijeci je bio više nego dobrodošao, a stalno je isticao da se upravo tako i osjeća. Bila su to vremena u kojima je Novi list privlačio najbolja hrvatska novinarska pera i bogatio svoju redakciju ljudima koji nisu bili po volji politički dirigiranim medijima. Dalibor Foretić bio je jedan od njih!

Ali kakav!

Svestran i temeljit, točan što se rokova tiče a uvijek aktualan, on je zaista širio horizonte naše čitalačke publike i podigao kriterije novinarstva. Bilo je to vrijeme u kojem smo i međusobno komunicirali, divili se boljima i nije nas bilo stid to priznati. A Dalibor Foretić zaslužio je svo naše poštovanje!

Jer, sve što je radio – od kazališne kritike, preko političkih kolumni i svojevrsnih ljetnih otočnih dnevnika, pa sve do zanimljivih reportaža i sveobuhvatnih intervjua koji su čitatelju u pravom smislu riječi predstavili Foretićeve sugovornike – dakle, zaista sve što je radio bilo je vrijedno pamćenja.

Odlaskom Dalibora Foretića, s hrvatske medijske scene nestao je pristup koji je objedinjavao znanje, ljubav i poštovanje, jednako prema teatru koliko i prema domovini i njenim ljudima.

Jer, njegov kritički diskurs nikad nije bio zloban ili nedobronamjeran; iz svega o čemu je Dalibor Foretić pisao dalo se nešto naučiti, a pronicavi bi političari – samo praćenjem njegovih kolumni – mogli našu sredinu učiniti boljom.

Ljubav prema kulturi

Na ovim se prostorima, međutim, s lakoćom odričemo svega i svih koji su se usudili kritički osvrnuti na javno djelovanje, kao što impresivnom lakoćom zaboravljamo sve što je bilo prije nas. Ovo sjećanje, uz petnaestu obljetnicu smrti Dalibora Foretića – prilog je tako teško održivom nezaboravu. Bio je iskonski novinar, a profesija je bila njegov život. Još davne, 1964. godine, postao je reporter Vjesnika, a već četiri godine kasnije u Vjesnikovoj vanjsko-političkoj rubrici piše o Latinskoj Americi.

No, kultura je bila njegova ljubav – u dva je navrata bio urednik Kulturne rubrike Vjesnika, a potom se posvetio samo kazališnoj kritici. Od 1982. godine bio je novinar tjednika Danas, sve do njegova gašenja, 1992., kad prelazi u Novi list.

Tadašnji glavni urednik, Veljko Vičević, prepoznao je u Foretiću istomišljenika – obojica nisu prihvaćali stav da »za Hrvatsku vrijedi i lagati« – pa je Vičević dao Foretiću – odriješene ruke: Mogao je birati što će i o čemu pisati, što je novinaru najveći kompliment i nagrada. Uz kazališne kritike koje su do danas nedosegnuto štivo intelektualca, znalca i erudita Foretića, on je pisao kolumne pod naslovom »Zagrebački panoptikum«, koji se preko ljeta pretvarao u »Pisma s otoka«, a kad ga je shrvala nemilosrdna bolest – krenule su iz njegova kompjutora prema Rijeci – »Zagrebice«, a onda još kraća kolumna »Trn«, koju je pisao do smrti.

Iako je jako držao do svojih kolumni, Dalibor Foretić ostat će u kazališnom svijetu zapamćen kao neraskidivi dio hrvatskog glumišta – osim kritika, on je bio član mnogih festivalskih žirija, a uz Nenada Šegvića bio je utemeljitelj Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci i pet godina njegov neprikosnoveni selektor.

Riječkoj je publici upravo Dalibor Foretić otkrio čari okruglih stolova, na kojima se do duboko u noć čekala njegova završna rečenica. Jer, kao što je pisao – koncizno i zanimljivo, s dubokim poznavanjem stvari – Dalibor je tako i govorio, svaku festivalsku večer obilježavajući svojim zapažanjima, koja su ostajala lebdjeti u svijesti gledatelja kao neki dodatak predstavi. Kao zasluženi bis!

Knjige o kazalištu

Za života, Dalibor Foretić objavio je knjige o kazalištu – »Borba sa stvarima« (1987), »Nova drama« (1988) i »Hrid za slobodu« (1998). Nakon smrti, u Adamićevoj biblioteci »Veljko Vičević«, objavljene su 2002. godine dvije knjige njegovih tekstova – »Iluzija nije opsjena« (kazališne kritike tiskane u Novom listu od 1992. do 2000. godine) i »Mrakovi grada svjetlosti«, političke kolumne objavljene u Novom listu od 1992. do 2001. godine.