Činjenica je da je nova zgrada knjižnice potrebna i vjerujem da idemo u tom smjeru – Niko Cvjetković / Foto R. Brmalj
Nakon puna četiri desetljeća Gradska knjižnica Rijeka s prvim danom lipnja dobila je ravnatelja, a tu je dužnost preuzeo dosadašnji knjižničar Pomorske škole Bakar Niko Cvjetković. Sve do sada Knjižnicu su proteklu 41 godinu vodile pripadnice nježnijeg spola, a novi ravnatelj ističe kako je knjižničarstvo i inače struka u kojoj su muškarci u manjini. Cvjetković je svoj knjižničarski put započeo upravo u Gradskoj knjižnici i kaže da ga je to i motiviralo da se prijavi na natječaj za ravnatelja.
– Ovu ustanovu doživljavam kao svoj početak knjižničarstva, a i tijekom rada u Pomorskoj školi bio sam povezan s Gradskom knjižnicom kroz rad matične službe. Tako da je ta veza postojala sve ove godine. Nakon toliko godina školovanja, diplomskog i poslijediplomskog studija, stručnih usavršavanja i učenja iz primjera dobre prakse čovjek se nađe u situaciji da misli kako bi nešto mogao pružiti toj instituciji.
Natječaj za ravnatelja raspisivan je dva puta, ali na prvi se natječaj niste javili. Zbog čega?
– Dobro pitanje, ali ne znam što bih točno odgovorio. Nekada je možda dobro ne reagirati na prvu.
Ograničavajući faktor
Kako tumačite činjenicu da se na oba natječaja ravnateljsku funkciju nije javio nitko iz same ustanove?
– Gradska je knjižnica sustav gdje zasigurno postoje dovoljno sposobni i dovoljno stručni ljudi da bi se mogli uloviti u koštac s tim izazovom, ali ja ne mogu ulaziti u osobne ambicije ljudi i prosudbu zbog čega se nisu javili. Zašto se ljudi inače ne javljaju za takva mjesta i često se »uvozi« kadar ja to ne znam. Sve to ima pluseve i minuse. Jako je teško kada na ravnateljsko mjesto dođe netko iz kuće u kojoj je radio, teško je doći neopterećen halo efektima. S druge strane, kada dolazite izvana niste opterećeni tim efektima, ali opet vam treba neko vrijeme da uđete u sustav.
Gradska knjižnica ima svoju ulogu i u EPK?
– Ima i to u projektu Dječja kuća. U okviru tog projekta ulazimo u užu suradnju s Art kinom i Gradskim kazalištem lutaka. Dobit ćemo prostor za zajedničko programsko djelovanje, a to će nam svima biti izazvno i zanimljivo jer do sada nitko od nas to nije radio. Mi jesmo do sada surađivali, ali ne na ovaj način. Uz infrastrukturu to će zahtjevati jako puno učenja kako bi projekt, kao konačni proizvod bio homogen i kompaktan. Koliko znam to u Hrvatskoj ne postoji i mišljenja sam da je to dobra inovacija, jer sadržaje takvog tipa za djecu nemamo.
Na novoj ste funkciji tek dva tjedna. Možete li svejedno ocjeniti zatečeno stanje?
– Što se tiče kadrovskog stanja Gradska knjižnica raspolaže velikm brojem uistinu kvalitetenih ljudi koji znaju raditi svoj posao, a ono što predstavlja dodatni izazov je činjenica da Gradska knjižnica djeluje na jako puno lokacija i to zahtijeva velik broj ljudi. Konstantno govorimo o nekakvim standardima, koje mi s brojem zaposlenih ne zadovoljavamo, ali činjenica je da su usluge kakve jesu i da se moraju ne samo nastaviti nego i razvijati. Koliko je broj zaposlenih ograničavajući faktor možemo vidjeti i na primjeru novog Ogranka Trsat koji radi u jednoj smjeni, što u principu s obzirom na to da je to jedini ogranak na tom dijelu grada ne bi smjelo biti tako i uistinu se nadam da ćemo to uspjeti riješiti. S nekoliko novozaposlenih mogao bi se optimizirati sustav da ne radi stalno na maksimum opterećenja odnosno na gornjoj granici vršnih vrijednosti.
Neizbježno pitanje je i novi prostor Središnjeg odjela?
– Grad Rijeka je treći grad u Hrvatskoj. Zaslužuje li Rijeka jednu adekvatnu, novu i suvremenu knjižničnu zgradu ne treba ni pitati. Svi znamo da je to potrebno. O tome kad će se to dogoditi vjerujem da će presuditi isključivo i samo financije. Tako da na to pitanje ne mogu odgovoriti nekakvim datumom. Uistinu vjerujem da će se ići u novu zgradu. Mogu samo reći da u onom trenutku kada Grad nađe sredstva vjerujem da ćemo napraviti dobar akcijski plan preseljenja.
Što se tiče sadašnje situacije imamo zanimljivo stanje jer imamo Središnji odjel koji radi na nekoliko lokacija, a kako bi rekli Talijani to je stanje »piu unico che raro« i to je usitinu tako. Fond Središnjeg odjela je razdvojen. To može s jedne strane biti otežavajuća okolnost za rad, ali s druge strane nije to baš toliko daleko, jer sve je to na Korzu. To su organizacijski zahtjevniji uvjeti na koje se moramo priviknuti. Moje je mišljenje da se, dok ne dođe do nove zgrade, ne trebamo zamariti time kakvi su uvjeti nego unutar tih uvjeta odraditi svoj posao najbolje što možemo.
Vjerujete da će u vašem mandatu doći do nove zgrade?
– Nemam što vjerovati ili ne vjerovati jer mi nitko nije ništa konkretno rekao ili obećao, ali mogu se nadati. Nadam se da hoće. Znam da od strane Grada postoji želja da se to ostvari. To je pitanje koje se postavlja desetljećima i ne moramo ulaziti u razloge zbog čega je zgrada potrebna. Činjenica je da je potrebna i vjerujem da idemo u tom smjeru.
Mali pomaci, veliki efekti
Bez obzira na to hoće li Knjižnica dobiti novu zgradu ili ne kakva je vizija njenog razvoja?
– Treba snažiti mrežu ogranaka, oni moraju preuzeti bitan dio na sebe. Postoje teorije koje kažu da u današnje vrijeme, kada je tehnologija dopustila da knjižnicu praktički nosite u džepu na svom pametnom telefonu, da su ogranci jednako bitni kao središnja zgrada, ako ne i bitniji. Treba se ojačati ogranke i nastaviti graditi knjižnicu oko korisnika. Središnja figura u svakog knjižnici treba biti korisnik. Knjižnica je živi organizam kojeg čini koleracija djelatnika, korisnika i infrastrukture. Ako se to posloži imate dobitnu kombinaciju.
Uz knjižničarstvo imate i druge interese?
– Imam puno interesa, možda ponekad i previše. Jako volim povijest i dok sam radio u Pomorskoj školi počeo sam se zanimati za školske brodove o čemu sam i istraživao i pisao. Sudjelovao sam kao jedan od autora i urednik monografije o školskim brodovima Pomorske škole. Sama spoznaja da je Pomorska škola Bakar bila prva škola na cijelom Sredozemlju koja je imala brod za obuku časnika trgovačke mornarice je nevjerojatna. Također već dugi niz godina sviram u bandu Palazzo Ploech gdje sam i jedan od autora. Inače je to autorski bend, kažu ljudi pravi riječki zvuk, gitarski pop… a svašta ljudi kažu. Uglavnom početkom prošle godine smo izdali album »8 ljubavnih i jedna ne«. Volim jako putovati i to motorom pa čak i pisati o tim putovanjima.
Što čita ravnatelj knjižnice?
– Čitam dosta, i čitam svestrano. Nekoć sam čitao poeziju pa ju je preuzela proza. Čitam na faze: nekad više, nekad manje. Već neko vrijeme čitam pretežno stručnu literaturu, publicistiku, putopise, a obožavam i strip. Nemam omiljenog pisca ili knjigu jer sve to nekako ovisi o trenutku. Imam nekoliko omiljenih citata ili parafraza koji me ponekad usmjeravaju, a ponekad tješe.
Korisnici su ti koji svojim potrebama nameću buduće usluge knjižnice, a knjižnica svojim djelovanjem razvija potrebe korisnika. Smatram da se u dašnje vrijeme korisnicima treba omogućiti da se neke stvari jednostavnije obavljaju. Primjerice, nadam se da ćemo uskoro omogućiti produljenje knjige od kuće putem profila svakog korisnika. Smatram da nema potrebe fizički dolaziti u knjižnicu da bi produljili knjigu. To su neki mali pomoci koji mogu povući jako dobre efekte, jer samom mogućnošću produljenja od kuće, jednim će se malim dijelom rasteretiti knjižnično osoblje koje će moći raditi na drugim poslovima ili informacijskim upitima.
Kada spominjete jačanje ogranaka znači li to i otvaranje novih lokacija?
– Postoje dugoročni nasljeđeni planovi za neke ogranke, ali mi smo sada već premašili naše vršne mogućnosti pokrivanja ogranaka kadrom kojim raspolažemo. Otvaranje ogranaka nije samo opremanje i otvaranje nove lokacije, već treba riješiti kompletnu infrastrukturu, a na kraju sve je to vezano s financijama. Jačanje ogranaka za sada će biti kroz jačanje postojećih lokacija i to na razne načine: od uvođenja novih programa pa do jačanja određene vrste literature. Još jedna vrlo bitna stvar je da Riječani moraju Gradsku knjižnicu prepoznati kao veliki sustav koji nije samo u centru Rijeke, već ima i bibliobuseve i ogranke, a ljudi to često zaboravljau.
Marketinški plan
Hoće li knjižnica ići u smjeru veće digitalizacije kako bi bila bliža mlađim korisnicima?
– Novo vrijeme donosi nove korisnike, ali narodna je knjižnica takva da treba zadovoljiti potrebe svih korisnika. Tako da moramo imati paralelno i »moderne i tradicionalne usluge«. Digitalizacija je pozitivna stvar i postoje projekti i programi koji se već provode i svakako ih treba nastaviti razvijati. Smatram da je suživot digitalnog i papirnatog oblika sadašnjost i budućnost te da će taj suživot dugo ići paralelno.
Kada su u pitanju mlađe generacije pitanje je koliko su oni aktivni i što im treba. Istina je da su mlađe generacije sklone dobiti gotov proizvod. Nekada ste za pisanje referata morali napustiti kuću, a danas su mlađi većinom skloni pretraživanju interneta i pri tome sami sebe ograničavaju. Uglavno se to svodi na prvu stranicu Googla i »copy-paste«. To je nešto što predstavlja problem i gdje i mi kao narodna knjižnica putem svojih programa možemo utjecati.
U programu rada naveli ste i jačanje marketinških aktivnosti?
– Da, jer smatram da nam je jača marketinška aktivnost potrebna iz razloga što funkcioniramo kao servis građana. Danas medijskim prostorom haraju druge vijesti pa sam mišljenja da je potrebno napraviti marketinški plan i putem medija ulaziti u domove ljudi. Građani moraju znati što im sve može pružiti njihova knjižnica.
