Ljudi iz Francuske, Engleske, pa i SAD-a gledaju što je objavljeno u Njemačkoj i ako smo mi nešto objavili, onda to ulazi u njihov obzor – kaže direktor međunarodnog odjela Frankfurtskog sajma knjiga Tobias Voss
Pobrojati neuralgične točke hrvatskog knjižnog tržišta nije nemoguće, ali je neproduktivno. Probati ih razriješiti jednim skupom bilo bi pak suludo. Zato to i nije bio cilj organizatora trodnevne Međunarodne radionice »Nakladništvo danas«, održane u zagrebačkom Goethe-Institutu u organizaciji Knjižnog bloka, »Tradukija«, Goethe-Instituta Hrvatska, Udruge »Kurs« te Frankfurtskog i Lajpciškog sajma knjiga.
Cilj je organizatora, kako nam je to rekao predsjednik Knjižnog bloka Nenad Bartolčić, bio na jednom mjestu okupiti prvorazredne predavače, ali i povezati subjekte domaćih i inozemnih knjižnih tržišta kako u pitanjima koja ih se svih podjednako tiču, tako i u neformalnom druženju iz kojeg mogu nastati plodne suradnje.
Pa kad su na raspolaganju, uz brojne knjižne djelatnike iz regije, i direktor lajpciškog sajma knjiga Oliver Zille te direktor međunarodnog odjela Frankfurtskog sajma knjiga Tobias Voss, onda skup u startu već ima težinu. No kad se zna da iza ključnog segmenta skupa – financija i stručnih gostiju – stoji europska mreža za promicanje književnosti i knjiga »Traduki«, odnosno Alida Bremer, onda su stvari jasnije. Ime koordinatorice jedinog uspješnog knjižnog predstavljanja Hrvatske izvan njenih granica – nastupa kao zemlje partnera na Lajpciškom sajmu knjiga 2008. godine – već se dugo vezuje uz pokušaje proboja južnoslavenskih književnosti, a napose hrvatske, na veliko i važno njemačko tržište. Otud i germanistička intonacija skupa, jer su osim Vossa i Zillea na skupu govorili brojni pripadnici njemačkog knjižnog tržišta, od stručnjaka za pravna pitanja do nakladnika i knjižara.
Imidž zemlje
Mnogi su se u hrvatskom kulturnom prostoru pitali o opravdanosti guranja Hrvatske na tako veliko knjižno tržište kao što je njemačko. A o tome da je to tako ne treba trošiti previše riječi, dovoljno je pogledati javno poticane nastupe na sajmovima knjiga u Frankfurtu i Leipzigu, kojima se pridružuje tek još nastup na sajmu dječjih knjiga u Bolonji te sporadično nastupi u regiji.
Dio sudionika skupa iznenadilo je odsustvo predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara Nevena Antičevića, koji je po prirodi svoje funkcije morao biti tamo. Barem kao predsjednik udruge koja ima licencu za organiziranje nastupa na Lajpciškom i Frankfurtskom sajmu knjiga, ako već ne kao predsjednik jedine strukovne asocijacije u nakladničko-knjižarskoj branši. Treba li uopće isticati koliko je to bizarno, uzme li se u obzir da su na skupu bili i direktori navedenih sajmova?
Bolji poznavatelji prilika na hrvatskoj sceni ipak nisu bili toliko iznenađeni. Oštrice koje Zajednici upućuje Knjižni blok, a i njegovi članovi još i prije nego su se okupili pod tim imenom, kao i činjenica da Zajednica nije pozvana u organizaciju, očito su bili previše za Antičevića, koji je odlučio gotovo u potpunosti ignorirati skup. Na kraju se ipak na kratko ukazao, no i to se dogodilo posljednjeg dana, nakon što su brojne kritike uspjele doći do njega.
Knjižni blok je tako na kraju napravio posao koji bi po prirodi stvari trebala raditi Zajednica, koja se i ovom prilikom pokazala kao troma asocijacija kojoj hitno treba provjetravanje i preustroj.
No tu nam dvojbu mogu razriješiti Zille i Voss, koji nam, jedan drugoga citirajući, objašnjavaju da je njemačko tržište referentno za sva ostala, pa čak i američko. Ili, Vossovim riječima:
– Ljudi iz drugih zemalja – Francuske, Engleske, pa i SAD-a – pogledat će što je objavljeno u Njemačkoj. Neće Francuzi čitati na njemačkom, da se razumijemo, ali ako smo mi nešto objavili, onda to ulazi u njihov obzor – kaže Voss te dodaje da bi snažno preporučio da se i Lajpciški i Frankfurtski sajam iskoriste za prezentaciju autora.
Uz to, kultura je soft politika, kako kaže Bremer.
– Ne radi se ovdje samo o promidžbi tih nekoliko autora, nego o imidžu cijele zemlje. Evo, Frankfurtski sajam knjiga radi 20 nastupa izvan zemlje, zašto? Zato što je to strateški interes. Zašto je Njemačka tu s Goethe-Institutom, zašto Austrija s Austrijskim kulturnim forumom? Malo je čudno da nakon 20 godina samostalnosti to ovdje još nije jasno – kaže Bremer.
Besmisleno ulaganje
No Lajpciški sajam je pred vratima, održava se od 15. do 18. ožujka, a Hrvatska još uvijek, standardno, nema organiziran nastup. Samo jedna je to od onih spomenutih neuralgičnih točaka s početka teksta koja je bila u fokusu i ovog skupa. Logično, kad su ovdje Zille i Voss. No opet su se potegnula uobičajena pitanja: nesigurnost oko financiranja, subjekta organizacije i uopće koncepta. Kad o tome pitamo Zillea, on je vrlo jasan: problem je u jednogodišnjem planiranju.
– Imao sam sastanak s novom ministricom kulture i nadam se da će oni korak po korak promijeniti taj model, jer ako bi Hrvatska imala razrađen koncept za dulji period, onda bismo i mi mogli bolje gurati njemačkoj publici i profesionalcima informacije koje nam Hrvatska daje – kaže Zille, napominjući da je napose Leipzigu važna naša regija. Naime nakon ujedinjenja Njemačke Lajpciški je sajam, uz postojeći Frankfurtski, morao pronaći svoj put i oni su ga našli u vezi s istočnom regijom. Otud i toliki interes za zemlje bivše Jugoslavije.
No nije to uvijek tako jednostavno, iako bi moglo biti. Ili kako kaže Bremer:
– Ma problem je što je u cijelu tu priču dosad uloženo puno novaca, a besmisleno, jer se nije radilo sustavno. Ako vi pola godine prije razgovarate s njima, oni će vam reći da napravite to i to, dat će rabate i svašta. A sad svake godine iznova ponavljati da nema proračuna, da je kasno, besmisleno je. Zna se tko će raditi – Zajednica nakladnika i knjižara godinama je znala da će raditi Frankfurt. To što je proračun kasnije dan, nije važno. Moglo se nešto pripremiti. To samo pokazuje da nema volje. Nije to neka velika mudrost. Zille kaže – dajte nam mlade pisce, a mi dođemo na ideju da odvedemo Marka Marulića – govori revoltirana Bremer.
Problem s nastupima na knjižnim sajmovima nekako je ipak lokalan i naš; postoje ipak problemi koji tište i sređenija tržišta. Na skupu je tako instruktivno, u nekoliko sesija, govorila Birgit Menche, nekadašnja pravna savjetnica njemačke udruge knjižne struke. Pitanje jedinstvene cijene knjige tamo je uređeno zakonom, ali proboj e-knjige i velikih igrača poput »Amazona« i »Googlea« prijete ujednačenim cijenama i njemački sređenom tržištu.
Problemi regije
No imaju oni i »unutrašnjih neprijatelja«, pa tako opet zakonskom odredbom valja im urediti povoljnije rabate koje mogu dobiti veliki knjižarski lanci. Sve je to ipak miljama daleko od hrvatskog neobvezujućeg Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige, kojim se malo toga postiglo.
A da stvari u regiji izgledaju vrlo slično kao i u Hrvatskoj, bilo je jasno nakon okruglog stola o državnim potporama u knjižnoj branši regije. I Slovenija i Hrvatska i Srbija dijele iste probleme, pa čak i strukturu tržišta. Veliki nakladnici-knjižari, ovisnost o javnim sredstvima, male naklade, loš položaj nezavisnih knjižara, malih nakladnika i autora, nedostatak nacionalnih ili regionalnih distributivnih centara – sastojci su toga našeg balkanskog lonca.
Skup »Nakladništvo danas«, koji je dakle okupio stručnjake iz područja knjige u regiji, ali i europskom inozemstvu, uglavnom je opravdao očekivanja njegovih sudionika. Mnogi su izrazili zadovoljstvo međusobnim upoznavanjem i približavanjem te artikuliranjem problema koji bi se zajedničkim akcijama mogli lakše razriješiti.
Zasad ipak nema naznaka o sljedećim izdanjima ovoga skupa, jer Bartolčić kaže da im sada valja sjesti i razmisliti o budućim potezima. Neke od ideja su prizivanje i aktera drugih knjižnih tržišta u okruženju, no o svemu će se tome tek raspravljati. »Mic po mic«, kaže Bartolčić, no onda i dodaje: »Ali brzo. Jer za neke probleme nemamo previše vremena.«
