ZAGREB Strog, pravedan, raskalašen, oduševljen, iziritiran – ovo su neki od pridjeva kojima je Krešimir Bagić na preksinoćnjem predstavljanju knjige »Harterije II/III« opisao Nikolu Petkovića, tog najagilnijeg domaćeg kritičara pjesništva.

Knjiga, svježe izdanje HDP-ove biblioteke, sadrži 169 kritika-kolumni objavljivanih u tjednom ritmu u rubrici »kultura« »Novog lista« u razdoblju između 2009. i 2013. godine, a koncept slijedi onaj iz prvog sveska »Harterija«, objavljenoga 2009. godine: tekstovi su razvrstani abecednim redom, dok dio »Harterije III« okuplja duhovite tekstove kojima je autor nadjenuo parafraze Nietzscheovih djela. 

  – Ovo su tekstovi obrazovanog čovjeka; iako on to nipošto ne ističe, evidentno je Petkovićevo poznavanje dekonstrukcije, rodnih studija, bogate filozofske literature. U svome pristupu suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji on je ludičan i strastven; uvijek iznova iznalazi svježe i zanimljive načine da piše o zbirkama pjesnika koji uvijek pišu jedno te isto, koji ne donose ništa svježe ni zanimljivo – rekao je Bagić, koji pozitivno ocjenjuje Petkovićevo izravno vrednovanje knjiga poezije o kojima piše; sviđa mu se to što kolumnist »Novog lista« »zapisuje egzaltirane ocjene« i što raspolaže širokom lepezom načina na koje izriče sudove o pjesnicima. 

  Bagić primjećuje kako Petković počesto demonstrira bliskost s autorima; kad o nekom pjesniku govori koristeći samo njegovo ime, to je signal da će kritika biti pozitivno intonirana. Bagiću se sviđa i to što Petković nerijetko ironizira vlastite sudove. 

  Igor Mandić je »Harterije« proglasio »apsolutnim novitetom u proizvodnji sve te papirušine«. 

I Jadranka Pintarić, urednica knjige, istaknula je kako su je Petkovićeve kolumne-kritike nagnale da potraži i pročita pjesničke knjige o kojima Petković piše – čak i kad je njegov ton bio onaj »iziritirani«. 

  – Zaintrigiralo me to! Pomislila sam, e sad moram vidjeti što je taj autor bogu skrivio da se Petković tako okomio na njega – rekla je Pintarić. 

  Nikola Petković je na koncu apostrofirao važnost kulturne rubrike »Novog lista« koji je čuvajući prostor za pisanje o poeziji od navale banalnog komercijalnog sadržaja koji preplavljuje današnje medije, u tom smislu postao središtem domaće kulture.