U bivšem tvorničkom prostoru »Rikarda Benčića« premijerno je izvedena predstava »Weltschmerz«, nastala u koprodukciji kazališta Trafik i HNK-a Ivana pl. Zajca. Ishodište ovog koreografsko-glazbeno-izvođačkog rada na specifičnoj lokaciji je umjetničko djelovanje, ostavština i poetika benda »Ekatarina Velika«. Riječ je o jednoj od najutjecajnijih jugoslavenskih rock grupa, koja je vrhunac popularnosti doživjela sredinom 1980-ih godina, a opadanje i kraj EKV-a koincidirali su s raspadom Jugoslavije. U tom smislu znakovit je album »Dum dum« iz 1991. godine, kojeg smatraju najmračnijim ostvarenjem EKV-a. 

Duh osamdesetih

Pesimistični stihovi iz osamdesetih godina danas djeluju vizionarski, predvidjevši na neki način strahote koje će uslijediti. Cilj EKV-a malo prije smrti 1994. godine opisao je njen spiritus agens Milan Mladenović: »Pričamo na jednostavnom jeziku rokenrola i šaljemo jasne, nedvosmislene poruke. Ko iole misli svojom glavom može u našim rečima naći život koji danas živimo«.

Sudbina »Ekatarine Velike« bila je takva da su gotovo svi članovi grupe preminuli u vrlo mladoj dobi. I stih »Ti si volela moj Weltschmerz« iz pjesme »Radostan dan« na neki je način amblematičan za doživljaj (stvarnog) svijeta EKV-a. Predstava koja je nastala prema ideji i u koreorežiji Žaka Valente ne rekonstruira djelovanje »Ekatarine Velike«, već kroz pokret, ples, glazbu i riječ pokušava prizvati »Weltschmerz« duh osamdesetih koji je za tadašnju generaciju bio neka vrsta supkulturnog trenda. Međutim, nekadašnja »furka« u međuvremenu je postala istinski tragički osjećaj svijeta čija je budućnost, u današnjem kontekstu, posve neizvjesna. 

Za ovu priliku likovna umjetnica Lara Badurina transformirala je dio »Benčića« u klupski prostor, prizivajući atmosferu nekadašnjih okupljališta kojima je odjekivao specifičan zvuk »Ekatarine Velike«. Ponekim kostimografskim detaljem, poput kaputa i frizura, kostimografkinja Lara Karlavaris također je pridonijela kreiranju klupskog ozračja. U glazbenom smislu možda smo očekivali više prepoznatljivog ekaveovskog zvuka, koji je skladatelj i oblikovatelj zvuka Josip Maršić preoblikovao i distorzijama učinio gotovo neprepoznatljivim, odnosno tek vrlo dalekim odjekom EKV-a. Takvim pristupom pomalo se izgubila poetičnost glazbe »Ekatarine Velike« i introspektivna dimenzija stihova Milana Mladenovića. 

Klupska atmosfera

Glazbeni citati i stihovi »Ekatarine Velike«, kao i tekstovi Margite Stefanović Magi objavljeni u knjizi »Osećanja. O. Sećanja« Lidije Nikolić u predstavi se interpretiraju na razne načine – fizičkim teatrom, plesom, glumom i pjevanjem, no bez čvrstih dramaturških poveznica. Predstava počinje i završava zajedničkim plesom koji priziva klupsku atmosferu, a unutar toga svaki od izvođača ima i solo dionice ili izvedbe u paru. 

Ekspresivni plesni solo izvela je Iva Nerina Sibila, dok je duh klupske scene pojavom i izvedbeno zaokruženom plesnom cjelinom možda i ponajbolje evocirao mladi Toni Flego. Plesni duet izveli su Žak Valenta i Iva Nerina Sibila, a zanimljiva je i glumačko-glazbena interpretacija pjesme EKV-a Maje Katić i Alena Liverića. Između performerice Mile Čuljak i glazbenika Josipa Maršića uspostavljena je dijaloška forma koja povezuje vrijeme osamdesetih i suvremeno stanje scene. U autorsko-izvođačkoj ekipi je i pomoćnica redatelja Denis Kirinčić. Pozivanjem izvođača nekoliko puta na poklon, premijerna publika pokazala je da joj se predstava svidjela. »Weltschmerz« je na programu Riječkih ljetnih noći još večeras u 21.30 sati.