Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
20. studenoga 2017.
Povratak nakon pola stoljeća

Uz premijeru opere »Andrea Chenier«: Intimne drame u vrijeme revolucije

Uz premijeru opere »Andrea Chenier«: Intimne drame u vrijeme revolucije
Uz premijeru opere »Andrea Chenier«: Intimne drame u vrijeme revolucije
Autor:
Objavljeno: 16. studeni 2015. u 9:41 2015-11-16T09:41:07+01:00

Redatelj Nenad Glavan razigrao je prvi čin  dajući epizodnim likovima  karikaturalni oblik, pokazujući tako njihovu bahatost i olako shvaćanje stvarnosti koja se pred njihovim očima pretvarala u povijest.  Na fonu Francuske revolucije postavljene su intimne drame glavnih lica

Nakon gotovo pola stoljeća, na riječku scenu vratila se opera Umberta Giordana »Andrea Chenier« pod dirigentskim vodstvom Villea Matvejeffa, a  u režiji Nenada Glavana, koji je potpisao i scenografiju. Iako solistički brojčano skroman, predstavu je iznio riječki ansambl s izuzetkom gosta, tenora Luisa Chape, koji je već više puta gostovao u produkcijama riječke Opere.

Zanimljivost ove produkcije je da su protagonisti tri glavne uloge debitirali u svojim rolama – Luis Chapa je naslovnu ulogu Cheniera pripremao za ovu produkciju, Kristina Kolar je nagovijestila da priprema Maddalenu još na svom solističkom koncertu izvedbom arije »La mamma morta«, a Giorgio Surian je ulogom Gerarda – o kojoj tijekom čitave karijere, kaže, nije ni razmišljao – zablistao u baritonskom fahu, koji mu leži u svim lagama! Publika je njegovu nastupnu ariju ispratila klicanjem i dugim, dugim aplauzom, a tako je dočekan i na poklonu.

Lažna raskoš

Redatelj Nenad Glavan nastojao je razigrati prvi čin dajući epizodnim likovima  karikaturalni oblik, pokazujući tako njihovo olako shvaćanje stvarnosti, koja se tu, pred njihovim očima, pretvarala u povijest. Plemstvo i oni koji se nastoje držati uz njihove skute, svećenstvo, oficirska kamarila – sve su to likovi koji žive od samoljublja i želje za visokim društvom, a kojima se redatelj ovako narugao. U ozračju aktualnih napada u Parizu, karikature na pozornici (koje lako možemo preseliti na prve stranice novina danas) izgledale su još jadnije...

U atmosferu prividne ležernosti i lažne raskoši u kojoj živi Maddalena – umjetno cvijeće i šampanjski balon koji lebdi napunjen helijem – ulazi pjesnik Chenier, koji svojim stihovima iskazuje kritiku dokonom društvu; na tom istom balu Gerard će raskinuti sa služenjem gospodarima i uvesti u plemićke odaje gladni puk s ulica Pariza, na kojima počinje Francuska revolucija.

U drugom trećem i četvrtom činu, libreto ove prekrasne opere bavi se sudbinama tri glavna lika, pri čemu Gerard doživljava najveći obrat u razmišljanju i osjećajima – kako prema suparniku Chenieru i Maddaleni u koju je bio zaljubljen kao sluga u njenoj kući, tako i prema revoluciji, koja ga je razočarala.

Dakle, nakon prvog čina, atmosfera se mijenja i pratimo intimne drame likova, za koje je Umberto Giordano napisao prekrasne arije, koje traže iskreno pjevanje. Taj dramski element omogućio je dirigent Ville Matvejeff, suptilno vodeći orkestar koji nije »pokrivao« pjevače već im je omogućio  emociju u zapjevu. Svaki solo u orkestru bio je eksponiran u pravoj mjeri, zvuk kompletnog orkestra mekan ali pun, otvarajući tako prostor za fino muziciranje solista na sceni.

Zadovoljna publika

Kristina Kolar otpjevala je najpoznatiju ariju Maddalene – La mamma morta – toliko potresno da je istinski dirnula publiku i dobila veliki aplauz. Luis Chapa je pokazao raspon svog pjevačkog umijeća u piano počecima razvijajući dinamiku arije do vrhunaca, a Giorgio Surian je oduševio ne samo moćnim pjevanjem već i minuncioznom razradom karaktera Gerarda, koji se lomi između obaveza prema revoluciji i ljudskosti.

U manjim ulogama, ali vrlo vijerno pokrivajući karaktere, nastupili su Ivana Srbljan, Olga Kaminska, Mirella Katarinčić Toić, Siniša Štork, Voljen Grbac, Marko Fortunato, Dario Bercich, Slavko Sekulić, Sergej Kiselev, Darko Matijašević, Saša Matovina i Bojan Fuštar. Solo baletnu točku plesa s lutkom plesao je Alli Tabbouch.

Što se vizualnog dojma tiče, znak i slobodna stilizacija za koju su se odlučili redatelj/scenograf Nenad Glavan i kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, tražili su kreiranje atmosfere svjetlom koje je trebalo ublažiti oštre linije i prepoznavanje doslovnosti.  To se nažalost nije dogodilo,  ali je ukupni dojam večeri ipak bio vrlo dobar, a predstava je završila ovacijama premijerne publike.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka