"Slažem se s izrečenim tvrdnjama da se radi o hrabroj predstavi – čestitam autorskom timu što su se poduhvatili ove teme – ali snažni osjećaj mučnine i katarze koji gledatelj osjeća nakon izvedbe nije samo zbog stradanja jedne djevojčice – mnogo je ubijene djece u ratovima oko nas i diljem svijeta – već zbog visoke umjetničke vrijednosti. Predstava je to fantastične estetike i upravo umjetnički domet ju čini velikom!", rekao je Rade Šerbedžija
RIJEKA Iako je predstava HKD Teatra »Aleksandra Zec«, autorski projekt Olivera Frljića, na riječkom repertoaru još od travnja prošle godine, izvedba na Festivalu malih scena bila je vrlo posjećena. Pažnja kojom je publika ispratila predstavu, kao i visoka ocjena gledatelja (4.55) govori u prilog onoga što je rekao Rade Šerbedžija na okruglom stolu nakon predstave:
– Slažem se s izrečenim tvrdnjama da se radi o hrabroj predstavi – čestitam autorskom timu što su se poduhvatili ove teme – ali snažni osjećaj mučnine i katarze koji gledatelj osjeća nakon izvedbe nije samo zbog stradanja jedne djevojčice – mnogo je ubijene djece u ratovima oko nas i diljem svijeta – već zbog visoke umjetničke vrijednosti. Predstava je to fantastične estetike i upravo umjetnički domet ju čini velikom!
Govoreći o radu redatelja Olivera Frljića i dramaturga Marina Blaževića, Tajana Gašparović je rekla da ju se koliko i predstava, podjednako dojmila njena – hrabra forma:
Politika rata
– To je predstava jednostavne strukture ali dugih prizora koji počivaju na fonu iste glazbe. Rekla bih da nam u svakom trenutku Frljić daje vremena, kao da se nalazimo u nekom posvećenom prostoru, koji treba osjetiti čitavim bićem… »Aleksandru Zec« Frljić je radio nakon »Hamleta« u ZKM-u i moram reći da ju osjećam kao nastavak tog njegova rada. Ona mi djeluje kao prizor »Mišolovke« iz »Hamleta« – predstava o zločinu čije činjenice potiskujemo, ne želimo priznati…
Na pitanje koliko se dugo bavio mišlju o uprizorenju ubojstva Aleksandre Zec, Frljić je rekao da je predstava dio trilogije o hrvatskom fašizmu, započete predstavom »Bakhe« u Splitu, a okončane »Hrvatskim glumištem« u Rijeci:
– U »Bakhama« smo se bavili ubojstvima civila u Lori, za koje – kao i u slučaju Aleksandre Zec – nitko nije odgovarao. Zločinci su i dalje na slobodi, iako postoje materijalni dokazi i njihova priznanja. »Aleksandru Zec« sam trebao raditi u DK »Gavella« u Zagrebu, ali nakon cenzuriranja plakata za predstavu »Fine mrtve djevojke« smatrao sam da u teatru koji nije u stanju stati iza mnogo benignije teme – ne treba raditi predstavu o ubojstvu djeteta… Bio sam sretan kad mi je Nenad Šegvić ponudio da »Aleksandru Zec« postavim u HKD Teatru u Rijeci.
– Ova predstava neće hrvatsko društvo učiniti boljim, jer ga trenutno određuje politika rata, a ne politika mira – dodao je Frljić. Zato i slavimo – ne mirnu reintegraciju hrvatskih područja, već redarstvenu akciju koja je protjerala tisuće ljudi. I ne čudi što na predstavu »Aleksandra Zec« žestoko reagiraju oni koji ju nisu gledali. Jednako kao i na »Hrvatsko glumište«! To samo govori da je naše društvo trajno ostalo u vremenu rata i da će ga to određivati – do sljedećeg rata…
U odnosu na premijeru, predstava »Aleksandra Zec« izvedena je u novo podjeli. Ivana Roščić, koja je igrala naslovnu ulogu, nedavno je postala majka, pa je u njenu rolu uskočila Jelena Lopatić, a u ulogu sestre Gordane – Mirta Polanović. U ostalim ulogama od premijere igraju Tanja Smoje, Igor Kovač, Nikola Nedić, Jurica Marčec i djevojčice Jana Mileusnić, Lucia Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić. Govoreći o glumačkim iskustvima i kako su se nosile s teretom te teme, glumice su rekle: Tanja Smoje (Marija Zec): – Činilo mi se nepriličnim koristiti neke standardne glumačke vještine upravo zbog opasnosti zapadanja u patetiku i pretjerivanje. A ipak je trebalo iznaći mehanizme koji će funkcionirati i vjerno ispričati događaj. Bilo je teško. I dalje nije lako. Ovo je vrlo posebna predstava. Marta Polanović uskočila je u ulogu Aleksandrine sestre Gordane. – Bilo je vrlo stresno, osjećala sam odgovornost prema temi, ali i radu kolega. No, upravo su mi oni najviše pomogli svojim iskustsvom i sugestijama. Ipak, najtežu ulogu ponijela je Jelena Lopatić: – Iako sam od premijere u podjeli (ali u druge dvije uloge), nisam bila svjesna koliko je teško igrati Aleksandru Zec dok nisam preuzela ulogu, u periodu Ivanine visoke trudnoće. Divim se Ivani, svaki put me ispočetka potrese smrt Aleksandre Zec… Igrati tu ulogu vrlo je kompleksno. Osjetili smo to i na probama, koje nisu trajale više od sata, jer emotivno nismo bili u stanju podnijeti tu strahotu. Već tada smo shvatili da ovu predstavu MORAMO igrati…
Osuda jedne politike
– U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se manifestira totalitarni nacionalizam s elementima fašizma. Dok god budemo govorili o »tenzijama« a ne imenujemo izvore i nazovemo događanja pravim imenom – nećemo daleko odmaknuti. Dok god eksplicitno ne postavimo pitanje odgovornosti za posljedice takvih politika – bilo lijevih ili desnih – projekti poput »Aleksandre Zec«, »Bakhi« i »Glumišta« bit će bojkotirani svuda u Hrvatskoj, osim – kao što vidimo – u Rijeci – nadovezao se na temu Marin Blažević.
Blažević je rekao i da i glumcima treba odati priznanje: – Upravo zato jer u Rijeci imamo takav ansambl odlučili smo za program Riječkih ljetnih noći obnoviti »Bakhe« s ansamblom Hrvatske drame, tako da ćemo imati sva tri naslova na repertoaru. Reagirajući na šlagvort koji mu je dao Marin Blažević tvrdnjom da »stvari treba nazvati pravim imenom«, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel je rekao:
– Sve što smo vidjeli na sceni večeras rezultat jedne politike, a sama je predstava osuda te neljudske politike. S druge strane, nije slučajno da je »Aleksandra Zec« postavljena u Rijeci, u gradskom prostoru, plaćena sredstvima iz gradskog proračuna. Nije slučajno što smo u Rijeku pozvali Frljićevu predstavu »Bakhe« kad joj je onemogućeno igranje u Splitu. Politika određuje sve što se događa u Hrvatskoj, pa i u kazalištu, sve je to rezultat politike – dobre ili loše, zaključio je Vojko Obersnel.
