Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
13. prosinca 2017.
Mlada operna zvijezda

Diana Haller: Jedva čekam moj pravi debi u Rijeci

Diana Haller: Jedva čekam moj pravi debi u Rijeci
Diana Haller: Jedva čekam moj pravi debi u Rijeci
Autor:
Objavljeno: 11. rujan 2015. u 22:37 2015-09-11T22:37:42+02:00

Dramu koju proživljava Didona, Diana Haller je glazbeno interpretirala proživljenim pjevačkim moduliranjem i profinjenim nijansiranjem kakav resi istinske umjetnice – zapisao je Zdenko Šulc u osvrtu na izvedbu Purcellove opere »Didona i Enej« u osorskoj katedrali ovoga ljeta, u interpretaciji solističkog baroknog ansambla Antifonus pod vodstvom Tomislava Fačinija i solista – Diane Haller, Ivane Lazar i Krešimira Stražanca.

Stručna je kritika posebno apostrofirala nastup mlade, dvadesetdevetogodišnje Riječanke Diane Haller, koja je posljednjih godina afirmirala svoj uspon u karijeri do angažmana na najvećim opernim pozornicama. Budući da će ove operne sezone debitirati u HNK Ivana pl. Zajca, zanimalo nas je kojim obvezama mora odgovoriti narednih mjeseci i kako se s njima nosi.

– Predamnom je vrlo naporna sezona puna koncerata, proba i nastupa u operama, što uključuje i dvije premijere – u mom matičnom kazalištu, Državnoj operi u Stuttgartu i u mom rodnom gradu, riječkoj Operi. Zapravo, i svi prethodni mjeseci u ovoj godini su mi bili gusto ispunjeni obavezama, tako da sam odmor – nakon Osora – proveden s obitelji na Lošinju, planirala i radovala mu se dugo unaprijed! – kaže Diana Haller, s kojom razgovaramo u Rijeci, uoči njena povratka u Stuttgart.

Doživljaj u Osoru

Kakva iskustva nosite s nastupa u Osoru?

– Najljepša moguća! Ansambl »Antifonus« ima samo osam članova ali zvuče kao pravi zbor jer su redom izvrsni pjevači, specijalizirani u stilu koji izvode, a njihov mladi ali iskusni dirigent Tomislav Fačini zaista je maestro koji ima što reći pjevačima! 

Probe su započele u Zagrebu, gdje sam stigla ravno iz Salzburga, upoznala sam divnu kolegicu, koloraturku Ivanu Lazar s kojom sam ostvarila pravi glazbeni dijalog u izvedbi Purcellova djela, a mada sam  izvanrednog baritona Krešimira Stražanca (koji sad živi također u Stuttgartu) već poznavala, nikad se nismo našli zajedno u izvedbi nekog djela. Uživala sam na probama, a koncert je bio pravi doživljaj, tako da se nadam da ćemo ga imati prilike ponoviti!

Lijep utisak  bio je potenciran izvanrednim prijemom u organizaciji umjetničke ravnateljice glazbene sezone na Osoru, Ivane Kocijan i prava je šteta što joj je ovo bila posljednja sezona jer je kreirala festival čijim bi se programom ponosio svaki fetival u svijetu!

Kažete da ste u Zagreb stigli iz Salzburga. Tamo ste drugu godinu zaredom bili u podjeli »Trubadura« s Anom Netrebko!

– Debitirala sam u Salzburgu prošlog ljeta kao Ines u »Trubaduru«, a u podjeli su bili slavni Placido Domingo i Ana Netrebko. Ove godine Placido Domingo je slavio 40 godina od svog prvog nastupa na salzburškim Svečanim igrama – na njegovom velikom prijemu bila sam i ja, sretna zbog ovog zaista velikog gospodina operne scene! U predstavi nije nastupao, ali su izvedbe prošle ponovo sjajno! 

Audicija kod maestra Fasolisa

Nažalost, nisam mogla prihvatiti angažman u Salzburgu i za ljeto 2016., zbog premijere u matičnoj kući u Stuttgartu. Iako me često »koči« u atraktivnim angažmanima koji stižu s mnogih velikih pozornica, štutgartska opera je za mene uvijek na prvom mjestu, jer kad na jednoj pozornici otpjevati neku ulogu 50 puta, ona postane dio vas i možete s njom računati u svakom trenutku karijere u budućnosti. A to možete samo kad ste negdje u stalnom angažmanu!

Takvo stabilno iskustvo u svladavanju rola kakvo mi donosi angažman u Stuttgartu, daleko je važnije od nekih brzih debija, makoliko atraktivni pozivi bili. Tako sam propustila debi u milanskoj  Scali, još jedan cover u Metropolitanu, a zato nisam mogla prihvatiti ni nastup u Salzburgu sljedećeg ljeta! 

Ali u Salzburgu sam ove godine bila na audiciji kod velikog dirigenta Diega Fasolisa – pjevala sam mu više od pola sata, jako sam mu se svidjela i sad on traži projekt u kojem bih nastupila pod njegovim vodstvom. To je ovoga ljeta, što se tiče moje buduće karijere, bio najvažniji događaj u Salzburgu!

Obavezni Mozart

Opernu sezonu u matičnoj kući u Stuttgartu završili ste kao Dorabella, u premijernoj izvedbi Mozartove opere »Cosi fan tutte«.

– Bio je to moj debi u ulozi Dorabelle u vrlo teškoj i psihološki složenoj režiji, gdje su svi akteri praktički čitavo vrijeme na pozornici i »znaju« sve intrige koje se spremaju! Probe su trajale osam tjedana, po šest sati dnevno, unutar ovog teškog koncepta razvijali smo svatko svoj lik, a u konačnici je to bio veliki uspjeh, kod publike i kritike! Bila je to, do sada, moja najduža rola, a kvalitetu zapjeva zamijetila je kritika! Imali smo premijeru i šest repriza, a ove sezone nastavljamo s izvedbama.
Koliko je često Mozart na repertoaru u Stuttgartu?

– Svake godine na programu su jedan do dva naslova, a tako je i u drugim opernim kućama u Njemačkoj. Mozartove arije na repetoaru su svake audicije, jer je tehnički zahtjevan i otkriva svaku grešku u pjevanju!

Osim Dorabelle, u Njemačkoj sam s pjevala Rossinijevu malu misu solomenis u kojoj je završni Agnus Dei napisan za mezzosopran i bitan je dio našeg repertoara, a  na samom kraju sezone debitirala sam i kao Adalgisa u »Normi« u gradiću pored Uhlma. Naslovnu je ulogu pjevala Larissa Ciulei – imale smo veliki uspjeh i nastavljamo u istoj podjeli ove sezone! 

S Larissom – koja je bila gošća mog koncerta u Rijeci – nastupit ću i na koncertu u Zagrebu krajem studenog, u KD Lisinski, ciklus Heferer, a na orguljama će na s pratiti Ljerka Očić. Na programu imamo barokne autore u prvom dijelu, belcanto u drugom i na kraju rano XX. stoljeće. Jako se radujem tom koncertu!

Puritanci

Što pripremate u Stuttgartu sljedeće sezone, a zbog čega propuštate Svečane igre u Salzburgu?

– U programu naše operne  kuće ima mnogo Bellinijevih naslova – žele u konačnici postaviti sve njegove opere – a ove sezone na redu je naslov »I Puritani« – pjevam Kraljicu Enrichettu. Režiju potpisuje naš intendant, Jossi Wieler i to je najveći projekt u sezoni!

U Münchenu pak – nakon dugog perioda proba s Brigitte Fassbaender, imam u studenom premijeru  Rossinijeve »Pepeljuge«. U istom mjesecu imat ću i recital s Filipom Fakom u bečkoj palači Eschenbach, a potom se vraćam u Stuttgart, gdje imam probe za naredni ciklus »Pepeljuge«. Ove godine nastupam i na Božić, i na Silvestrovo, a između opernih uloga imam dva adventska koncerta s orkestrom!

Što se mog koncertnog repertoara tiče, važno mjesto zauzima recital s djelima Roberta i Klare Schumann koji ću imati u Stuttgartu, a konačno će svjetlo dana ugledati i CD s Filipom Fakom, s djelima Schumanna, Huga Wolffa i nekih hrvatskih autora.

Nakon Rosine u Stuttgartu sljedeće godine, slijedi moj debi u amsterdamskom Konzertgebowu s Malom misom solemnis Rossinija, a onda, konačno, i pravi debi u Rijeci, s operom »Julije Cezar u Egiptu«. Strašno se radujem tome – uloga je već nastudirana i jedva čekam probe. Bit će to moja prva premijera s Ville Matvejeffim, a u režiji i dramaturgiji Olivera Frljića i Marina Blaževića.

Tempo

Poslije riječke premijere vraćam se u Stuttgart, na probe »Puritanaca«, a u pregovorima sam sa Slovenskom filharmonijom – trebala bih nastupiti pod dirigentskim vodstvom maestra Ivana Repušića, a planira se i moj debi na Ljetnim igrama u Dubrovniku. Zahvalna sam mojoj matičnoj kući – štutgartskoj Operi – što mi omogućava po 3-4 slobodna dana, čak i između proba, da mogu realizirati svoje umjetničke projekte. To ne radi svaka kuća, ali zato sam u Stuttgartu i dalje!
Tempo kojim radite izuzetno je naporan. Ostaje li Vam vremena za privatnost?

– Uvijek pokušavam odvojiti vrijeme za obitelj – nedostaju mi roditelji, brat i sestra, Rijeka... Zato nastojimo planirati zajedničke godišnje odmore – ljeti ili zimi – što ponekad izaziva  čuđenje mojih prijatelja, koji svoje slobodno vrijeme za odmor  provode na poznatim svjetski destinacijama. Ali meni je tjedan dana s obitelji, u miru nekog našeg otoka, važniji od Bahama! Radeći ovaj posao, shvatila sam da su ljudi dragocjeni, i što je još važnije – da nismo vječni! Zato koristim svaki trenutak da budem s onima koje volim. 

A što se tempa tiče – još sam mlada, pa mogu odgovoriti svim izazovima profesije. Kad ne budem više mogla – neću!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka