ZAGREB Ništa nas u životu ne može motivirati, potaknuti na akciju više od – susjeda. Ako susjed ima bolji auto, poželjet ćemo takav i mi, renovira li stan, o tome ćemo i mi početi razmišljati. Kako pak pokazuju primjeri SAD-a i Velike Britanije, samo nas susjedi, jednako tako, mogu potaknuti i na – štednju energije, a time i uštedu u kućnom budžetu. Nikakvi ekološki apeli niti općenite financijske računice, pokazuju primjeri iz ovih država, potrošače ne potiču na uštedu struje, plina, energije općenito, koliko, crno na bijelom, podaci o tome koliko smo u određenom mjesecu za energiju platili mi, a koliko naši susjedi.

Praćenje potrošnje 

Prije sedam godina dva su se mlada američka poduzetnika, Alex Laskey i Dan Yates, poslužili biheviorizmom – pravcem u psihologiji koji proučava ljudsko ponašanje te izradili softver zahvaljujući kojem potrošač, kućanstvo, ima uvid u vlastitu potrošnju struje i plina, energije općenito, ali i u potrošnju svoga susjedstva. Zahvaljujući bihevioristu Robertu Cialdiniju, došli su do zaključka da ljude ništa ne može bolje potaknuti na promjenu ponašanja, u ovom slučaju štednje energije, od susjeda. Razvili su program zahvaljujući kojem kućanstvo od energetske kompanije, uz račun za vlastitu potrošnju, svakog mjeseca dobija i grafički prikaz na kojem se jasno vidi koliko je, više ili manje, energije potrošilo u odnosu na stotinu drugih, sličnih kućanstava u susjedstvu. Ta su kućanstva anonimna, i njihova je potrošnja uprosječena, no rezultati pokazuju da i taj mali, jednostavni tabelarni prikaz itekako može natjerati na štednju ona kućanstva kojima opskrbljivač javi da su određeni mjesec, primjerice, na račun za energiju potrošili 20, 50 ili 75 posto više od susjedstva. Osim tog podatka, dobiju i usporedbu s energetski najefikasnijim, opet anonimnim kućanstvom od njih ukupno sto, a ukoliko to žele, na e-mail adresu ili kao poruku na mobitel, redovito mogu onda primati i savjete kako potrošnju smanjiti. 

Milijunske uštede

OPOWER prati potrošnju svih kućanstava u koje je »ušao«, i sa stotinjak im savjeta poslanih na mail ili mobitel, pomaže uštedjeti. Konkretno, ako su na polovici mjeseca »prekrdašili« sa potrošnjom, obavještava ih gdje se nalaze u odnosu na potrošnju susjeda te što mogu učiniti da se približe idealu. Oduševljeni OPOWER-om, natjecanje sa susjedima u uštedi energije u svojim državama promoviraju i Barack Obama, odnosno David Cameron u Velikoj Britaniji. Aplikacija se otamo proširila i na Francusku, Australiju i Novi Zeland, kao i Kanadu. Samo u SAD-u ušla je do sada u oko 30 milijuna kućanstava, što je  25 posto od ukupnog broja te im od 2008. do kraja 2012. godine donijela uštedu od ukupno 250 milijuna dolara. Kako se šale u OPOWER-u, riječ je o vjerojatno najvećem sociološkom eksperimentu u svijetu ikad, i svakako vrlo korisnom. Samo zahvaljujući »virkanju« u potrošnju susjeda, štedi se energije dovoljno da namiri godišnju potrošnju grada od pola milijuna stanovnika, dok su potencijali i daleko veći. Po kućanstvu ta ušteda možda nije velika, iznosi do tri, četiri posto energije godišnje, no ukupno je, već sada, riječ o ušteđena dva teravatsata električne energije u šest zemalja. Usporedbe radi, ukupna je hrvatska godišnja potrošnja oko 17 TWh.

»Dva teravatsata čine se kao kap u moru, no da bi se ta dva teravatsata proizvela u elektranama, potrebno je svake minute svakog dana kroz cijelu jednu godinu spaljivati po 34 ‘karijole’ ugljena. Ostavljajući upaljena svjetla ili klima-uređaje u prostorijama u kojima nitko ne boravi u SAD-u svake godine u vjetar bacimo 40 milijardi dolara«, ističe Alex Laskey, osnivač OPOWER-a, kojeg je motivirala knjiga bihevioriste Cialdinija iz 1984. godine, u kojoj znanstvenik navodi kako na ljude daleko više od bilo kojeg poticaja utječe ono što radi njihov prvi susjed.

Ako može susjed…

Bi li, i koliko uspjeha ovaj bihevioristički pristup imao u Hrvatskoj, pitamo mag.oec. Vedranu Pribičević, predavačicu na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta koja se bavi bihevioralnom ekonomijom. »Eksperimenti u bihevioralnoj ekonomiji dokazali su da se ljudi uspoređuju sa svojim susjedima, dakle osobama u svojoj neposrednoj blizini, te da na njihove odluke o potrošnji itekako utječu i odluke njihovih susjeda o potrošnji. Zapitajte se koliko ste puta i sami razmišljali, primjerice, o renovaciji stana kad ste vidjeli da to rade vaši susjedi. To je sasvim normalno, ljudima je evolucijski inherentno da djeluju kroz konkurenciju. U Hrvatskoj zasigurno postoji plodno tlo za primjenu takvih načela, pogotovo jer su građani skloni posjedovati svoju nekretninu i dugoročno se zadržavati u određenom susjedstvu, zato ih čini sklonijima uspoređivanju s onima koji žive kraj njih. Smatram da su posttranzicijske zemlje pogotovo zanimljive za primjenu ovakvih pravila, i to prvenstveno zato jer postoji određena erozija socijalnog kapitala«, ističe Pribičević. Ljudsko se ponašanje, zaključuje,  može mijenjati ciljanim politikama koje mjenjaju našu ekonomsku motivaciju, što znači da i za nas ima nade.