Biber i Azrijel
“Često imamo priliku po portalima čitati o prijateljstvima pasa. No, za mačke vrijedi nepisano pravilo da im sklapanje prijateljstava ide malo teže… Međutim, donosimo vam priču koja dokazuje da je i to moguće! Mačori Biber i Azrijel, iz Bosne i Hercegovine, pokazat će vam jedinstvenu ljubav.
Biber i Azrijel pronađeni su prije četiri godine, na putu pored groblja. Padala je kiša, a oni su bili promrzli, gladni, puni glista, a imali su čak i gljivice, pa Vedrana Malinović, koja ih je vidjela, nije mogla a da im ne pomogne.
– Odlučila sam ih uzeti jer ih takve nisam mogla ostaviti po nevremenu. Borba za vraćanje u život je trajala i trajala. Veterinar kod kojeg sam ih vodila ih je liječio sve dok gljivice Azrijelu nisu prodrle u tkivo prednje šapice i razorile donji zglob. Tada mi je predložio eutanaziju, što sam odbila. Veterinar se naljutio na mene i odbio ih nastaviti liječiti…
Naša sugovornica je nastavila mačke liječiti samostalno. Mazala je Azrijelu ranu jodom i Lamisilom, i s vremenom, gljivice su nestale. Zglob se vidio i virio pa mu je nožicu pričvrstila pomoću štapića za sladoled.
– Mjesec dana je povraćao hranu, bio je kost i koža. Čak sam i priželjkivala da ugine, da se više ne muči. Kada bih ujutro otvorila vrata sobe u kojoj su spavali, zatekla bih Bibera kako leži na Azrijelu i grije ga. Brat ga je čuvao i kao da mu je ulijevao nadu da će sve biti u redu…
Nakon mjesec dana dlaka je počela rasti, a mačor je počeo jesti i oporavljati se. Počeo se i penjati po namještaju i drveću, a Biber ga je pratio u stopu…
– Nakon godinu dana Bibera sam udomila kod svojih susjeda, ali im je on stalno bježao. Našla bih ga kako spava s Azrijelom. Udomitelji su odustali, a odustala sam i ja. Nisam ga željela vraćati, kad sam shvatila da mu je uz brata ljepše…
Nakon nekog vremena pojavili su se ljudi koji su željeli udomiti Azrijela.
– Udomila sam ga kod ljudi koji žive 20 kilometara dalje od našeg grada. Međutim, on je ipak pobjegao udomiteljima. Punih 8 mjeseci o njemu nismo znali ništa, a onda se pojavio pred mojim vratima! Susret dva brata bio je neopisiv! Azrijel je prešao 20 kilometara i čak 8 mjeseci tražio put do nas!
Vedrana nema drugo rješenje osim da dva mačora udomi zajedno. Oni očigledno ne žele živjeti razdvojeni i, kako kaže, srce će im biti slomljeno ako se ikada rastanu.
– Ljudi, pa oni više ne spavaju jedan kraj drugoga, već jedan na drugom! Zajedno idu na zahod, igraju se i jedu zajedno! Kastrirani, cijepljeni i čipirani. Dobro se slažu s drugim macama, ali pasa se boje. Trenutno se nalaze na plaćenom privremenom smještaju u Zagrebu koji im istječe ovaj petak! Molim vas da mi pomognete da ih udomim jer se ja zbog skorašnje selidbe u inozemstvo više ne mogu brinuti o njima. Vjerujem da negdje postoje dobri ljudi i mali komadić dvorišta gdje bi ova dvojica nerazdvojnih mogli proživjeti ostatak svog života, u međusobnoj ljubavi i voljeni od svoje ljudske obitelji…
Vedrana kaže da je ovo ljubav pred kojom se ostaje bez riječi, pred kojom zastaje dah i koja se ne rađa dvaput. Ukoliko je vaš dom dovoljno velik za ovu količinu ljubavi, kontaktirajte Vedranu. Ili barem podijelite tekst kako bi za njih saznalo što više ljudi!”
Facebook kontakt: Emili Rose
Mobitel: 095 8568 474 (kontakt u Zagrebu)
