Foto N. Reberšak
Kad me pozovu moji kolege verglaši ne mogu odoljeti, kaže Kranjčan, koji je i prošle godine bio u Varaždinu, uz napomenu »ne bavim se politikom«, ali...Peći nalazim preko oglasa i na sajmovima, a onda ih obnovim, objašnjava demonstrator starih zanata Mihael Dumbović
Arbitražna kriza nije spriječila Slovenca Bogomira da ponovno, prvog dana Špancirfesta, nastupi na međunarodnom susretu verglaša. Tog smo Kranjčana upoznali prošlog kolovoza kad nam je ispričao kako se, nakon što je cijeli radni vijek proveo kao vozač, u mirovini prometnuo u verglaša koji sa svojim instrumentom Raffinom, putuje po sličnim europskim manifestacijama. U ovih se godinu dana malo toga promijenilo u njegovom životu. Iako priznaje da ponekad pomisli da bi trebao odustati.
– Često nisam doma, a imam vinograd koji moram obrađivati. Ali, brzo me prođu takve misli. Dovoljno je da me neki od brojnih kolega verglaša nazove i pita hoću li doći u Brno ili Dijon. Hoću, naravno da hoću. Teško mi je to napustiti. Svugdje nas tako lijepo ugoste i kad na rastanku kažemo domaćinima »doviđenja dogodine«, to me obvezuje, ističe Bogomir.
U petak je u Varaždinu bio odjeven kao mornar. Je li došao da nam na taj način poruči da je Piranski zaljev slovenski?
Zaljev ćemo podijeliti
– Ma, ne. Ne bavim se politikom, a Piranski zaljev ćemo podijeliti i opet će biti dobro, uvjeren je Bogomir. Provocirali smo ga pitanjem možemo li ga snimati na diktafon. Nasmijao se, ali nije imao ništa protiv. Ne prave, dakle, svi Slovenci problem od toga da ih Hrvati snimaju. Bogomir je u Varaždin stigao iz Libereca i zanimalo ga je kako je završila utakmica koju je u četvrtak Hajduk odigrao s tamošnjim Slovanom. Pratio je prvo poluvrijeme, a onda je morao krenuti za Hrvatsku. Na varaždinskom Korzu okupilo se 20 verglaša, 14 više nego lani.
Malo dalje od šarenih verglaša smjestio se Senor Marküsen. Taj arhitekt, rođen u Barceloni i sa sadašnjim prebivalištem u Berlinu, bio je član više bandova, ali s vremenom mu je to dosadilo i danas nastupa kao »čovjek-orkestar«. Nije lako izbrojiti instrumente što ih istovremeno svira, uglavnom australske didžeridu i razne udaraljke. Zvuk koji Marküsen proizvodi odmah ga kvalificira za Ultra festival u Splitu. Kad bi izašao na poljudsku pozornicu, vjerojatno nitko od zaluđenika technom ne bi primijetio promjenu glazbenog izričaja. Marküsen je zaista vješt u tome što radi, što god da to bilo.
Osim Slovenaca bilo je tu i Švicaraca, Francuza, Čeha, Austrijanaca, Nijemaca i Mađara. Napredak je ozbiljan, ali, informira nas Bogomir, u Dijonu je summit koji privuče čak 250 verglaša. A oni se šire već i na ostale kontinente. Neki od gostiju Špancirfesta potegli su sa svojim verglovima i do Los Angelesa i San Francisca, a Bogomir nam je otkrio da se sprema »za Kitajsku«.
Peći za puk i tajkune
– Jedan Slovak ima firmu u Kinu i organizirat će da nas nekolicina verglaša ode tamo, rekao nam je Bogomir. Pa kako onda da se smiri i ostavi Raffin kad ga očekuje još toliko uzbuđenja.
Mihael Dumbović je, pak, majstor sasvim druge vrste. On iz hobija skuplja stare peći, restaurira ih i prodaje za dobru cijenu. Na Špancirfestu spada među demonstratore starih zanata. U njegovom prostoru nađe se običnih peći, kakvima se nekad služio puk, takozvanih gašpara, ali i raskošnih peći za srednjovjekovne tajkune.
– Nalazim ih preko oglasa i na sajmovima, a onda ih obnovim. Glavni su mi problem dijelovi, ali nekako se zasad snalazim, odem po njih i u Mađarsku. Kupci mi dolaze i iz inozemstva, a peći pretežno stavljaju u vikendice. Nisu one da se baš svaki dan njima grije, objašnjava nam Dumbović.
U petak se Varaždinom špancirao i zamjenik ministra turizma Daglas Koraca, kojeg više interesiraju suhe brojke. Istaknuo je da grad baroka u prvih sedam mjeseci bilježi 15 posto više noćenja nego prošle godine. Bogat program Špancirfest sigurno će poboljšati i kolovoz. Pripomoći će tome koncerti Mando Diao, Pankrta, Bajage, Dubioze Kolektiv, Darka Rundeka, Josipe Lisac, Ramba Amadeusa, Ede Maajke…
