Halloween ili Noć vještica – zapadnjački običaj koji je, kao i niz drugih stvari, u Hrvatskoj podijelio mišljenja svake godine među mladima postaje sve popularniji. I dok jedni trljaju ruke zbog toga, prvenstveno trgovci i ugostitelji, protivnici ovakvih zabava smatraju da poganstvo ruši jedinstvo Svih svetih.

No, kao i puno toga nepomirljivog u Lijepoj Našoj ovaj, prije svega, komercijalizirani datum duboko se ukorijenio u Americi i Zapadnoj Europi, a potječe još od starih Kelta i njihovih proslava završetka žetve. Kelti su mislili da na taj dan nestaje granica između živih i mrtvih. Keltska godina se dijelila na “svijetlu polovicu” (ljeto) i na “tamnu polovicu” (zima), a Nova je godina počinjala 1. studenog. A 31. listopad se smatrao posljednjim danom ljeta i početkom hladnih, zimskih mjeseci, koji su povezani sa smrću. Naziv Halloween vuče porijeklo od drevnog festivala ljetine Samhain, što znači “kraj ljeta”, koji se slavio u noći 31. listopada. Kelti su vjerovali da je udaljenost između živih i mrtvih oslabljena tu noć i omogućava duhovima njihovih mrtvih predaka da se vrate na zemlju.

Kostimirana zabava u zadnjoj noći u listopadu

Upravo stoga su se te večeri maskirali u odjeću suprotnog spola, selili stoku s jednog polja na drugo, micali vrata s ograda i kucali na vrata susjeda tražeći darove i prijeteći vragolijama. Mnogi od tih običaja su preneseni u Ameriku u 19. stoljeću, kada je zbog neimaštine tamo imigriralo preko 700.000 Iraca, Škota i Engleza. Običaj maskiranja i traženja slatkiša i ostalih darova se stoga tamo udomaćio i razvio.

Noć vještica najprepoznatljivija je po izrezanoj bundevi sa svijećom (“Jack O’Lantern”), ali malo tko zna odakle je dobila taj naziv. Naziv potječe od legende prema kojoj je čovjek imenom Jack sklopio sporazum s Vragom, a u početku se radilo u izrezanoj repi. Tradicija se promijenila kada su irski imigranti došli u Ameriku i shvatili da su bundeve mnogo praktičnije i dostupnije pa su ih počeli koristiti. Tijekom ove pučke svečanosti u Americi gotovo da nema kuće ispred koje nisu poredane izdubljene bundeve u kojim će se te noći upaliti svijeće.

U današnje vrijeme se zbog kulturoloških razlika Noć vještica slavi na različite načine širom svijeta. Nijemci se vole maskirati jer ih to podsjeća na bajke kao što je Ivica i Marica. Na Noć vještica također sklanjaju sve noževe kako ih duhovi ne bi ozlijedili. U Francuskoj, ljudi se maskiraju u prigodne kostime i odlaze na zabave u klubove, barove i restorane. Oni na 31. listopada prvenstveno gledaju kao na zabavu, a ne na slavljenje duhova. U Velikoj Britaniji, slavljenje Noći vještica je sve popularnije, a obitelji kod kuće organiziraju zabave. Kod nas se u pravilu organiziraju kostimirane zabave u barovima i klubovima.

U glavnoj ulozi bundeva

A u svemu tome glavnu ulogu ima Cucurbita Pepo, biljka podrijetlom iz Meksika, dobro nam je poznata kao povrće koje se u našim krajevima uzgaja pod nazivom bundeva. Neke vrste bundeva ubrajaju se u najstarije kulture na svijetu. Mnogobrojni arheološki nalazi u Peruu i Meksiku svjedoče da su ih stari narodi poznavali već prije 4.000 godina, iako su kemijska ispitivanja sastava bundeve obavljena 1935. godine. Veliko genetsko bogatstvo bundeva omogućava raznovrsne oblike njihovog korištenja, a zbog široke prilagodljivosti ekološkim uvjetima one su rasprostranjene po cijelom svijetu. U rod bundeva ubraja se više uzgojnih i divljih vrsta. Najpoznatije su obična bundeva, tikva, muskatna tikva i smokvolisna tikva. U Hrvatskoj je najviše rasprostranjena obična bundeva, približno 90 posto. Slijedi tikva, dok se ostale vrste, naročito C. ficofilia, uzgajaju vrlo rijetko. Divljih i korovskih bundeva kod nas nema.

Ovisno o sorti, bundeva je zeljasta biljka, puzeća ili do deset metara visoka penjačica. Rebrasta stabljika je bodljikavo dlakava, a listovi su veliki srcoliki, često peterodijelni, s peteljkama, nazubljenog ruba. Cvjetni vjenčić je zvonast, žute boje, latice malo zašiljene, a prašnici srasli u stupić. Raste u vrtovima i na obradivim površinama, najčešće u blizini kukuruza. Plod je velika okrugla boba, čija je vanjska kora dosta čvrsta, a unutrašnjost ispunjena sočnom mesnatom pulpom i sjemenkama. Sjemenke zrelih plodova, koji se sabiru tijekom rujna i listopada, sadrže fitosterole, tokoferole, selen i neke druge elemente u tragovima, bjelančevine, masno ulje i saharozu.

Fantastičan nutricionistički profil bundeve

Možda niste znali da je bundeva ljekovita i da se još od davnih vremena koristila za umirenje kože kod pojave akni. U novije vrijeme ispitana je biokemijska podloga tog djelovanja, obzirom da su iz sjemenki bundeve izolirane tvari koje imaju antiseboroičko djelovanje. Meso ili pulpa bundeve je žuto, a plodovi na udarac zvuče šuplje. Pulpa bundeve povoljno utječe na regulaciju probave, predstavlja dobar prirodan diuretik i djelotvorna je kod opstipacije. Preporučuje se kod redukcijskih dijeta, u prehrani osoba osjetljiva i bolesna želuca, crijeva, bubrega, mjehura i prostate, kao i kod onih s reumatskim tegobama, gihtom, upalom mokraćnih putova, upalom bubrega i žuči. Meso bundeve sadrži 90 do 94 posto vode i mali postotak masti zbog čega spada u lako probavljivu namirnicu male energetske vrijednosti, ugljikohidrata ima 4,8%, a bjelančevina 1,1%. Može se pripremiti na bezbroj načina, ukusna je, a zbog prehrambenih osobina zaslužuje važno mjesto na jelovniku. Ponajprije, kalorijska vrijednost bundeve je malena. U 100 grama ploda ima samo 26 do 30 kalorija. Sasvim suprotno tom kalorijskom siromaštvu, u žuto-narančastim plodovima nagomilano je silno bogatstvo minerala i vitamina. Tu je kalij važan za rad srca, fosfor i kalcij koji zajedno sudjeluju u izgradnji kostiju i zubi, željezo važno za krv, te mangan koji čuva zdravlje kože i hrskavice. Bogata je beta karotenom, poznatim snažnim antioksidansom, ali i C vitaminom, te znatnom količinom E vitamina – čuvara mladosti. Tu su i vitamini B grupe, B1, B2 i B6, koji su izuzetno važni za energiju i živce. Fantastičan nutricionistički profil bundeve upotpunjuju i pektini, celuloza i druga biljna vlakna važna za dobru probavu.

Zanimacija za zube i figuru

Za one koje ni svi spomenuti superlativi ne potiču da uživaju u bundevi, ipak ima nade. Jer, bundeva se ne uzgaja samo radi žutog mesa, veći radi sjemenki ili koštica – omiljene zanimacije za zube. I sjemenke su odličan izvor bjelančevina, minerala i vitamina. Sadrže mnogo beta karotena, dosta folne kiseline, mnogo kalija, fosfora i magnezija. Izuzetan su izvor bjelančevina, koje ovisno o vrsti čine do 31% ukupnog sadržaja sjemenke. U šaci sjemenki ima ih više no u mesnom odresku prosječne veličine ili dovoljno da prosječan “gricko” zadovolji pola dnevnih potreba za aminokiselinama! Grickajući te sjemenke dobivamo i slavnu omega-3 masnu kiselinu koja je poznati čuvar srca, ali i vida i raspoloženja. Ono što svakako trebate znati kada krenete grickati superzdrave sjemenke je da su poprilično kalorične – u 100 grama ima gotovo 600 kalorija.

Istraživanja u posljednjim desetljećima sjemenkama bundeve dala su posebno mjesto – sadrže tvari nazvane kukurbitacini koje mogu spriječiti pretvaranje testosterona u mnogo jači oblik tog hormona, dihidro-testosteron koji je povezan s dobroćudnim povećanjem prostate.

Još jedan proizvod bundeve ili buće privlači pažnju gurmana i medicinara. To je bučino ulje koje sadrži malo bogatstvo nezasićenih masnih kiselina, velik postotak beta karotena, vitamina E i kalija. Lecitin iz tog ulja pomaže u sprječavanju ateroskleroze (nakupljanja štetnih plakova na stijenkama krvnih žila, što vodi srčanim bolestima), te pozitivno djeluje na snižavanje razine kolesterola u krvi. U 100 grama bućina ulja ima 900 kalorija. Bojite li se kalorija, sjetite se da je za fantastičan okus salate dovoljna samo jedna mala žlica toga ulja.