Rijetko tko, u moru teških životnih slučajeva, pruži ruku pomoći. Rijetko tko da, onako, od srca. Mada, u Hrvatskoj i dalje ima toplih dobrih ljudi koji rado darivaju potrebite, rijetko se dogodi ovakav slučaj, a moguće da se i nikad nije dogodio, kao s bračnim parom Marinom Mamić i Tomislavom Komadinom.

Dvoje Zagrepčana je, kada su ih dočekala bolja životna vremena, odlučilo darovati svoj automobil, svoju, kako mu od milja tepaju, rozu pticu.

Ovaj skromni par za gestu kaže kako nije bila u svrhu privlačenja pažnje, već na nju gledaju kao na razmjenu pozitivne energije.

Iako automobil nema neku veliku materijalnu vrijednost, vjerno im je, kažu, služio, osigurao egzistenciju i pružio mnogo lijepih trenutaka. Kako im više nije potreban odlučili su ga proslijediti dalje, kako bi širio pozitivu. Oglas su podijelili na Marininom Facebook profilu.

Automobil su odlučili pokloniti samohranoj majci čije dijete zbog specifičnosti bolesti ne priča i ne hoda. Sa 6-godišnjem Gabrijelom majka svakodnevno odlazi na terapije i vježbe. Automobil nemaju, a ne mogu si priuštiti plaćanje taxija.

– U moru upita, tužnih i teških priča, odlučili smo da “Roza ptica” ide malenom Gabrijelu i njegovoj majci. Naravno da je bilo teško odabrati, ali jednostavno smo sjeli i realno odvagnuli. Gabrijelova majka je samohrana majka, ima status njegovateljice. Gabrijel ima šest godina i dijagnozu ASA, ne priča i ne hoda, a svakodnevno odlazi na terapije i vježbice. Kako smo suprug i ja osjetljivi na djecu, posebno na onu s poteškoćama u razvoju, odlučili smo im pomoći, rekla je Marina.

Ovim su činom, kažu, htjeli poručiti – ništa i sve!

– Svatko od nas djeluje iz srca, samo treba biti hrabar i prekinuti materijalistički način ponašanja koje je uobičajeno u današnjem društvu. Otuđili smo se, izgubili kontakte, zaboravili da smo ljudi. Nadamo se da ćemo se uskoro svi probuditi i shvatiti koje su prave životne vrijednosti. U svakom slučaju bilo kako bilo,mi ćemo i dalje voljeti, ljubiti, veseliti se svakom danu i pomagati drugima, da i oni to osjete. Nadamo se da će ovakve priče ubrzo prestati biti priče i pretvoriti se u redovnu praksu među ljudima, zaključila je Marina.