Matea Brandalik 22-godišnjakinja je iz Tuzle koja živi i studira u Beču, a posebna je po tome što govori čak 18 svjetskih jezika te uči devetnaesti. Pohađa čak tri fakulteta: Fakultet političkih znanosti, Slavistiku gdje studira ruski, češki i slovenski te Orijentalistiku na kojoj studira turski, arapski i perzijski jezik, piše Miss7.

”Nisam ni ja sigurna kada sam točno počela učiti jezike. Kao mala sam jako puno gledala televiziju i tako sam upijala toliko stvari, toliko riječi. Ja bih rekla da je to možda bilo kad sam imala tri, četiri godine, mada ni sama nisam bila svjesna i ne mogu odrediti točan trenutak. Zaista sam bila jako mala”, kaže Matea koja je u ranom djetinjstvu istovremeno usvojila engleski i španjolski.

”Engleski i španjolski su prvi jezici koje sam svjesno usvojila i istovremeno sam ih učila. Španjolski sam učila preko televizije, a engleski sam, osim televizije, učila i na tečaju u školi stranih jezika. Taman sam bila u dobi od 6 godina, ali prije toga sam već tečno pričala engleski. U školama stranih jezika uvijek mi je bilo dosadno. Izdržala bih, u pravilu, dva ili tri mjeseca, a onda bih preklinjala roditelje da dopuste da mi profesorica drži privatne sate”, prisjeća se Matea za Miss7.

”Ja kad kažem da pričam neki jezik, ne mislim na to da znam reći ”Bok, kako si?”. Možda to neki tako tumače, ali to za mene nije poznavanje jezika. Znam ja to reći na mnogo jezika, ali to ne znači da ih sve znam. Isto tako ne mislim da bavljenje jezičnom znanošću ne znači znanje jezika. To je posve različito od govorenja nekog jezika, to je doslovno nebo i zemlja. Za mene poznavanje jezika ovisi o nivou, o kompetenciji, o tome koliko doista dobro govoriš”, kazala je Mate ate dodala: ”Vrijeme učenja jezika uvijek ovisi o prirodi jezika koji učim i jezicima koje već znam. Kad učim novi jezik, povezujem riječi koje već znam s nečim novim. Radim asocijacije i paralele. Mozak mi radi sto na sat.”

˝Najteži jezik koji sam ikada učila je irski. Njega sad učim i on mi je devetnaesti jezik. To je prvi keltski jezik s kojim se susrećem. Mnogi ljudi misle da je sličan engleskom, ali to nema veze jedno s drugim. Učim ga nekoliko mjeseci, a pronašla sam samo dvije engleske riječi. Jedna je ”te”, to je čaj. Asocirala sam to jer sam vidjela glagol ”piti” u rečenici. Druga riječ je ”carr”, to je auto. Ta dva jezika nemaju veze jedan s drugim”, priča mlada Tuzlanka kojoj je turski, pak, drugi najteži jezik.

Bosanski, hrvatski i srpski jezik broji kao jedan jezik: ˝Na njemačkom to zovu ”bks” – b kao bosanski, k kao hrvatski (kroatisch) i s kao srpski. Kad me pitaju koji mi je materinski jezik, često znam reći ”bks”. To mi piše i u životopisu.˝

Pri izboru fakulteta nije pomišljala na hrvatsko sveučilište: ˝Osim Beča, pomišljala sam na španjolska i talijanska sveučilišta. Tada sam se vidjela da studiram na talijanskom jeziku, nisam se baš vidjela da studiram na njemačkom. Tako sam se osjećala. Valjda zato što je talijanski jedan topli jezik. Međutim, odluka je ipak pala na Beč jer je baš u centru svega. Lako se dođe i do Bosne i gdje god, a njihov fakultet je zaista jak. Moji roditelji su to predložili, a meni je u cilju bilo da odem u Europu, da odem iz Bosne pa se, nakon njihovog prijedloga, nisam niti dvoumila.”

Želja joj je biti simultana ili konsekutivna prevoditeljica: ”U podsvijesti sam razmišljala o tome želim li se vratiti u Bosnu. Ne znam želim li ili ne, ali nema tamo budućnosti. To je ono što me najviše brine, cijela situacija je stvarno zabrinjavajuća i sve više me udaljava od Bosne. Jako mi nedostaju roditelji pa zapravo nikad nisam bila bliže Bosni, ali, realno, kad su sve druge stvari u pitanju, sve sam dalje. Što se Zagreba tiče, došla bih tu kad bih dobila neku poslovnu priliku. Smatram se stanovnikom svijeta i nije mi problem snaći se˝, prenosi Miss7.