U svijetu već nekoliko desetljeća postoji sustav carpooling, zajedničko putovanje više osoba privatnim automobilom, najčešće na relaciji kuća – posao
Neprestano divljanje cijena goriva natjeralo je vozače na mijenjanje navika. Automobil se sve više koristi samo u nuždi, a sve manje iz zadovoljstva. Ipak, ako ujutro letimično pogledamo gradska raskrižja, primijetit ćemo brojne automobile u kojima se nalaze samo vozač ili vozačica, koji zadubljeni u svoje misli praktički automatski voze na posao. U svijetu već nekoliko desetljeća postoji sustav zvan carpooling, zajedničko putovanje više osoba privatnim automobilom, najčešće na relaciji kuća – posao. Time se štedi novac, smanjuju gužve i čuva okoliš. Amerikanci poštuju ovaj način korištenja automobila do te mjere da su na svojim sofisticiranim brzim cestama uveli traku namijenjenu isključivo carpoolingu, u koju smiju automobili s najmanje dvije ili tri osobe.
Počeci carpoolinga sežu u 40-e godine prošlog stoljeća, kada je zbog nestašice goriva i općenito lošeg gospodarskog stanja, uzrokovanog Drugim svjetskim ratom, američka vlada pokrenula snažnu marketinšku kampanju u kojoj je građane navodila da se ne voze sami u automobilu. O tome najbolje svjedoči plakat na kojem piše: Kada se vozite sami, vozite se s Hitlerom. Ipak, čim su rat i kriza okončani, do carpoolinga se više nije držalo, sve do sredine 70-ih godina.
U listopadu 1973. zavladala je pod pritiskom zemalja OPEC-a prva velika svjetska naftna kriza koja je posebno pogodila Amerikance i njihove “cestovne krstarice”. Vozači su bili šokirani, do siječnja 1974. cijena benzina im se udvostručila u odnosu na cijenu iz ljeta 1973. A do tada se čak 85 posto Amerikanaca na posao vozilo svaki u svom automobilu. Čak se počeo primjenjivati i nama poznati sustav vožnje par-nepar. Porasla je potražnja za japanskim i europskim automobilima a američki su auto proizvođači svojim “krstaricama” od 1974. značajno spustili snagu motora.
Carpooling je ponovno postao nužda a uvedene su i posebne trake za vozila s najmanje dva putnika, što je značajno smanjilo gužve i zagađivanje, ubrzalo putovanja i ublažilo troškove. Osim u Americi, ovaj sustav prijevoza stimuliraju i vlade europskih zemlja, poput Engleske, Škotske, Francuske, Njemačke i Norveške.
Najmanje dvije litre
Ako stanujete i radite u gradu, odnosno njegovoj periferiji, za putovanje od kuće do posla i natrag potrošit ćete najmanje dvije litre benzina, što vas košta 22,44 kune. Za taj iznos možete prijeći 20-ak kilometara, što vam nije dovoljno za rješavanje osobnih obveza nakon posla. Čak i u ovoj računici, ako uzmemo u obzir radni tjedan, na kraju mjeseca na putovanje potrošite najmanje petstotinjak kuna. Tu su još i dodatni troškovi parkirališta, amortizacije vozila itd. No, kad bi se troškovi dijelili s ostalim putnicima potrošili bi vjerojatno četiri puta manje, a istovremeno biste manje trošili vozilo, prvenstveno gume i kočnice. U Hrvatskoj se usluge prijevoza traže i nude na pet specijaliziranih portala, poput Ajmoskupa.com i Putpodnoge.com Najstariji i najposjećeniji je Gorivo.com Gorana Kadića iz Poreča, na kojem se svakodnevno objavljuju relacije na kojima korisnici putuju. Da stvar odlično funkcionira uvjerili smo se i sami, registriravši se i objavivši putovanje iz Pule prema Zagrebu, nudeći mjesto za tri osobe uz podjelu troškova. Već nakon sat vremena primili smo e-mail dvojice studenata s upitom koliko bi ih koštalo putovanje te hoćemo li ih, s obzirom da imaju puno prtljage, odvesti pred mjesto stanovanja.
Studentska ideja
Taj portal pokrenut je prije devet godina i danas broji 5.300 korisnika. Vlasnik tvrdi da je najviše upita za prijevoz od Rijeke do Zagreba i obratno te da je ponuda dvostruka u odnosu na potražnju.
