Tko bi rekao da jedan nepozvan i po svemu neuobičajen gost koji je nedavno uletio u kuću obitelji Tuhtan na Veprincu, može izazvati toliko pozornosti i dilema. Prisjetimo se – riječ je o leptiru što je nedavno glazbene umjetnike Goranku i Marina Tuhtana »uvalio« u velika razmišljanja i odkud on u njihovoj kući, i tko je, i odakle je, i kako mu je ime. Nakon podosta fotografiranja i »uzimanja osobnih podataka«, pomoću mreže svih mreža tj. Interneta došli su do zaključka kako ih je posjetio Chinese Tussah moth ili Chinese Oak Tussah moth ili u slobodnom prijevodu »kineski hrastov moljac«. Čitava je zgoda dospjela do novinarskih ušiju, a samim tim i do ušiju šire javnosti. Nakon novinske priče o čudnovatom moljcu viđenom u pitoresknom mjestu na padinama Učke uslijedili su brojni pozivi čitatelja, među kojima izdvajamo mail gljivara, planinara i ljubitelja prirode Rubena Kneževića u kojem je između ostalog pisalo:  

  – U vezi s vašim interesantnim napisom u NL o neobičnom leptiru kod obitelji Tuhtan (str. 56.), sloboodno prevedenim kao “kineski hrastov moljac” (točnije bi bilo “prelac”), vjerojatno se radi o vrsti Antheraea pernyi. Vrlo sličnu vrstu, Antheraea yamamai (hrvatski: japanska sviloprelja ili japanski hrastov prelac), fotografirao sam 15. kolovoza ove godine u Skradu, pored vidikovca Perić. I sam sam bio zapanjen veličinom toga leptira ali sam, raspitujući se i istražujući po netu, takodjer otkrio da ova vrsta nije kod nas rijetka, premda sam je tada prvi put opazio. Moj je imao raspon krila od oko 12 cm (približno mjereno kućistem fotoaparata). Kad sam našao japansku sviloprelju, objavio sam fotografiju na našoj gljivarskoj grupi (hr.misc.gljive.binaries), da bi nam se nedugo zatim javio »Tomash« iz Varaždina koji je takvog leptira fotografirao oko 10. kolovoza na svom području. 

 Nedugo nakon prvog maila, gospodin Knežević odaslao nam je i drugi u kojem stoji da je nastavljajući proučavanje fotografija »leptira s Učke« objavljenih u Novom listu s onima na netu sve više uvjeren kako je zapravo on Antheraea yamamai ili japanska sivoprelja, a ne onaj u slobodnom prijevodu nazvan »kineski hrastov prelac«.   

Nije Kinez, Japanac je

 I dakako da je gospodin Knežević bio u pravu jer i struka, odnosno viša kustosica Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, Martina Šašić kaže kako je u dom obitelji Tuhtan ulepršao upravo »Antheraea yamamai (GUÉRIN-MÉNEVILLE, 1861), u engleskom jeziku poznat kao Japanese Silk Moth, a u njemačkom kao Japanischer Eichenseidenspinner«. Nadalje doznajemo kako prelijepi primjerak s rasponom krila od 14 centimetara nije rijetkost u Hrvata, pogotovo onih koji nastanjuju Turopolje i okolicu Zagreba, te da mada porijeklo vuku iz zemlje Izlazećeg sunca, ustvari u našu zemlju »češće navraćaju« još od pedesetih godina prošlog stoljeća kad su ih Slovenci uvezli kao jeftinu, a vrsnu »radnu snagu« u svoje novosagrađene pogone za proizvodnju svile. 

Život dug pet tjedana

  Iz teksta prof. Kranjčeva u kojem stoji da je Japanski hrastov prelac uz europsku i našu vrstu velikog noćnog pauna (Saturnia pyri) najveći leptir u Europi i u nas, te da mu raspon krila doseže i 14 cm, iako zbog načina prehrane veličina krila može znatno varirati, zaključujemo da je ovaj koji je u kući obitelji Tuhtan odlučio proizvoditi svilu po rasponu krila »kapitalac«, ali i da to što je uletio baš u kolovozu nije ništa neuobičejano, jer kako piše u Šumarskom listu u Hrvatskoj ti leptiri lete od kraja mjeseca srpnja do sredine ili kraja mjeseca rujna. Samo iznimno u listopadu. 

    – Rado dolijeću na svjetlo između 21 i 2 sata, a nerijetko ih se može zateći ujutro oko gradskih javnih rasvjetnih tijela tijela, pa i usred naselja. Odrasli leptiri žive nakon parenja razmjerno kratko vrijeme, najviše 4–5 tjedana. Nakon izlijetanja ubrzo dolazi do parenja i odlaganja jaja. Ženke polažu jaja pojedinačno ili u manjim hrpama na tanje grančice za koje ih prilijepe. Jaja prezime, ustvari prezime već male gusjenice unutar jajnih ljuski, i s razvojem mladog lišća u proljeće počinje piljenje mladih gusjenica i prvo hranjenje.

Primarna ishrana gusjenica je lišće naših hrastova, ali vlastita opažanja i pokusi pokazuju kako rado uzimaju i list pitomog kestena, te nerijetko i list bukve. Gusjenice narastu do desetak centimetara, krupne su i imaju rijetku dlakavost i svjetlo zelene su boje. U stanju obrane zauzimaju položaj sfinge. Odrasle se gusjenice tijekom lipnja i srpnja zapredaju u čvrst produljen i svjetlozeleni kokon, čahuru, koju nalazimo najčešće unutar kojeg smotanog hrastovog lista ili pričvršćenu o grančicu, riječi su prof. Kranjčeva.   

Ne šteti, ne ošteti

    Profesor Kranjčev tekst zaključuje riječima – očito je kako japanski hrastov prelac u Hrvatskoj postaje domaćom vrstom na sve većem i većem prostoru. Je li tome uzrok njegova velika moć prilagođavanja u odnosu na ishranu i odsutnost većeg broja prirodnih neprijatelja u novoj postojbini, ostaje tek proučiti. U svakom slučaju i ova vrsta poput mnogih drugih introduciranih pokazuje na izvjestan način nezaustavljivo širenje i povećanje svojih populacija. 

    A mi ćemo slučaj »učkarskog prelca« zaključiti ovako – nije iznimka, nije rijetkost ali je izazvao dovoljno pozornosti i natjerao mnoge da se pozabave i nauče štošta o zanimljivom leptiru koji ne šteti nikom, pa ni njemu ne bi trebao nitko naštetiti ili nedaj bože iz znatiželje mu oštetiti prelijepa krila.