Popeti ću se na ring kako bih dao sto posto od sebe i onda stop, rekao je Dewey Bozella, optužen je za brutalno ubojstvo žene stare čak 92 godine
Ima jedan Amerikanac, star 52 godine koji je pola života odležao nedužan u zatvoru. U zloglasni Sing Sing ušao je 1983. kao osuđenik za ubojstvo, a izašao je 2009. kad je utvrđeno greška. Kao nekadašnji amaterski boksač nastavio je vježbati u zatvoru i sada će, u subotu, trijumfalno obilježiti izlazak na slobodu u ringu pravom boksačkom borbom. Scenarij kao na filmu, rekao bi netko, jeftina priča u kojoj pobjeđuje dobro i u kojoj pravda itekako potvrđuje kako je »spora, ali dostižna«. U ovoj američkoj štoriji iz Sing Singa nema međutim nimalo mašte, ova sportsko–sudsko–zatvorska priča je »iz života«, dokaz je one da »najbolje romane piše sam život«. Njezin junak Dewey Bozella je dobio bitku s vjetrenjačama čekajući više od četvrt stoljeća kako bi se pokazalo da on nije zločinac, da je osuđen nevin. Tko zna koliko će vremena i strpljenja trebati hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču kako bi se dokazalo da nisu zločinci, valjda ne toliko puno kao američkom boksaču
Ovaj sada uzdignuta čela ide među slobodnim ljudima, koji će mu zapljeskati kada u subotu izađe na ring. Imat će mu i zbog čega aplaudirati, čovjek je skoro sigurno svjetski rekorder u treniranju za neki nastup. Teško da će netko naći čovjeka koji je trenirao tolike godine, da bi izašao na ring radi javnog nastupa. Još kada mu je sala za trening u zatvoru, za kojeg su davno u Rijeci neki mulci, koji su bili spremani u popravne domove pjevali »u Sing Singu golub tužno guče, ajme majko što me pandur tuče«, onda konstatacija o »puno kurioziteta na malo prostora«, nije nikakvo pretjerivanje.
Bozella je imao »skicu« rođenog zločinca, okruženje koje nije upućivalo na ništa dobroga. Dva su mu brata bila ubijena nožem, treći je umro od AIDSA, on je pak imao dosje pun svakojakih prekršaja. Na optuženika je međutim odlazak u zatvor uzrokovao »kontrareakciju«, Bozella je počeo učiti i na koncu je dobio diplomu »New York Theological Seminary«. Osim religije, zainteresirao se za boks u zatvoru kojeg su nazivali »Kuća smrti« još iz doba dok je u državi New York na snazi bila smrtna kazna.
Sumorne Istočne obale
Deweyu Bozelli misli lete sa sumorne Istočne obale, kraja gdje je smješten zatvor, mjesto njegovih dugogodišnjih muka ka sunčanoj zapadnoj strani Amerike, ka Los Angelesu, gdje će su subotu boksati. Slika njegovog života se dramatično mijenja, kao i krajolik iz kojega je otišao u odnosu na mjesto gdje je stigao. Ossining je grad koji će ima pamtiti cijeloga života, tu je na 50 kilometara od New Yorka, uz rijeku Hudson smještena kaznionica sagrađena 1826. i »puštena u promet« dvije godine nakon toga. Sada je na sasvim suprotnom kraju svoje zemlje, u Los Angelesu nadomak »tvornici snova«, kako nazivaju Hollywood, u biti gradsku četvrt ove slavne kalifornijske metropole. Biti tako blizu traka slavne filmske industrije sa tako zanimljivom pričom teško može proći neopaženo stalnim tamošnjim lovcima na zanimljive događaje. Priča je ionako stvorena za film, ne bi bila ni prva ni posljednja koja milijunima diljem svijeta prenosi događaje vezane uz navlačenje boksačkih rukavica. Što je u tom kolopletu i ime zatvora kakav je svjetski poznati Sing Sing, tim bolje za samu priču.
U društvu djedice
Gospodin Dewey je spletom okolnosti izašao iz anonimnosti, dobiti će priliku koju je sanjao silnim godinama a nakon toga će dobitnik »Nagrade hrabrost« vezanu uz slavnog Wimbledonskog pobjednika Arthura Ashea. Deweju se zbilja treba diviti što se toliko godine nosio s istinom, kako nevin čami u zatvoru i što je uza sve iz te silne nevolje uspio izvući sjajne pouke i zablistati u ovom teškom meču života. U subotu će nastupiti u večeri u kojoj će na ring izaći i Bernard Hopkins, slavni »šampion djedica« koji je ipak šest godina mlađi od 52 godine staroga Deweya Bozelle. Bernard Hopkins, star »samo 46 godina« je postao najstariji prvak svijeta u povijesti boksa nakon što je u Montrealu nakon 12 rundi na bodove pobijedio 18 godina mlađeg Kanađanina Jeana Pascala. Time je Hopkins osvojio naslov svjetskog prvaka u lakoteškoj kategoriji po verzijama WBC i IBO. Hopkins je na listi najstarijih svjetskih prvaka nadmašio legendarnog »teškaša« Georgea Foremana, koji je 1994., kada mu je bilo 45 godina, postao svjetski prvak u teškoj kategoriji nokautiravši Michaela Moorera. Ovo u Montrealu je bila neka vrsta uzvrata, jer su Hopkins i Pascal boksali u prosincu prošle godine u Quebec Cityju, ali je unatoč nadmoći Hopkinsa taj dvoboj završio bez pobjednika. Tog »djedicu« inače smatraju najboljim boksačem svih vremena u srednjoj kategoriji, u 59 profesionalnih borbi ostvario je 52 pobjede i ima samo 5 poraza.
Kao legendarni Rocky
Dewey Bozella je u središtu pozornosti, ekipa sportske TV »ESPN« ga je snimala, kada je kao legendarni Rocky, trčao uz 72 stepenice »Philadelphia Museum of Art«.
– Popeti ću se na ring kako bih dao sto posto od sebe i onda stop – rekao je Dewey Bozella za »New York Times«. To je moj način dokazivanja svijetu kako se nikada ne smiješ predati.
Povratak u prošlost pokazuje Deweya. Imao je tek 24 godine. Ne znači to ništa, iza njega već ima burnih životnih epizoda kada mu je na leđa natovaren strašno težak teret, optužba za ubojstvo i to životinjskim iživljavanjem. Delikt se sastoji u vezivanju starice električnom žicom i potom ubijanje nožem. Riječ je o ženi staroj čak 92 godine, kojoj je nepoznati počinitelj uzeo nešto »sitniša«, kojeg je nesretnica dobila u nekoj igri na sreću. Deweya su optužila dvojica braće i to po dobrom običaju viđenom često u filmovima, kada je riječ o američkoj sudskoj praksi. Riječ je o nagodbi prema kojoj je u zamjenu za optužbu tandem izašao s robije da bi u nju stupio Bozella.
Skrivani dokazi
Godina po godinu, u međuvremenu je ponovno otvoren slučaj Deweya Bozelle. Na nožu kojim je ubijena jadna starica pronađeni su otisci prstiju jedne druge osobe, zločinca koji je već bio uhićen radi sličnih zlodjela. Da bi sud nekako oprao obraz ponudili su mu priznanje krivice u zamjenu za slobodu, ali on je odbio nečasnu trampu poručujući da će izaći kao nevino osuđen čovjek. Godine su prolazile sve dok priča nije stigla na pravu adresu, do »Innocence Projecta«, grupe koja proučava najkontroverznije odluke sudskog sustava u kojem si tim nesretniji što manje značiš. Ti odvjetnici – detektivi su ubrzo otkrili kako je jedan nepravdoljubivi šef policije u ovom slučaju četvrt stoljeća skrivao dokaze, koji bi oslobodili dječaka, čovjeka koji je godinama postao skoro pa starac. Jedna TV postaja je pronašla Deweya kako trenira u dvorani u Newburghu u državi New York i odlučila mu je financirati meč. Dodijelila mu je i »Nagradu hrabrost« posvećenu pokojnom tenisaču Arthuru Asheu, prvom crnom igraču koji je osvojio jedan Grand Slam turnir. Čekajući borbu života Dewey Bozella je samo poručio da će zarađenim novcem otvoriti boksačku školu, kako bi potencijalne prekršitelje, kakav je bio i on, maknuo s ulice. Zvati će ih među konopce, koji su u konačnici njemu život značili, možda tako bude i sa njegovim potencijalnim pulenima.
