Gotovo svaki treći brak u Hrvatskoj danas završava razvodom, govori nesmiljena statistika po kojoj se Hrvatska, ako već neće po nekim drugim čimbenicima, posljednjih desetak godina uključila u trend koji bilježi većina razvijenijih zemalja svijeta. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj sklopljenih brakova iz godine je u godinu sve manji. U 2008. godini je tako sklopljeno 23373 brakova, a samo tri godine kasnije ta je brojka već pala na nešto više od 20 tisuća novih bračnih veza. Broj razvoda s druge strane, polako, ali sigurno raste. U 2011. bila su razvedena 5662 braka, što je za 12 posto više no u 2010. To bi značilo da se na sklopljenih tisuću brakova u 2011. godini razvrgnulo njih 280. Statistika, koliko god da ju trebalo uzimati s oprezom, govori i da se smanjuje prosječno trajanje neuspješnih brakova. Trenutno u Hrvatskoj brakovi na klimavim nogama u prosjeku traju oko 14,2 godina. Hrvati, osim toga, u prvi brak stupaju sve kasnije u životu – žene u prosjeku s 27 godina, muškarci s 30, što logično utječe na gore navedenu statistiku. 

   Par desetljeća prije, stvari su izgledale dosta drugačije. Krajem sedamdesetih godina na području Hrvatske sklapalo se oko 35 tisuća brakova godišnje, a broj razvoda kretao se na istoj razini kao i danas. Značajno smanjenje broja novih brakova dogodilo se početkom devedesetih, što se zasigurno može povezati s ratnom situacijom u zemlji. Kroz cijele devedesete, međutim, i brojka razvoda bila je bitno manja. 

  Prediktori raspada

Trend »manje brakova – više razvoda« počinje s dolaskom novog milenija, a jedan od najvećih porasta u broju razvrgnutih brakova dogodio se upravo s 2010. na 2011. godinu. 

   Što se to skriva u podlozi opadanja vrijednosti braka kao institucije koja je nekoć podrazumijevala zajedničku sreću »do kraja života« već nekoliko desetljeća intenzivno pokušavaju ustanoviti psiholozi, sociolozi i demografi. Paul R. Amato, jedan od vodećih stručnjaka na ovom području u svom radu iz 2010. godine u kojem uspoređuje istraživanja koja se bave razvodima u SAD-u i Europi, navodi da rezultati pokazuju kako »preko bare« kao rizični faktori za rastavu braka prednjače zasnivanje braka u adolescenciji, siromaštvo, niža razina obrazovanja, brakovi bez djece, djeca iz drugog braka, zajednički život prije braka, nereligioznost, različito religijsko opredijeljenje supružnika, život u urbanoj sredini, te odrastanje s razvedenim roditeljima. 

   U Europi u kojoj je broj razvoda još uvijek niži no u SAD-u, situacija s prediktorima raspada braka je slična, iako se pojedini faktori razlikuju od zemlje do zemlje. Dok je primjerice u većini europskih zemalja potvrđeno da razvodi roditelja povisuju šanse za razvod u i idućoj generaciji, te da prisutnost djece u braku smanjuje rizik od raspada braka, zajednički život prije stupanja u brak u više je europskih zemalja rizični faktor za razvod, dok u nekim zemljama ima posve suprotni učinak.

   Važan »razvodni« faktor oko kojeg se vrste mnoge istraživanja svakako je i emancipacija žena, te povećanje ekonomske ravnopravnosti s muškarcima. S jedne strane, pokazuju studije, veća plaća koju žena donosi u brak može u ekonomskom smislu osnažiti bračnu zajednicu i time doprinijeti bračnoj sreći, dok s druge strane odbijanje supruga da pri tome preuzme jednaki dio kućanskih poslova i brige oko djece, kao i činjenica da žene danas u manjoj mjeri osjećaju ekonomsku ovisnost o bračnoj zajednici, može uvelike doprinjeti razvodima. To su samo neki od razloga zbog kojih brak danas više ni približno nije »sveta zajednica«, jer se iza ovog modernog društvenog fenomena krije cijeli niz isprepletenih varijabli.

  Stres u braku

Da se radi o važnom problemu koji polako, ali sigurno mijenja naličje društva, dobro znaju djelatnici hrvatskih Obiteljskih centara u kojima neodlučni i nezadovoljni supružnici mogu već šest, sedam godina dobiti besplatno stručno savjetovanje. Tračak nade u ovoj posve neromantičnoj priči o ljubavima s privremenim vijekom trajanja je podatak da sve više supružnika ipak dolazi potražiti stručnu pomoć.

   – Još 2007. godine imali smo situaciju da su nam u 80 posto slučajeva dolazili bračni parovi koji su u procesu razvoda, a koje su nam iz raznih razloga uputili Centri za socijalnu skrb. Samo 20 posto parova dolazilo nam je samoinicijativno. Sad je situacija posve drugačija, pa parovi u 80 posto slučajeva dolaze do nas na savjetovanje nakon što su od nekog čuli da postojimo ili su nas sami pronašli, priča nam Ljerka Lacković, ravnateljica Obiteljskog centra Grada Zagreba koji je u suradnji s institutom »Ivo Pilar« nedavno proveo i zanimljivo istraživanje u kojem je uspoređivano stotinu parova koji su tražili usluge bračnog savjetovanja, te još stotinu bračnih parova koji se nisu žalili na probleme u bračnom životu. 

   – Supružnici koji su tražili pomoć zbog problema u braku pokazali su se manje ekstravertiranima, manje emocionalno stabilnima, nižeg samopoštovanja u odnosu na supružnike koji se nisu žalili na svoj brak. U većoj su mjeri procjenjivali da u njihovim odnosima nedostaje intimnosti, partnerske potpore i seksualnih odnosa. Između ostalog, pokazalo se da intenzivnije doživljavaju stres, te je kod njih bila prisutnija tjeskoba, hostilnost i depresija. Jedina varijabla u kojoj se ove dvije kategorije parova nisu razlikovale je ekonomski stres, pojasnila nam je Dubravka Svilar Blažinić, koautorica istraživanja kojeg je provela s Josipom Obradovićem, te Damirom Lukincom. 

Razvod kao norma

– Činjenica je da veliki broj faktora danas utječe na povećani broj razvoda. U današnje doba, primjerice, par koji je opterećen s brojnim različitim problemima u većoj mjeri shvaća da nije kao nekad prisiljen ostati zajedno. Nekad je bilo društveno neprimjereno rastati se. Danas je ta stigma bitno manja, ustvrdit će Svilar Blažinić dodajući da najviše njihovih korisnika dolazi iz srednje dobne skupine, negdje između 35-te i 45-te godine života. Kao najčešće razloge pri tome navode probleme u komunikaciji, ističu nerazumijevanje i stalne svađe, seksualne probleme. Pa ipak, iako slijedi svjetske »trendove razvođenja«, Hrvatska i dalje ima svoje specifičnosti. Broj razvoda i dalje se uvelike razlikuje od područja do područja. 

   – Jug Hrvatske, primjerice, i dalje ima manji broj razvoda, tamo su i dalje jače izražena uvjerenja da obitelj treba biti na okupu. To se poklapa i s nekim drugim stajalištima, kao što je primjerice uvjerenje da je to što susjed tuče ženu njihova obiteljska stvar. U ruralnim i manje razvijenim sredinama koje su tradicionalnije, ljudi se još uvijek češće odlučuju na razvrgavanje braka tek kad se radi o puno većim problemima kao što je nasilje u obitelji, pojašnjava Ljerka Lacković koja u podlozi velikog broja bračnih problema vidi svojevrsno »roditeljsko nasljeđe«.

   – Ono što me zabrinjava je sve veći broj mladih parova između 28 i 35 godina života, koji nam dolaze s problemima, a imaju već jedno ili dvoje djece. Uglavnom dolaze s poteškoćama u komunikaciji, svađama koje ne mogu razriješiti i mole nas da ih naučimo razgovarati. Ti mladi parovi najčešće zapravo nisu pripremljeni na brak, smatra Lacković ističuči da se posljedično najveći broj razvoda događa između 35 i 45 godine života kada su djeca još mala i najviše izložena posljedicama razvoda. Zagrebački Obiteljski centar stoga već neko vrijeme nudi radionice na kojima se mlade ljude pokušava naučiti preuzimanju odgovornosti za zajednički život.

Besplatni tretmani

Nitko od stručnjaka u obiteljskom centru parovima ne obećava čudesno pomirenje. Štoviše, ukoliko se radi o uistinu nepomirljivim razlikama supružnicima se savjetuje da promisle da li je za njihovu djecu i njih same možda uistinu bolji civilizirani razvod. Iako neka istraživanja govore da su djeca razvedenih roditelja nesretnija i manje uspješna u životu, odrastanje uz nezadovoljne roditelje može polučiti slične rezultate. 

   Gotovo identična iskustva imaju i djelatnici Obiteljskog centra Primorsko-goranske županije. 

   – Prije desetak godina na bračno savjetovanje u Rijeci dolazile su samo žene, a zadnjih godina, od kad Centar funkcionira dolaze sve češće oba bračna partnera, pa i sami muškarci, reći će ravnateljica Gordana Stolfa, potvrđujući da tek manji broj parova dolazi zbog problema kao što su nasilje, alkoholizam ili preljub. I ovdje su dominantni – problemi u komunikaciji. 

   – U četiri do šest susreta s bračnim parom, naš je cilj partnerima pomoći da ostvare bolji odnos. Većina njih dođe s idejom da su oni u redu, dok njihovi partneri imaju problem. Mi ih pokušavamo usmjeriti da promisle još jednom gdje je uzrok konflikta, te što svatko od njih može promijeniti kod sebe i u svom odnosu prema partneru. Jako je bitno slušati se u braku i prihvaćati drugu osobu onakvom kakva ona je. Iz iskustva znamo da ljudi koji su se razveli često kažu da im je žao što su ušli u drugi ili treći brak gdje im nije bilo ništa bolje, upozorava Stolfa. Riječki je centar u prošloj godini pružio 179 usluga savjetovanja za teškoće u bračnim odnosima i 78 usluga vezanih uz razvod braka. Iako nemaju povratnu informacije što se s njihovim klijentima događa poslije, veseli ih vidjeti konstantno povećanje ljudi koji samoinicijativno dolaze po pomoć. Tretmani su besplatni, napominje Stolfa, pa čemu ne dati ljubavi još jednu šansu.