Samohrana majka traži pomoć

Poziv dobrim ljudima: Pomozite da Markica dobije dobar drveni krevet s ogradom i podizačima!

Sandra Sabovljev

Obitelj, u kojoj su, pored majke Anđelke i 28-godišnjeg Markice, i 16-godišnja Matea i 8-godišnja Valentina, živi u 30 kvadrata u limenoj zgradi novozagrebačkog kvarta i više nemaju od čega živjeti



Markica Andričić 


Zagrebačka banka: 


Tekući račun broj 3237802475 




IBAN broj: HR1023600003237802475 


Broj mobitela Anđelke Keleković: 098 9245388



Anđelkino najstarije dijete, sin Markica Andričić, od rođenja boluje od teških psihomotornih poremećaja. U svom 28-godišnjem bolesničkom životu zaradio je bogatu anamnezu, brojne dijagnoze od cerebralne paralize, mentalne retardacije, spazama, astigmatizma… što u svakodnevnom životu znači da je Markica nepokretan, ima kateter za mokrenje i pelene za veliku nuždu, teško komunicira, prikovan je danonoćno za krevet koji je tek fotelja na razvlačenje, i nesebičnu pomoć svoje majke koja je i sama teški bolesnik. Mukotrpan život ostavio je traga na ovoj 47-godišnjoj samohranoj majci, koja je pobjegla od muža alkoholičara i nasilnika, oboljela je od dijabetesa i s minimalnim primanjima što ne premašuju tri tisuće kuna školuje osnovku i srednjoškolku te njeguje sina. 


Stalne infekcije


– Svaki dan sam uz njega 24 sata, spavam pored njega, tri puta dnevno mu previjam rane, vježbam, mijenjam vrećicu s urinom, dekubitusi mu ne zacjeljuju već tri mjeseca pa smo zbog infekcija svako toliko na Rebru, jada se Anđelka Keleković koja je već dvije i pol godine na bolovanju. 


– Nisam više imala izbora, morala sam kontaktirati novinare. Više nemam ni za kruh, a kamoli za liječenje. Nekad sam plaćala privatno vježbe za sina, danas je to nemoguće. Mjesečno mi samo troškovi za sinove gaze, kreme i lijekove te ostale medicinske potrepštine dosežu tisuću kuna, a gdje je onda još i hrana i odjeća, očajna je majka koja nije vidjela drugog izlaza nego potražiti pomoć javnosti.   


Blokirani računi


– Moj sin nema pristojan krevet, molila bih za pomoć da mu nabavitmo drveni krevet s podizačima i ogradom, da mi dijete ne padne, vapi Anđelka Keleković i nada se da će njezin vapaj doprijeti do nekoga tko može pomoći. Molim samo za drveni, a ne metalni krevet, jer je moj sin pola život proveo u bolnicam i ne želimo da ga postelja kod kuće asocira na ta bolna iskustva. 


Dajući nam tekući račun sina na koji mu dolazi invalidnina, Anđeljka izbjegava Fininu zasjedu. Računi su joj blokirani, nema gdje se nije zadužila, a još su tu i roditeljski izdaci koje donosi svaka jesen. Kako kupiti knjige osnovki i srednjoškolki koje su, kaže, hvala Bogu, odlične u školi, problem je koji će rješavati nakon što sina smjesti u udoban krevet.