Hit napitak: Sirup od bazge osvaja Hrvatsku

Dnevno se pije oko tisuću vrećica soka, a da se radi o velikoj potražnji govori i podatak da Švaići moraju kontrolirati distribuciju da im zaliha soka potraje do sljedeće berbe

Sve je počelo u autu nešto prije nove godine na putu za Sloveniju. Razgovarali smo u kakav bismo biznis mogli ući i krenuli smo najjednostavnijim putem – od hobija smo napravili posao, pričaju nam Mirela i Pavle Švaić, pokretački motor istoimenog Obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva u Jablanovcu nedaleko Zagreba, koji je ovoga ljeta tržište osvojio sokom od bazge.

Razloge ovog booma na tržištu valja tražiti u sentimentalnoj noti ovog osvježavajućeg domaćeg soka koji vas čarolijom nepca poput vremeplova vraća u uvale djetinjstva, no to je samo dio recepture uspjeha. Švaići, zapravo, nisu računali s tim prustovskim momentom, niti s retro imidžem. Vodila ih je čista ljubav prema zdravoj hrani, prirodi, samoniklom bilju, spravljanju zimnice i dobre hrane.

   – Jednostavno smo odlučili napraviti pet do deset tisuća litara sirupa od bazge i pustiti ga u kafiće. Prijatelj iz ugostiteljske branše mi je sugerirao da sirup pakiramo u vrećice radi elegantnijeg posluživanja i to se pokazalo punim pogotkom, počinje priču Pavle koji, kao i Mirela, ima preko deset godina staža u turizmu, što je dragocjeno u distribuciji ovoga proizvoda.   

Agropošta kao servis

Samo šest mjeseci nakon početne ideje, sirup od bazge prodaje se u 110 zagrebačkih kafića, i u 40-ak u ostalim dijelovima Hrvatske, a distribucija radi punom parom. Dnevno se za ovih vrućih dana samo u Zagrebu pije i preko tisuću vrećica ovog soka, a jave se i po dva nova zainteresirana ugostitelja na dan, brojke su to koje ilustriraju priču. A da se zaista radi o velikoj tržišnoj potražnji najzornije govori podatak da Švaići moraju kontrolirati distribuciju bazge da im zaliha soka potraje do sljedeće berbe.

Pavle se pokazao najdalekovidnijim, sjeća se njegovih davnih ekoinicijativa mama Anka.

   – Bio je još tinejdžer ’90-ih godina, kada je mene i supruga uvjeravao da je biznis budućnosti uzgoj hrane. Dugo, dugo nas je gnjavio tim pričama, da smo konačno prije sedam godina posustali, digli smo svu ušteđevinu, dali mu 20.000 eura i rekli kupi si zemlju i pokušaj, priča Anka. Pavle je kod Kutine kupio četiri hektara zemlje tek zasađene lješnjacima, plastičnije, teren veličine osam nogometnih igrališta. Tako je ekoavantura počela. Ove godine prvi put očekuju petstotinjak kilograma plodova, a prave berbe, a time i zarade namijenjene su tek budućim generacijama Švaića. A otkrivaju nam Mirela i Pavle, pobrinuli su se da i taj prijenos bude osiguran. Za četiri mjeseca dolazi najmlađi član ili članica koji će zasigurno dati novu snagu ovom obiteljskom pogonu.

   – Oko dizajna i kreiranja logotipa nam je puno pomogao prijatelj Neven Rinčić, objašnjava Pavle. Rinčić je predložio brend Agropošta u obliku poštanske marke. Agropošta je zamišljena kao servis koji nosi pošiljku prirodnih namirnica do krajnjih potrošača. Zasad paletu prirodnih namirnica Agropošte čine samo sirupi, ali bit će uskoro noviteta u našoj ponudi, najavljuje Pavle.

   Za dvadesetak dana Švaići će lansirati i sok od jagoda u zlatnim premium vrećicama, te sirupe od limuna i kadulje. A kad je riječ o proizvodnji, nezaobilazna je stavka obiteljski pogon. Pavle i Mirela uključili su u posao i roditelje dobivši tako tim od šestero visoko motiviranih radnika, i što je najvažnije radnika koji ne traže plaću.   – Njih dvoje rade, uključuje se u razgovor Pavlova mama Anka Švaić, a nas četvero smo im podrška i pomoć. Svi imamo svoja primanja i ne ovisimo o uspjehu ovog projekta. Nismo opterećeni ni kreditima, i to nam daje opuštenost koja omogućava kreativnost, objašnjava Anka koja je zadužena za eksperimentiranje u recepturama.   

Obiteljski pogon

– Pravi se proizvod ne mjeri u vagonima, već u litrama. Svjesni smo da je glavni adut ovog soka kućna receptura i proizvodnja, kroz industrijska postrojenja ne bismo mogli zadržati taj domaći štih, nadovezuje se Jadranka Fiket, Mirelina majka, napominjući da ženski dio tima pomno pregledava svaki cvijet bazge, a takva je pedanterija na tvorničkoj traci nezamisliva.

   – Bazgu beremo u šumama Posavine, Like i Gorskog kotara. Strogo pazimo da su stabla udaljena od prometnica i da je zrak čist, za što tražimo i potvrde nadležnih službi. Kvaliteta sirovine nam je u prvom planu, jer je to glavni preduvjet dobrog finalnog proizvoda, napominje Mirela. Berba počinje prvo u najtoplijim dijelovima u svibnju i traje do sredine lipnja u najhladnijim krajevima. Nakon toga slijedi intenzivan rad i plasman na tržište koje je najžednije baš u ljetno doba.

   Sada kad je iza njih prva sezona proizvodnje bazginog sirupa, sa zadovoljstvom se osvrću na minuli rad.   

Počeli stihijski

– Počeli smo malo stihijski, ali vrlo brzo smo se odlično organizirali. Različitih smo profesija pa smo uspjeli pokriti brojne segmente rada, ističe Vjeko Fiket, strojar po stuci, zaslužan za mnoge inventivne patente u proizvodnom procesu – poput miješalice za šećer napravljene od motora za vrćenje janjaca.

   – Imali smo i puno sreće, sve se naprosto poklopilo, dobar odabir proizvoda, pravo vrijeme, odličan dizajn, motiviran tim, jeftina, preciznije besplatna radna snaga i, najvažnije od svega, obiteljska sloga.

   – Zabavljamo se, družimo, osmišljeni su nam penzionerski dani i pritom pomažemo svojoj djeci, što ćete bolje, slažu se Mladen i Vjeko.

   Na pitanje postoji li mogućnost da nakon ovog uspjeha proizvodnja izađe iz obiteljskih okvira, Pavle rezolutno odgovara da ga nikakva masovna proizvodnja ne zanima.   – Bitno nam je da održimo imidž i kvalitetu. Ničim ne želimo kompromitirati naš brend. Ušli smo u mnoge bolje kafiće i to nam je najbolja referenca za daljnje poslovanje, napominje Pavle.