Tko ne vozi po biciklističkoj stazi, riskira novčanu kaznu od 300 do 500 kuna, a staza gotovo da i nema. S druge strane postoji i teror biciklista; bahato »istrzavanje« pješakaBicikliranje u Zagrebu često je nemoguća misija
ZAGREB Tko se barem jednom pokušao provozati biciklom po centru Zagreba, zna da je akcija radikalnog sankcioniranja biciklista – koju policija ovih dana zdušno provodi kažnjavanjem onih koji pedaliraju izvan biciklističkih staza – u mnogim slučajevima licemjerna i nepravedna. Na papiru je sve čisto: kazne i opomene koje je u posljednjih tjedan dana primilo stotinjak biciklista u Zagrebu, Osijeku i Karlovcu, podijeljene su prema Zakonu o sigurnosti prometa. Tu su paragrafi pa zagrabi; baš kao u tužnoj Balaševićevoj pjesmi o bagremima – jedini je problem što paragrafi predstavljaju utopiju koja nema puno veze sa stanjem na terenu.
Viktor Forjan iz prometne policije kaže da akcija sankcioniranja opasnog ponašanja biciklista u prometu nije reakcija na aktivističku biciklijadu Kritična masa kojom su zagrebački ciklofili nedavno glasno upozorili na mizernu infrastrukturu biciklističkih staza.
– Policija kontinuirano provodi ovu akciju, ne znam zašto je to biciklistima sad upalo u oko. Najčešće se biciklisti opominju i kažnjavaju novčanom kaznom zbog prekršaja kao što su vožnja (umjesto guranja bicikla) preko zebre, i vožnja pločnikom, ističe Forijan, pozivajući građane da prijave policiji sve slučajeve kad policajci bezrazložno parkiraju na biciklističkim stazama pa će oni istražiti o čemu se radi.
Europska iskustva
– U europskim metropolama, lokalne vlasti potiču građane da voze bicikl i tako smanje onečišćenje i prometnu zakrčenost, a kod nas su se udružili u progon biciklista. To pokazuje koliko smo daleko od civilizacije – složno poručuju aktivisti, zaključujući kako zakon voza građane slanjem kontradiktornih poruka. Tko ne vozi po biciklističkoj stazi, riskira novčanu kaznu od tristo do petsto kuna – a s druge strane, biciklističkih staza gotovo da i nema. Ili, ako ih ima, onda su često nelogično iscrtane, prepriječene terasama kafića, kontejnerima, betonskim stupovima, parkiranim vozilima i – autobusnim stanicama.
Nije crno-bijelo
Stvar ipak nije crno-bijela. Ima i primjera onoga što Žarko Puhovski naziva terorom biciklista: ta njegova sintagma odnosi se na bahato »istrzavanje« pješaka u pješačkoj zoni, otimanje prednosti na zebrama, vožnje kroz crveno, bicikliranje sa slušalicama na ušima, vožnje noću bez osvjetljenja…
U Sindikatu biciklista ne negiraju taj problem.
– Treba pokrenuti inicijativu i malo educirati bicikliste (i druge sudionike u prometu), pobrojiti zakonske odredbe koje reguliraju biciklizam, naći primjere sigurne i nesigurne vožnje, praviti letke i web stranice, držati tečajeve… i ta inicijativa treba doći od strane nas biciklista, predlaže jedan od mnogih zagrebačkih biciklista koji ovih dana pozivaju na toleranciju i međusobno uvažavanje svih sudionika u prometu.