Ignorirali su procjenu sudskog vještaka koji je utvrdio da zgrada ne košta pet milijuna eura, nego tek 4,27 milijuna eura, odnosno 15 posto manje
ZAGREB Država i Grad Zagreb zajednički su kupili zgradu Stambene zadruge Sava za pet milijuna eura (gotovo 38 milijuna kuna) i pretplatili su je za više od 725 tisuća eura (oko 5,5 milijuna kuna), tvrdi to u svome izvješću o upravljanju državnom imovinom Državna revizija. Kupnja derutne zgrade u Vlaškoj ulici tek je jedan od slučajeva koji Revizija navodi kao primjer neracionalne i nepotrebne kupnje i trošenja desetaka milijuna kuna državnog novca bez prethodne analize postoji li opravdani interes države da se krene u investiciju i koliko će koštati obnova kupljene nekretnine.
Država je svoj udio platila 2,5 milijuna eura, a ugovor o kupnji je sa Stambenom zadrugom Sava sklopila u lipnju 2009. godine. Za kupnju drugog dijela nekretnine, koji je također koštao 2,5 milijuna eura Sava je ugovor sklopila s Gradom Zagrebom. Zanimljivo da je Gradsko poglavarstvo na čelu s Milanom Bandićem odluku o kupnji donijelo u studenome 2008. godine i da je tek tada odlučeno da se državi ponudi kupnja drugog dijela zgrade, na što je Vlada Ive Sanadera i pristala objašnjavajući u odluci kako se na kupnju odlučila temeljem prava prvokupa prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
I Vlada i Grad ignorirali su procjenu sudskog vještaka koji je prethodno, u rujnu 2008. godine, utvrdio da zgrada ne košta pet milijuna eura, nego tek 4,27 milijuna eura, odnosno 15 posto manje. Tako je i iz državnog i iz gradskog proračuna za kupnju zgrade izdvojeno po 2,7 milijuna kuna više nego je to procijenio sudski vještak.
– Osim navedenog, utvrđeno je da za stjecanje navedene nekretnine nije dokazan opravdani interes države ni utvrđena namjena objekta, upozorava Revizija. Naknadno su nam pojasnili i to da nekretnina pojedinačno nije zaštićeno kulturno dobro u smislu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, ali se nalazi unutar područja Povijesne urbane cjeline grada Zagreba.
Osim što je država platila veću cijenu od one koju je predložio sudski vještak, revizija je ustanovila i to da se radi o objektu kojeg se ne može koristiti bez značajnih ulaganja u renoviranje, ali država u međuvremenu uopće nije procijenila koliko bi ju to moglo koštati ni za što bi zgradu mogla koristiti.