ZAGREB Obično se kaže da su kolodvori prva i zadnja slika grada, svojevrsna vizitkarta sredine u koju se dolazi ili napušta. Zgrada Autobusnog kolodvora u Zagrebu na čiji spomen kritičniji arhitekti kolutaju očima gotovo je vjerno zrcalo stanja u gradu.

Osim puno šarenih trgovina, prodavaonica novina, brze hrane i kafića, znatiželjniji putnik mogao bi naletjeti na prazne, neugledne poslovne prostore koji odavno nisu vidjeli svoje zakupce.

No, problem je što neki od putnika neće moći ni primirisati Kolodvoru i kupiti putnu kartu, a još manje vidjeti svo to šarenilo prošarano prašnjavim izlozima ako je riječ o osobama s invaliditetom ili osobama s otežanim kretanjem. Naime, na sjevernom ulazu u zgradu pokretne stepenice na putu do kolodvorskih šaltera na katu već duže vrijeme ne rade. Umjesto bilo kakve pismene obavijesti stavljena je tek prepreka na donjem dijelu eskalatora. 

 Slabo tješi činjenica što pokretne stube na južnom dijelu zgrade uredno funkcioniraju. Obavijesti o tome za putnike s motoričkim poteškoćama tipa »koristite se pokretnim stubama na suprotnom dijelu Kolodvora« jednostavno nema. Brojne putnike koje smo mogli vidjeti u redu za šalterima, a nemaju fizičkih poteškoća, ove »sitnice« vjerojatno nisu ni primijetili. 

  Loša slika

Predstojeći su blagdani, žuri se na more ili negdje podalje od gradske vreve. Naša ekipa prošetala se kolodvorskom zgradom usred dnevne špice. U glavnom holu u redu za svoje putne karte dosta je putnika, čini se i popriličan broj domaćih i stranih turista.

Ono što im zasigurno nije promaklo je »Poklon galerija«. Zapravo ono što je ostalo od nje, odmah preko puta šaltera. Radnja više ne radi. Prazna prostorija otvorena je širom, a ulaz priječe tek rastegnute samoljepljive trake od jednog do drugog kraja ulaza.

Slika za goste, domaće ili strane koji dolaze u grad ili strpljivo čekaju u redu i nije baš najsretnija. Izgleda kao poprište provale. Nedostaju još samo policajci. Na povišenom platou kata uski hodnik koji vodi do trgovina, suvenirnica i kolodvorskog WC-a. Usluga korištenja toaleta ovdje se naplaćuje tri kune po osobi. Za mnoge – previše. Srećom da su WC-i uredni i čisti. 

  Na tapeti skupštinara

U zatvorenoj čekaonici može se i odspavati ili hraniti golubove. Najpoznatije zagrebačke ptice lako pronalaze šupljine u krovu zgrade i još su nepriznata maskota Autobusnog kolodvora koje zabavljaju putnike u potrazi za ponekom mrvicom kruha iz obližnje pekarnice.

Do kraja hodnika dućan s telefonijom »Discount«. Mobiteli i punjači po akcijskim cijenama. No, djelatnika trenutačno nema. Na vratima nas je dočekala poruka: »Vraćam se za pet minuta«. Nismo namjeravali čekati ni minutu.

U prostoriji je tek jedan radni stol prekriven višemjesečnim slojem prašine. Posljednji koji je ugasio svjetlo u radnji zaboravio je skinuti tu obavijest. Takvih je neiskorištenih poslovnih prostora u zgradi barem pet. Prava šteta za proračun Autobusnog kolodvora jedne od podružnica Zagrebačkog holdinga koji se našao na tapeti skupštinskih zastupnika a zapeo za oko naše kamere.