Smatrate, čini se, da vas je Brkić opstruirao, u kakvim ste odnosima bili s Karamarkom?

    – Ne da smatram nego je to tako bilo, a o tome sam govorio i na sastancima u središnjici. Predsjednika HDZ-a potpuno se pogrešno informiralo o stanju u Zagrebu, moji protivnici su uz pomoć glavnog tajnika radili pritisak na članstvo. Evo vam jedan primjer Brkićevog djelovanja. Na predsjedništvu HDZ-a dogovoreno je da jedna skupina članova predsjedništva dođe na sjednicu gradskog odbora kako bi se upoznala sa situacijom, no glavni tajnik je taj zaključak okrenuo tako da je u sjedištu stranke organiziran sastanak predsjednika područnih odbora i mene s Karamarkom. Članovi predsjedništva nikad nisu došli na gradski odbor, slušalo se samo desetak predsjednika područnih odbora. Glavni tajnik je manipulirao informacijama i doveo predsjedništvo u zabludu da donese odluku o raspuštanju. Brkić je mahao papirom na kojem su navodno bili potpisi većine članova gradskog odbora koji su tražili raspuštanje, ali nikad nam nije pokazao taj popis da i mi vidimo o čemu se radi. Neki od potpisnika rekli su mi da to nije bio zahtjev za moju smjenu nego samo načelna inicijativa za poboljšanje komunikacije gradskog odbora i vrha HDZ-a, za što sam se i sam zalagao.

  Smatrate li se žrtvom Karamarkove čistke?

    – Ne možemo baš tako gledati. Nakon izbora gradski odbor je krenuo jako dobrim smjerom, no to je nekome smetalo. Bili su to zaista demokratski izbori, a kad su završili počeli smo graditi zajedništvo tako da smo u rad uključivali i one kandidate koji su izgubili. HDZ je u Zagrebu preplavio neki novi optimizam, a dobro su reagirali i građani. No, uvijek ima i onih koji su nezadovoljni svojim statusom i nerealiziranim ambicijama i kad se to udruži s raznim interesnim skupinama dolazi do sukoba.   

Sinergija nezadovoljnih

S kim ste bili u sukobu? 

  Koji su točno bili motivi ljudi koji su vas rušili?

    – Osim osobnih nezadovoljstava u svemu su prste imali i naši politički protivnici, bila je to jedna sinergija. 

    Pod protivnicima mislite na SDP?

    – Na krug oko gradonačelnika Milana Bandića, a značajnu asistenciju davao im je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić. Donijeta je žalosna odluka o raspuštanju koja će dugoročno šteti stranci u Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj. 

    Kakav je bio vaš stav prema Bandiću, mislili ste da mu trebate biti oporba?

    – Da, bili smo oporba. Naša je osnovna teza bila da odgovornost za loše stanje u kojem se nalazi Zagreb snose SDP i Bandić, koji su u kontinuitetu na vlasti 12 godina. U jednom su se trenutku oni razišli, SDP-ova većina u gradskoj skupštini okrenula se protiv Bandića i preuzela dio izvršnih ovlasti što je prouzročilo potpuni kaos u upravljanju Zagrebom. 

    Je li u gradskom odboru postojao prijepor oko toga treba li HDZ biti opozicija Bandiću?

    – Na našim sastancima nitko to nije rekao. Međutim, postalo je s vremenom jasno da su predsjednici nekih područnih odbora bili bliski s Bandićem.   

Brkićeve opstrukcije

Navodno je to i glavni tajnik stranke Brkić.

    – Poznato je da su novine pisale o večeri Brkića i Bandića u jednom zagrebačkom restoranu, tada sam izjavio da se ne trebaju izvlačiti zaključci samo na osnovu toga što je netko s nekim popio kavu. Ali, iz današnje perspektive ne mogu se oteti dojmu da ta večera nije bila samo prijateljska nego je imala i političku dimenziju. Stalno mi se činilo da nekome smetam, premda mi nitko nikad nije rekao da bismo morali voditi drugačiju politiku u Zagrebu. Sve što se meni i mojim suradnicima stavljalo na teret doista je bilo prizemno. Nije tu bilo ničeg konkretnog, išlo se dotle da je na jednom sastanku doslovno rečeno da je Golemov problem što ima krivi nos. To je, eto, bila ta razina. 

    Karamarko je kao glavni razlog raspuštanja naveo lošu komunikaciju unutar zagrebačke organizacije.

    – Namjerno se zaboravlja da smo od 17 područnih odbora bili obišli već njih osam. Ali, priznajem, komunikacija s vodstvom stranke bila je puno teža, nismo od njih dobijali povratne informacije. Bio je to svojevrsni autizam između nas i vrha HDZ-a.    

    Karamarko nije imao pravu sliku situacije u gradskom odboru?

    – Jako bi opasno za HDZ bilo da je sam Karamarko stajao iza svega ovog, želim vjerovati da je povlačio poteze koji su bili jedini mogući na osnovu dezinformacija i objeda koje su mu servirane. Nisam ja u izborima podržao nekog Karamarkovog protukandidata, konkretno Milana Kujundžića. To je potvrdio i zamjenik predsjednika Drago Prgomet koji je rekao da od mene nisu ni tražili potporu za Kujundžića. Inzistirao sam na zajedništvu, HDZ je dva puta imao raspad sustava i ako se sada počnemo pretvarati u skupinu istomišljenika, bit će to početak kraja stranke.   

Nedemokratske metode

Optužili su vas da ste lažirali kvorum jedne sjednice gradskog odbora.

    – To je bilo smiješno. Kad nemate realnog razloga za raspuštanje, a odlučili ste to učiniti, tražite bilo kakav razlog. Nakon što smo sazvali tu sjednicu, 12 članova gradskog odbora ispričalo se da neće doći jer su još bili na godišnjim odmorima ili imali druge obveze. Ipak smo održali sjednicu jer sam smatrao da je potrebno izvijestiti članove što se o zagrebačkoj organizaciji raspravljalo na predsjedništvu stranke, ali kvorum nije bio nužan jer taj put nismo donosili nikakve odluke. 

    Mislite li da je raspuštanje zagrebačkog HDZ-a zaseban slučaj ili ga promatrate u kontekstu ostalih raspuštanja gradskih i županijskih odbora?

    – Teško mi je o tome govoriti, ali vidljivo je da je isti model primjenjen kod svih raspuštanja. U varaždinskom županijskom odboru dio članova koji su bili protiv izabranog predsjednika Vladimira Kurečića nije htio dolaziti na sjednice, pa se odbor nije niti konstituirao. Kakva je to demokracija? Jednako je bilo i u Rijeci, određeni broj članova okrenuo se preko noći i prestali su dolaziti na sjednice gradskog odbora. 

    Čini vam se da se sve to upravljalo iz jednog centra?

    – Zar vama to nije logično? Pa čime bi se to ja i drugi u samo dva mjeseca stigli zamjeriti članovima raspuštenih gradskih i županijskih odbora? 

    Vama je sugerirano da se sami povučete.

    – Da, neizravno. Nisam htio, mandat sam mogao vratiti jedino izbornoj skupštini na kojoj sam izabran za predsjednika. Nisam izgubio podršku gradskog odbora ni članstva i to će se, siguran sam, pokazati na skorašnjoj izbornoj skupštini. Opet ću se kandidirati za predsjednika gradskog odbora i uvjeren sam da ću ponovno pobijediti. To je moja odgovornost prema članovima HDZ-a. 

    Vaša kandidatura bit će protiv volje vodstva HDZ-a.

    – Spreman sam na opstrukcije, bilo ih je i dosad, ali odlučno ulazim u borbu. Gdje bismo došli da se povlačimo svaki put kad se suočimo s teškoćama. Bez demokracije, HDZ možemo samo preimenovati u Hrvatsku zajednicu.