Sunce je taman zalazilo za Učku tog 14. svibnja 2014. godine kada su posljednjim zaveslajima posljednje utakmice finala Riječani definitivno osigurali toliko željeni i čekani trofej. Primorjevi asevi u fantastičnom su ambijentu Kantride 76 godina čekani san pretvorili u javu
RIJEKA Vaterpolisti »Primorja Erste banke« novi su prvaci Hrvatske! Ova generacija je trokorakom, trima pobjedama nad »Mladosti«, uplivala u klupsku i riječku sportsku povijest na radost razdraganih navijača. Nakon što su brojni njezini prethodnici kroz brojna prijašnja desetljeća zastajali pred ciljem, kapetan Ivan Krapić i suigrači nisu posustali. Sve dobre nade i očekivanja nastala davno prije jučerašnje utakmice Riječani su sinoć opravdali u bazenu, kao što su to učinili nebrojeno puta u ovoj sezoni za pamćenje. Protiv »Mladosti« je zatvoren slavljenički tris za povijesni naslov, »samo« 76 godina čekan na Kvarneru. U 106. godini postojanja ovog slavnog riječkog sportskog kolektiva konačno je povučena najsjajnija stranica trofejnog trokuta, hipotenuza zvana titula državnog prvaka.
U stvarnost su pretvoreni snovi koje navijači snivaju već nekoliko sezona, a koji su nedavno počeli dobijati konkretnije obrise saznanjem da je »Mladost« eliminirala najljućeg riječkog rivala, dubrovačkog »Juga CO«. Potom su »tri seta« ovog finala pokazala da je time obavljeno pola posla jer su riječke »kapice« neumorno dokazivale da su kvalitetnije od ovog mladog izdanka inače itekako trofejnog zagrebačkog kluba. Gosti su bez pritisaka i imperativa ambiciozno kretali u finalne oglede, ali su i jučer, kao i u prethodnim dvama susretima, zaveslaj po zaveslaj zaostajali za pobjedničkom brazdom riječke momčadi. Jake snage trenera Ivana Asića su se postavile autoritativno protiv suparnika koji od asova s Kantride samo mogu učiti »male tajne velikih vaterpolskih majstora«. Epilog su bile ovacije gledatelja za povijesni naslov, prvu i za sada jedinu titulu državnog prvaka u riječkom loptačkom momčadskom sportu.
Zagrepčani su prema očekivanjima i najavama počeli ambiciozno i sa čvrstim obrambenim presingom. Tako su nastojali ograničiti razorni učinak riječkih napadača, opasnih sa svih pozicija. Domaćini su se branili zonom koja je već po nepisanim pravilima za ove finalne oglede bila prva od dvije obrambene formacije koje su kapitulirale. Gosti su do odmora dva puta vodili, Riječani su nakon izvrsnog »pilotiranja« Cosmina Radua poslali prvi odgovor, da bi na na gol Duje Živkovića uzvratili matom Paula Obradovića. Početkom drugog dijela igre publika je konačno dočekala prvo vodstvo svojih ljubimaca, na pogodak Denesa Varge dva puta se nadovezao Javier Garcia, koji je zaključio riječku 4:0 seriju. Tek nakon toga je Duje Živković našao put do riječke mreže, a nakon što je isto učinio i Gagulić za minimalni zaostatak »mladostaša«, Ivan Asić bio je prinuđen pozvati predah. I koristilo je. Petar Muslim je nastavio odličan domaći učinak s igračem više za umirujuća dva gola prednosti, Daniel Varga i Cosmin Radu potom su praktički riješili pitanje pobjednika.
Zdravko »Ćiro« Kovačić, rođen još 1925. godine, je kao dječak od 13 godina gledao vaterpoliste »Viktorije«, koji su na Sušak donijeli naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije. Vratar koji je nastupio na trima olimpijskim igrama i uzeo srebrne medalje u Helsinkiju 1952. i Melbourneu 1956. godine, je nakon tolikih desteljeća dočekao dolazak titule državnog prvaka u Rijeku. Kovačić, doajen svjetskog vaterpola se jučer itekako veselio.
Duje Živković je nastojao čim duže držati upaljenu vatru neizvjesnosti finala, ljevicom je u kontranapadu raspirio vatru zanimljivosti. Druga je stvar što bi domaći brzo nalazili odgovore na ta gostujuća pitanja, tako je u ovom slučaju izboren peterac za drugi gol Denesa Varge, a kasije i igrač više za treći gol raspoloženog Garcije. Obilna golgeterska produkcija je ostavila riječku momčad na tri zaveslaja prednosti uoči posljednjjih osam minuta, 10:7 je bio preveliki i predragocjeni kapital da ga prekaljeni riječki asovi ne bi pretvorili u titulu. Sunce je taman zalazilo za Učku tog 14. svibnja 2014. godine kada su posljednjim zaveslajima posljednje utakmice finala Riječani definitivno osigurali toliko željeni i čekani trofej. Bal na vodi novih prvaka bio je neuhvatljiv za suparnika, dok su oduševljeni gledatelji nizali znane navijačke uspješnice. Od »daj nam Mladost da se igramo…«, preko »Tko ne skače…« do »Večeras je naša fešta…«. Spušten je zastor na domaću sezonu, puni optimizma Riječani će se nakon slavlja brzo okrenuti novom cilju, lovu na titulu europskog prvaka u Barceloni od 29. do 31. svibnja.
Vaterpolisti Primorja EB osvojili su večeras prvi naslov prvaka Hrvatske u klupskoj povijesti. To je nakon 76 godina drugi naslov državnog prvaka riječkog kluba koji je naslov osvojio i 1938. godine kada su se zvali Viktorija.
Dok su zrake sunca kroz staklo krova riječkog plivališta bljeskale u vodi, tribine su se punile još puno prije početka ove, za riječki vaterpolo, povijesne utakmice. Dobro raspoložene navijačice i navijači su stizali sa svih strana, plesali su i pjevali u šampionskom predvečerju. Nije ih smetalo što su njihovi ljubimci apsolutni favoriti i puno kvalitetnija momčad od »Mladosti«, naprotiv. »Krimejski feštari« i ovog su puta bili predvodnici »osmog igrača« riječke momčadi, davali su takt navijanju kao i na brojnim dosadašnjim nastupima Riječana. I ostali navijači su si davali oduška veseleći se bravurama svojih ljubimaca i njihovim obranama, sve do kraja. Tribine su bile dupkom ispunjene, mnogi su ostali stajati iza posljednjeg reda gledališta. Uzavrela, slavljenička te vrlo dostojanstvena atmosfera je bila baš kakva i pristoji jednom ovakvom događaju, posebnom za klub koji djeluje od 1908. godine. Klapa »Tramuntana« je zapjevala klupsku himnu s porukom »Uz Primorje do pobjede« najavljujući slavljenički rasplet. Povijesnu krunu gledatelji su slavili na nogama, pjevali i skandirali dok su njihovi ljubimci plesali na pobjedničkom postolju u vaterpolskoj noći za pamćenje. Vatromet je samo upotpunio dekor u kojem je proslavljan naslov prvaka Hrvatske.
