Kapetan Primorja EB

Krapić: Uživali smo u svakome trenutku. Zaslužili smo doživjeti jednu takvu večer!

Igor Duvnjak

Prije devet godina nas devet juniora ušlo je u prvu momčad jer nije imao tko igrati. Momčad se bila raspala, a klub je grcao u dugovima. Dolaskom predsjednika Predraga Slobode stvari su se počele mijenjati. Sada smo prvaci države, momčad koja osvaja prvenstvo – kaže Krapić 



RIJEKA » Riječki reprezentativac Ivan Krapić, centar »Primorja Erste banke«, jučer se poslije slavljeničke noći budio s ugodnim saznanjem da je kapetan povijesne klupske generacije koja je slavljena i hvaljena jer je nakon 1938. godine prekinula tako dugu pauzu i slavnom riječkom vaterpolskom kolektivu donijela naslov prvaka. 


   – Slavlje je bilo do kasnih sati – rekao je Krapić nakon feštarske noći. – Zaslužili smo doživjeti jednu takvu večer. Osjećaj je fenomenalan, kao da još nismo svjesni što smo napravili. Ovo je velika stvar za »Primorje EB« i cijeli grad. 



U ritmu napornih treninga, putovanja i utakmica itekako je važno ozračje unutar momčadi.    – Sve je stvarno na svome mjestu. Nije tako samo u momčadi nego u cijelom klubu, počevši od predsjednika Predraga Slobode, preko sportskog direktora Zorana Roje, direktora Damira Radonića, naših tajnica Anite Gregorović i Vanje Slobode. Svatko radi svoj posao najbolje što može. Sve funkcionira kako treba. Nadam se da će tako biti i dalje. Stvarno se nemamo na što požaliti. 




   Dekor pod krovom novog plivališta na Kantridi bio je impozantan, kakav priliči jednom takvom vaterpolskom događaju. Navijačice i navijači su nagrnuli skoro do ruba terena, sintagma o »pretijesnim tribinama« uopće nije pretjerana. Ljudi nisu krili oduševljenje slaveći s igračima kao što su sa svojim ljubimcima feštali i kasnije ispred »Bonavije«. 


   – Bilo je krasno. Takvo navijanje se doživi rijetko kad. Ne događa se često da svi na bazenu stoje skoro sve vrijeme. Stvarno je bilo predivno i uživali smo u svakom trenutku. 


   U istinitost tvrdnje da »život piše romane« uvjerio se i sam Krapić. Kada je prije nepunih deset godina ulazio u prvi sastav kao nadareni junior, klub je grcao u dugovima, bio je »na aparatima«. U ovom vaterpolskom »Kraljeviću i prosjaku« je, međutim, postao kapetan momčadi koja je ušla u klupsku povijest s titulom prvaka.   

Preobrazba


– Bilo je to 2005. godine kada je nas devet juniora ušlo u prvu momčad. U seniorsku momčad smo ušli jer nije imao tko igrati. Momčad se bila raspala, a klub je grcao u dugovima. Dolaskom našeg predsjednika Predraga Slobode stvari su se počele mijenjati, naravno, postupno. Ništa ne ide preko noći. Sada smo prvaci države, momčad koja osvaja prvenstvo, a prije osam godina smo se borili za sedmo mjesto. Preobrazba je više nego očita. 



 Krapić ne mistificira svoju ulogu kapetana u momčadi najjačoj u klupskoj povijesti.    – Moja uloga kapetana nije ništa posebno. To su sve super dečki koji igraju sa srcem za »Primorje EB«. Bore se za klub kao da su iz Rijeke i kao da im je to prvi, matični klub. Mogu samo poželjeti da nastavimo biti homogeni kao dosad, da nastavimo disati kao jedan. 


   Krapić potvrđuje da mu je iz ondašnje perspektive bilo teško pretpostavljati ovakve slavljeničke rasplete. 


   – Nitko nije mogao pretpostavljati da će se događati ovakve stvari. Klub je bio u stvarno teškoj situaciji. Do posljednjeg trenutka se nije znalo hoćemo li opstati i tko će biti predsjednik. Ništa se nije znalo. Kada se iz ovih današnjih dana pogleda unatrag, ne znam kojim riječima bih opisao sve ovo. Mi smo sada prvaci države. Idemo na Final Six, prije dvije godine smo igrali finale Lige prvaka s »Pro Reccom«, a prije osam godina smo se borili za sedmo mjesto s »Medveščakom«. Tada je bilo nezamislivo da će se ovo sada ikada dogoditi u »Primorju EB«. 


   U jurišu na naslov u »primorjaškom« taboru se lakše disalo nakon saznanja da je »Mladost« eliminirala vječnog rivala »Juga CO«. 


   – Smatram da je »Mladost« u tom trenutku bila bolja momčad od »Juga CO«, koji je očito upao u neke probleme, a »Mladost« je to iskoristila. Potpuno zasluženo dobila je obje utakmice. Gledao sam oba nadmetanja i nema diskusije o njihovoj pobjedi. Mogu im samo čestitati na ulasku u finale, a sigurno da su sada na kraju za nas ispali lakši suparnik. U tri utakmice ostvarili smo prednost od ukupno 18 golova i ne sjećam se da je itko ikada tako dominirao u finalima. S »Jugom CO« bi nam možda bilo teže, oni imaju dosta igrača koji su se naosvajali naslova, oni znaju kako se osvajaju trofeji. Iako su ove sezone na papiru bili slabiji od nas, ta finala s njima su bila na gol-dva razlike. »Mladost« je pak pokazala da se diže i da njihovi mladići stasaju, uz nekoliko starijih u momčadi vrlo su neugodni. To su pokazali »Jugu CO«, ali smatram da smo mi pokazali da smo bolja momčad od njih. Jednostavno mislim da s nama nisu imali šanse. 


  Psihološki pritisak


Više od samog suparnika »Primorju EB« je važnije bilo probijanje psihološke barijere, saznanja da klub 76 godina čeka naslov i da ga treba osvojiti s epitetom velikog favorita.   

– Finale nosi određeni psihološki pritisak. Pogotovo je prva utakmica u Rijeci bila malo u grču. Do treće četvrtine nismo bili »opustili ruku« baš zbog psihološkog momenta. Jer kada znaš da si dosta bolji od nekoga, to nije tako jednostavno pokazati kada se igra finale, a pogotovo kada nisi osvojio naslov državnog prvaka 76 godina. Na kraju smo uspjeli u drugoj utakmici, dobili smo 11:5 i tu smo se digli još više u odnosu na prvi duel. U trećoj utakmici i ovakvoj atmosferi jednostavno nismo mogli izgubiti. 



– Pozdravljamo Darka Brnjca, našeg dugogodišnjeg djelatnika i simpatizera, koji je obolio i nalazi se u bolnici. Mislimo na njega i šaljemo mu najljepše želje za ozdravljenje – rekao je Ivan Krapić.



   Momčad je dobila nekoliko dana predaha, u ponedjeljak počinju pripreme za Final Six Lige prvaka u Barceloni. 


   – Malo ćemo se odmoriti, sigurno da nas je ovo osvajanje trofeja psihološki i fizički dosta ispraznilo. Od ponedjeljka su naše misli usmjerene prema Barceloni. Siguran sam da ćemo se dobro pripremiti i da ćemo tamo doći pravi. Imamo još dosta za reći.