Odbacivanje tužbe za genocid osudili HSP, HSS i HKS. Predstavnici vukovarskih udruga nezadovoljni presudom ICJ-a. Documenta i GOLJP: Odluku ne tumačiti tako da odgovara jednoj strani. »Da se jedna zemlja dva puta tuži za genocid pred međunarodnim sudom UN-a i da je predmet rasprave o najtežem zločinu, ružna je za Srbiju«, kazala je Škare-Ožbolt
ZAGREB Udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) ustvrdile su u utorak, nakon odbijanja i hrvatske i srpske tužbe za genocid, kako je jako važno da energija dvaju društava, javnosti i vlada ne ode u interpretacije koje odgovaraju jednoj strani, već u razvijanje bilateralnih procesa.
Stalni međunarodni sud pravde odbacio je hrvatsku tužbu, odnosno srpsku protutužbu za genocid, podsjećaju te dvije udruge, navodeći da je Sudsko vijeće sačinjeno od sedamnaest sudaca utvrdilo počinjenje brojnih zločina koji zbog izostanka namjere potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja nisu dosegli razinu genocida.
»Obje su zemlje obraćanjem Međunarodnom sudu pravde ujedno donijele odluku da će poštivati donesenu presudu. Jako je važno da ograničena energija naših društava, javnosti i vlada ne ode u interpretacije koje odgovaraju ‘našoj’ strani, već u razvijanje bilateralnih procesa. Nužno je unaprjeđivati i razvijati instrumente i pristupe procesima obnove povjerenja koji čine temelj priznanje patnje svih žrtava rata i suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, Srbiji i svim drugim post-Jugoslavenskim zemljama«.
Udruge dodaju da je prema javno objavljenim podacima Hrvatska potrošila 28 milijuna kuna, a Srbija oko 6 milijuna koja su se mogla upotrijebiti za fond za civilne žrtve rata.
S obzirom da je sudac Peter Tomka upozorio na manjkave dokaze, nepotpisana svjedočenja ili svjedočenja potpisana od strane policije, udruge navode kako to ukazuje na potrebu daljnjeg istraživanja svih ratnih zločina.
Iako Statut Suda predviđa dvije mogućnosti za ponovno otvaranje pravomoćno okončanog postupka udruge smatraju da bi ubuduće ograničena sredstva trebalo koristiti za intenziviranje istraga, obeštećenje svih civilnih žrtava rata i izgradnju mira.
»Institucije Hrvatske i Srbije trebaju uložiti veću energiju u traganje za nestalima, utvrđivanje činjenica o svim stradalima, procesuiranje ratnih zločina i podršku civilnim žrtvama rata koja je do sada bila nedostatna«, zaključuju Documenta i GOLJP.
Presudu Međunarodnog suda pravde koji je odbacio hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid u utorak su osudili Hrvatska stranka prava (HSP), Hrvatska seljačka stranka (HSS) i Hrvatska konzervativna stranka (HKS).
Predsjednik HSP-a Daniel Srb izjavio je u Osijeku da je tragično što je suština hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije odbačena iz formalnih razloga te da odgovornost za ovakav način pripreme tužbe snose oni koji su je pripremali 1999. i neposredno nakon toga.
Na konferenciji za novinare Srb je ocijenio da presuda ipak ima elemenata s kojima možemo biti zadovoljni, jer je, kako drži, sud »utvrdio da je bilo genocida na pojedinim dijelovima teritorija RH, i da su ga počinili JNA i prpadnici sprskih paravonih postrojbi«.
Ocijenio je kako je u cijelom procesu otegotna okolnost za Hrvatsku bila činjenica da su političke sturkutre, koje su do sada bile na vlasti, dosadašnji predsjednik Ivo josipović, kao jedan od autora tužbe, i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, bile osobe koje su se zalagale da Hrvatska povuče tužbu. »Naravno da u takvim okolnostima Hrvatska ne može očekivati da je ishod u potpunosti dobar, kada ima najveće kočnice u političkim strukturama, koje su bile na najmoćnijim pozicijama, kada je u pitanju vanjska politika«, smatra predsjednik HSP-a.
Srb je ocijenio kako za Hrvatsku nema ništa loše u najavi nedolaska srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića na inauguruaciju novoizabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te ističe kako mu »ne bi ovdje bilo drago vidjeti četničkog vojvodu«.
Za HSS presuda je, razočaravajuća, »iako možda i očekivana, s obzirom da isto tijelo nikada u svojoj povijesti nije osudilo niti jednu državu za genocid«.
»Ona ostavlja gorak okus ponajviše zbog nevinih žrtava Domovinskog rata i nebrojenih zločina koje su počinile snage JNA, hrvatski Srbi te vojne i paravojne postrojbe iz Srbije. Taj gorak okus ne može ublažiti niti jednoglasno odbacivanje protutužbe Srbije. HSS izražava žaljenje presudom i njenim obrazloženjem te smatra kako su njome odaslane i neke loše poruke za budućnost«, naveli su u priopćenju.
Posebno razočarenje, dodaju u HSS-u, je što sud nije utvrdio jasnu odgovornost Srbije za agresiju na Hrvatsku, počinjene ratne zločine i rat u Hrvatskoj. »Bez obzira na presudu nitko ne može poreći je da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju i da se imala potpuno pravo braniti i vratiti svoj teritorij«, navodi HSS.
HKS je priopćila da »posebno izražava žaljenje što žrtve Vukovara i Škabrnje nisu dobile pravnu satisfakciju za zločine koji su nad njima počinjeni. Presuda, nažalost, ne priznaje obilje dokaza i činjenica o agresiji i zločinima koje su provodili Slobodan Milošević i JNA na temelju Memoranduma SANU i velikosrpske ideje«.
HKS smatra da presuda Međunarodnog suda pravde »ne smije utjecati na nastavak procesuiranja svih pripadnika agresorske vojske koji su počinili zločine niti na odlučnost Hrvatske da se istina o srpskoj agresiji i Domovinskom ratu promiče u svijetu, a posebno mlađim generacijama kako bi znali sačuvati teško stečenu slobodu i neovisnost Republike Hrvatske«.
Potpredsjednik HDZ-a Dražen Bošnjaković, komentirajući u utorak odluku Međunarodnog suda pravde kojom je odbačena hrvatska tužba i srpska protutužba za genocid, poručio je kako je definitivno utvrđeno da je Srbija bila agresor te da su ona, JNA i domaći Srbi na ovim područjima učinili brojna zlodjela i brojne ratne zločine koje u cjelosti imaju obilježja genocida.
»Neke stvari koje su dosada na neki način često i negirane, ostaju zapisane u toj presudi i treba ih sada podvući: definitivno je utvrđeno da je Srbija bila agresor na ovom području, a također utvrđeno je i da su Srbija, JNA i domaći Srbi na ovim područjima učinili brojna zlodjela i brojne ratne zločine koje u cjelosti imaju obilježja genocida, no na žalost, ono što je sud tražio vezano za Konvenciju, manjka ona genocidna namjera«, kazao je Bošnjaković novinarima u središnjici stranke.
Dakle, pojašnjava, protjeravanja, silovanja, ubojstva sve je to utvrđeno u presudi da se događalo na našim područjima kao i da je sve bilo u cilju stvaranja Velike Srbije, međutim, dodaje, fali ona namjera da to bude u cilju uništenja i istrebljenja.
»Presudom je utvrđena i činjenica da hrvatska nije imala genocidne namjere, da brijunski transkripti nemaju nikakve namjere da bi se nekoga istrijebilo i uništilo s tih područja i to su neke stvari koje će ostati vezano za ovu presudu i koje će biti osuda ovoga što se događalo na našim prostorima«, zaključio je Dražen Bošnjaković.
Presuda Međunarodnoga suda pravde (ICJ) kojima je odbačena tužba Hrvatske protiv Srbije za genocid među stradalnicima Domovinskog rata u Vukovaru i sudionicima obrane toga grada 1991. godine, dočekana je s razočaranjem i smatraju kako je pravda i ovoga puta zaobišla Vukovar i Hrvatsku.
»Razočaran sam i to duboko jer sam očekivao kako će Srbija ipak odgovarati za ono što su njezini državljani učinili u Vukovaru i ostalim stratištima hrvatskog naroda iz Domovinskog rata. Pravda nas je i ovoga puta mimoišla«, kaže predsjednik Hrvatske udruge vukovarskih branitelja iz Domovinskog rata »Vukovar 91« Ivan Kovačić, dodajući kako nije pravnik, ali mu »neke stvari nisu jasne«, poput obrazloženja da Srbija ne može biti kriva niti odgovorna za ono što se dogodilo prije 27. travnja 1992. godine, jer je tog datuma kao samostalna država postala potpisnicom Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida.
»Dobro svi mi, a i međunarodni sud znamo odakle je sve krenulo i tko je sve osmislio. Riječ je o projektu stvaranja »velike Srbije«, a sada ispada da Srbija s time nema veze«, kaže Kovačić koji određenu zadovoljštinu vidi u pokretanju tužbi protiv pojedinaca za ratni zločin.
Ako, kako kaže, i to ne može proći, onda barem za ubojstva, što bi, po njegovim riječima, moglo biti relativno lako dokazivo na svakom sudu.
Predsjednik vukovarskoga Gradskog vijeća i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Igor Gavrić smatra također kako je pravo na pravdu zaobišlo Vukovarce.
»Nekoliko tisuća ubijenih i nestalih u ovom gradu ostalo je opet bez prava na pravdu iako svi znamo tko je za zločine odgovoran, a to može biti jedino Srbija, s čijeg teritorija je agresija i izvršena«, rekao je Gavrić podsjetivši kako se na području Vukovarsko-srijemske županije još uvijek traga za 350 hrvatskih branitelja i civila nestalih u Domovinskom ratu, od kojih se većini svaki trag gubi u ratnom Vukovaru 1991. godine.
Po mišljenju predsjednika vukovarske organizacije Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Zdravka Komšića, Međunarodni sud pravde pogriješio je što je kao mjerodavan datum za dokazivanje krivnje Srbije uzeo 27. travnja 1992. godine.
»Ispada da je moguće počiniti zločin, onda je dovoljno promjeniti naziv države i nitko ti ništa ne može«, kaže Komšić po čijem mišljenju je Srbija ipak trebala biti proglašena krivom jer je »sljednica bivše SFRJ odnosno Jugoslavije, čime se i sama znala hvaliti«.
Saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac izjavio je u utorak kako je odluka Međunarodnog suda u Haagu (ICJ) o odbacivanju i hrvatske i srbijanske tužbe za genocid bila očekivana, u skladu s poznatim činjenicama i međunarodnim normama koje se tiču sankcioniranja zločina genocida.
»Svi oni koji su očekivali više ili drugačije – ili nisu priznavali te činjenice ili nisu poznavali međunarodno pravo kojim se sudi za zločin genocida«, rekao je Pupovac Hini nakon što je Međunarodni sud pravde odbacio tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid u ratu devedesetih godina, kao i protutužbu Srbije protiv Hrvatske.
»Nemam što biti zadovoljan s ovom odlukom Suda. Žao mi je što smo izgubili 16 godina, umjesto da tražimo nestale, sudimo za ratne zločine i da novac upotrijebimo za one kojima je potreban, a ne na dokazivanje nedokazivog«, rekao je Pupovac.
Nezavisna saborska zastupnica Jadranka Kosor izrazila je u utorak nezadovoljstvo presudom Međunarodna sud pravde (ICJ), koji je odbacio i hrvatsku i srpsku tužbu za genocid, rekavši da ona za nju nije očekivana ali je treba prihvatiti, te je upozorila da se presuda ne smije pretvoriti u političko pitanje.
»Za mene presuda nije baš očekivana i zato mogu reći da nisam zadovoljna, no presudu treba prihvatiti i dalje živjeti te pokušavati gledati u budućnost. Srbija i Hrvatska će zauvijek biti susjedi i mi to ne možemo promijeniti i moramo raditi. To ovisi o političarima i generacijama političara, i danas i onih koji dolaze, kako će i na koji način okrenuti se prema budućnosti, ali tako da se prošlost ne zaboravi«, komentirala je Kosor presudu u Hrvatskom saboru.
Ipak, napomenula je da se to na neki način u pravnim krugovima moglo očekivati, budući da su standardi suda visoki i da od Drugog svjetskog rata nitko nije osuđen, nijedna država. Kosor je poručila da i dalje treba tražiti sve ono na što je upozorio sud i da potraga za nestalima ne smije prestati.
Nezadovoljstvo branitelja presudom suda ocijenila je očekivanim.
»Branitelji su izrazito nezadovoljni, a ovisi o mudrosti politike i političara, ne samo vladajućih već i oporbenih, da govore o tome što sud jest i koje su njegove ingerencije. Bitno je da se presuda ne pretvori u političko pitanje i da se političari međusobno ne prozivaju tko je više, a tko manje pridonio i tko je kriv«, poručila je.
Smatra kako bi nakon presude bilo logično da vodstvo Srbije otvori svu dokumentaciju, arhive Jugoslavenske narodne armije jer je, ističe Kosor, tamo veliki ključ koji otvara pitanja nestalih u Hrvatskoj.
»Mislim da će se to dogoditi zbog činjenice da Srbija kreće europskim putem i Hrvatska tu sad mora postavljati svoje uvjete«, rekla je.
Što se tiče zadovoljstva Beograda oko presude, rekla je da je danas u Srbiji na vlasti generacija političara koji su na teritoriju Hrvatske u vrijeme okupacije izricali svoje velikosrpske pretenzije. »No, oni su svi legitimno, demokratski izabrani i bit će velika odgovornost na vodstvima obje države da se pokušaju okrenuti budućnosti«.
Na pitanje kako vidi odnos Hrvatske i Srbije nakon presude rekla je da se podizanje tenzija može očekivati, no politika i oni koji vode državu moraju o tome voditi računa i ići ususret događajima »a ne čekati da se događaji sami po sebi ugase«.
Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, komentirajući presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom se odbacuje hrvatska tužba za genocid protiv Srbije i srbijanska protutužba, kazala je da je bitno da je ICJ dobio na uvid cijelu kronologiju rata u Hrvatskoj te da ne treba smetnuti s uma i činjenicu da je Srbija zemlja koja je u dva navrata tužena za genocid.
»Da se jedna zemlja dva puta tuži za genocid pred međunarodnim sudom UN-a i da je predmet rasprave o najtežem zločinu, ružna je za Srbiju«, kazala je Škare-Ožbolt. Ona smatra da će, s jedne strane, presuda staviti točku na »i« u međusobnim odnosima dviju zemalja, ali da zločini neće biti izbrisani te treba i dalje inzistirati na rješavanju spornih pitanja poput problema nestalih, grobnica i otetog blaga.
»I tu se treba napraviti iskorak, bez obzira na ovakav ishod presude«, istaknula je Škare-Ožbolt.
Današnja presuda priveden privela je kraju proces koji je pred najvišim UN-ovim sudom 1999. pokrenula Hrvatska optužujući Srbiju da je počinila genocid nad Hrvatima u oružanoj agresiji od 1991. do 1995.
Srbija je u protutužbi iz 2010. optužila je Hrvatsku za genocidnu kampanju u akciji Oluji u ljeto 1995. tvrdeći da je protjerala 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Ovo je druga takva presuda u povijesti ICJ-a koji je 2007. u slučaju tužbe BiH protiv Srbije utvrdio da se genocid na području Srebrenice dogodio, da Srbija nije počinila genocid, ali je prekršila konvenciju time što da nije spriječila i kaznila počinitelje, odnosne snage bosanskih Srba predvođenih Ratkom Mladićem.
Pozitivno je to što je Međunarodni sud pravde (ICJ) ispravno utvrdio da su JNA i srpske snage počinile genocidne radnje nad Hrvatima, ali nažalost nije zaključio da je to učinjeno s posebnom namjerom uništenja, priopćio je u utorak zastupnik Europskog parlamenta Andrej Plenković (HDZ/EPP) komentirajući je odbacivanje hrvatske tužba za genocid protiv Srbije i srbijanske protutužbe.
»Pozitivno je da je svojom presudom ICJ ispravno utvrdio da su JNA i srpske snage počinile genocidne radnje nad Hrvatima u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, Banovini, Lici, Kordunu i Dalmaciji s namjerom etničkog čišćenja radi stvaranja etnički homogene ‘velike Srbije’. No nažalost Sud nije zaključio i da su sustavna razaranja, ubojstva i mučenja učinjena s posebnom namjerom uništenja što je, prema Konvenciji, nužni element genocida te je stoga odbio tužbu Hrvatske«, poručio je Plenković.
Plenković dodaje da je Sud odbijanjem u cijelosti protutužbe Srbije još jednom je potvrdio odluke ICTY-ja kojima se potvrđuje oslobodilački karakter Oluje te ističe da su ciljevi napada bili isključivo vojni.
»Operacija Oluja okončala je zločinački pothvat tzv. Republike Srpske Krajine i omogućila završetak rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Danas je završen petnaestogodišnji pravni proces, a tisuće stranica argumentirano izloženog dokaznog materijala hrvatske strane nedvojbeno doprinose utvrđivanju povijesne istine o sustavnom karakteru srpske agresije na Hrvatsku početkom devedesetih, tisućama žrtava i još uvijek brojnih nestalih osoba«, kaže Plenković.
Presuda Međunarodnoga suda pravde (ICJ) kojom je odbačena tužba Hrvatske protiv Srbije za genocid te srbijanska protutužba za predsjednika Zajedničkog vijeća općina (ZVO) Dragana Crnogorca bila je priželjkivana jer je, kako je rekao, ‘lopticu’ prebacila jednoj i drugoj državi koje su presudom pozvane da postignu dogovor i rješenje.
»I na Hrvatskoj i na Srbiji je sada da se bez alibija pozabave onim što je sud naveo, a odnosi se prije svega na pronalazak nestalih osoba, naknadu žrtvama i ratnim stradalnicima i drugim stvarima koje opterećuju odnose dviju država«, ocijenio je Crnogorac.
Dodao je da su Hrvatska i Srbija presudom pozvane na zajedničko rješevanje problema, a ne da »rješenje za ono što ih muči uvijek traže u međunarodnoj zajednici«.
Predsjednik vukovarskoga SDSS-a Srđan Milaković misli da je presuda kojom su odbačene i hrvatska i srbijanska tužba za genocid pozitivna jer, kako je rekao, usmjerava Hrvatsku i Srbiju na međusobne dogovore i razgovore.
No izrazio je bojazan da će presudu svi tumačiti onako kako im odgovara, čime bi se mogla izgubiti bit, a to je, po njegovu mišljenju, jasna poruka međunarodne zajednice da se Hrvatska i Srbija moraju dogovoriti i regulirati svoje odnose.
»Gledano s pozicije pripadnika srpske nacionalne manjine u Vukovaru, presuda ovakva kakva je izrečena po meni je pozitivna jer neće izazvati pritiske kakve bi u Vukovaru izazvala presuda u korist bilo koje države. Bojim se, međutim, kako će i ovakva presuda biti iskorištena kako bi se Vukovarom ponovno manipuiralo i koristilo ga se u političke svrhe«, rekao je Milaković.
Predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata Josip Klemm komentirao je u utorak odluku Međunarodnog suda pravde (ICJ) kojom je odbačena hrvatska tužba i srpska protutužba za genocid, istaknuvši da treba poštovati odluke Haaškoga suda no, s druge strane, narod u Hrvatskoj ne može biti zadovoljan presudom.
»Bitno je bilo utvrditi tko je odgovoran i da se dogodio zločin, da je postojao genocid i 1991. godine, a ovako smo sada napravili, na žalost, ništa. A svi znamo, još uvijek smo svi živi svjedoci, što se događalo 90-tih godina na području Hrvatske«, rekao je Klemm.
Predsjednik Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Đuro Glogoški izrazio je žalost jer sudac u presudi govori da je bio premali broj žrtava u Hrvatskoj da bi se tužba mogla okvalificirati kao genocid.
»Zanimljivo da je cijelo vrijeme govorio da nije bilo dovoljno materijalnih dokaza za sve ovo o čemu se govorilo u tužbi. Očito da sama tužba nije dobro postavljena, s obzirom da je tužba išla protiv Srbije, a znamo da je u vrijeme ratnih događanja tada još bila Jugoslavija«, rekao je.
Glogoški je rekao da se to moglo očekivati kada istovremeno u Hrvatskoj »šetaju oni koji su ubijali, silovali, palili i rušili, a hrvatsko pravosuđe ništa ne poduzima«.
»Istovremeno je u zadnjih nekoliko godina politika u Hrvatskoj išla u pravcu izjednačavanja žrtve i agresora, sve manje se govori o agresiji na Hrvatsku, a sve više o građanskom ratu. Pa što smo onda mogli očekivati od presude«, upitao je Glogoški.
Predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) Josip Đakić ustvrdio je kako institucije i pravni timovi koji su radili na tužbi vjerojatno nisu radili dovoljno.
»Što je, tu je. Borit ćemo se da hrvatska pravna država privede licu pravde sve one koji su počinili zločine, sve one koji su zapovijedali ili učinili genocid nad Hrvatskom jer je sud i rekao – da je počinjen genocid, ali nije bilo namjere«, rekao je Đakić.