RIJEKA Hrvatska je osvojila deset medalja na svjetskim prvenstvimna. Jednu od njih osvojio je 34-godišnji Natko Zrnčić-Dim, brončani u kombinaciji prije 12 godina u Val d’Isereu. Zrnčić-Dim našao se na postolju s Akselom Lundom Svindalom i Julienom Lizerouxom, koji je otišao u skijašku mirovinu prošlog mjeseca u 41. godini. Iza Natka, sa samo stotinkom zaostatka, bio je svestrani Švicarac Simvan Zurbrigen.

– Osjećaj tog dana u Val d’Isereu bio je fenomenalan. Rekao bih da je to je uobičajeno onim skijašima kojima se češće događa. Ja sam stvarno uživao u tom danu, bio sam obuzet emocijama. Medalja? Stoji doma u vitrini već 12 godina, otkada sam je skinuo s vrata – kaže Natko Zrnčić-Dim.

– Kada pogledaš, i ova je disciplina veleslalom. Kada se to stavi na papir, nema razloga da Filip u ovoj disciplini nije među prva tri. Imao je dobar dan i malo sreće. Pravila su kakva jesu, nije ih on pisao, iskoristio je priliku. To ne umanjuje njegovu medalju, borio se kao lav i majstorski je to riješio. Poslao sam mu poruku. Nakon svakog uspjeha mu čestitam i uvijek odgovori. Proveli smo dugi niz godina zajedno, postoji jedno međusobno poštovanje i prijateljstvo.

Medalju mi nitko ne može uzeti, to je velika stvar, ponosan sam na to ostvarenje.

Promjene nužnost

Imao je Zubčić i sreće, razlika u stazama bila je očita, a svaki zaostatak sa sporije staze vraćao se na pola sekunde, što se lakše dalo nadoknaditi na bržoj stazi.

– Pravila su loša i treba ih mijenjati: prevelika je bila razlika u stazama, tko god je vozio drugu vožnju na plavoj statzi, nije prošao. Taj limit je sporan, ali nužne su i druge promjene.

Priliku za novo odličje Zubčić ima u petak, kada je na programu veleslalom za koji se danas voze kvalifikacije.

– Filip može voziti neopterećeno. Medalju ima, može samo otići doma s dva odličja. To je najslađe kada si neopterećen, samo juriš. Tako je vozio i finale, maksimalno, ali, nažalost, pogriješio je. U svakom slučaju, može puno napraviti i u veleslalomu.

Natko se pet puta penjao na postolja u Svjetskom kupu, uvijek u kombinaciji. Četiri puta je bio treći, jednom drugi, prije deset godina u Chamonixu, kada je pobijedio Ivica Kostelić. Bio je to dan za povijest hrvatskog skijanja, baš kao što je bilo i srebro Ivice Zabčića u paralelnom veleslalomu. No Hrvatska u Cortini nije imala predstavnika u kombinaciji.

– To mi je jako čudno, pitao sam se zašto ih nema. Super G je bio tehnički zatvoren, dok su u slalomu svi dobri. Mogle su voziti i cure, Leona, možda i Zrinka. Moglo se ući u prvih deset, što bi bio dobar rezultat.
Prije nepune dvije godine Natko, hrvatski stegonoša na svečanom otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu, objesio je pancerice o klin. Danas je u trenerskoj ekipi jedne češke juniorke, dok je lani radio s Leom Hraski, koja je osvojila dvije bronce na Zimskim olimpijskim igrama za gluhe.

Ponos

– Medalju mi nitko ne može uzeti, to je velika stvar, ponosan sam na to ostvarenje. No moju je karijeru odradilo i dvjestotinjak utrka. Nisu bez veze govorili da iza svake medalje stoji krvav i naporan rad. Ponosan sam na sve uspjehe, timski rad, sve što smo prošli obitelj i ja, moji prijatelji skijaši, Ivica Kostelić, Tin Široki, Ivan Ratkić, cijela ta generacija odličnih skijaša. Nešto smo napravili, postavili smo dobre temelje za Zubčića i društvo.

Koja je tajna svih tih uspjeha hrvatskog skijanja, koje nema poštenu stazu za veleslalom.

– Ima jedna tajna, a to je predan i naporan rad, koji je puno jači od drugih. Mi se najviše trudimo i treniramo. To svi znaju. Upornost i radišnost naša je prednost. Trudimo se i u organizaciji, to što nemamo staze ništa ne znači, koristimo se tuđim stazama.

Uključujući i one spustaške. Jednom je Natko imao šansu biti najmanje među prvih deset na Streifu…

– Pogriješio sam na traversi, dotad sam bio tri-četiri desetinke u zaostatku za liderom. Zaostatak se popeo na na sekundu i pol. Ali ne žalim za tim, vozio sam maksimalno, to je jedini način za pravi rezultat u Kitzbühelu. Ono za čime žalim jest ozljeda koljena u Val d’Isereu 2016. godine. Teško se vratiti nakon teške ozljede, nisam uspio više skijati kako znam.

Natko broji posljednje dane u samoizolaciji. Koronavirus… Srećom, nema nikakvih simptoma. Barem može na miru gledati Svjetsko prvenstvo u Cortini.