Foto D. KOVAČEVIĆ
Uvodne minute su jasno pokazale zbog čega je Rijeka u ovom polufinalu imala status favorita, iako je iza Lokomotive vrlo respektabilan drugi dio sezone
povezane vijesti
ZAGREB Gol Ivana Smolčića lansirao je Rijeku u novo finale SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa na gostovanju kod Lokomotive u Kranjčevićevoj. Bila je to vrlo zahtjevna utakmica koju su odlučile nijanse.
Uvodne minute su jasno pokazale zbog čega je Rijeka u ovom polufinalu imala status favorita, iako je iza Lokomotive vrlo respektabilan drugi dio sezone. Gosti su, naime, odmah preuzeli inicijativu i nametnuli se kao dominantna sila na terenu, diktirajući tempo. Kroz prvih četvrt sata igre stvorili su i nekoliko obećavajućih situacija pred golom suparnika, ali nisu bili dovoljno konkretin u završnici.
Lokomotiva je, s druge strane, pokušavala uzvratiti stom mjerom, nastojeći uspostaviti kakvu-takvu terensku ravnotežu. Nakon dvadesetak minuta igre to joj je donekle uspjelo, s time da nije bilo velikih opasnosti po gol koji je čuvao Martin Zlomislić. Taj dio utakmice bio je protkan nedovoljno kvalitetnim pokušajima zadnjeg pasa i opreza na obje strane.
Igrala se 29. minuta kada je Rijeka konačno dočekala pogrešan korak suparnika. Branimir Kalaica pogrešno je procijenio let duge lopte koju je iz zadnje linije gostiju lansirao Ivan Smolčić, a to je Mirku Mariću omogućilo ulazak u kazneni prostor Loomtive, iskosa, s desne strane, i udarac. Na njegovu žalost, Nikola Čavlina bio je priseban i dobro postavljen.
Lokosi su ubrzo stigli do svoje prve prilike. Smušena reakcija gostujuće obrane otvorila je prostor za Duju Čopa koji ipak nije uspio savladati Zlomislića. Ta akcija je iznjedrila korner za Lokomotivu, nakon kojeg je Rijeka opasno visila. Naime, Kalaica je na drugoj stativi glavom uputio loptu u nebranjeni dio gola, ali pogodio je Roberta Mudražiju na pola metra od crte. Bilo je to u 32. minuti.
Te dvije situacije za sobom su povukle i promjenu rasporeda snaga na terenu. Igrači Lokomotive osjetili su da mogu uspješno parirati favoriziranom suparniku i stekli su veliku dodatnu dozu samopouzdanja, a Rijeka je u tim trenucima djelovala kao da ne može pronaći adekvatan odgovor na to.
Ipak, na petnaestominutni odmor u svlačionicama otišlo se bez promjene početnog rezultata na semaforu, s time da je završnica prvog donijela ozljedu Kalaice, kojeg je na početku nastavka zamijenio Fran Žilinski. To je, pak, značilo da Marin Leovac silom prilika mora preći na poziciju lijevog stopera.
U 48. minuti se dalo naslutiti da će nastavak donijeti više uzbuđenja nego prvi dio. Tada je, naime, Marko Pjaca udarcem sa šesnaest metara zagrijao Čavlinu. Ubrzo je na suprotnoj strani Mateo Marić odapeo iz sve snage, ali taj pokušaj je bio previsok. Konačno, u 52. minuti je Marco Pašalić izvrtio svoje čuvare i prizemnim darcem s desne strane tražio bliži kut. Čavlina je, pak, još jednom pokazao zbog čega je prvi golman hrvatske U-21 reprezentacije.
U tom je razdoblju utakmica definitivno dobila na tempu i dinamici, a samim time i na zanimljivosti. Naravno, ponajviše za gledatelje okupljene na tribinama stadiona u Kranjčevićevoj. Naime, za pretpostaviti je da treneri nisu pretjerano uživali u tom kratkotrajnom razdoblju jurnjave na obje strane.
Igrala se 61. minuta kada je Željko Sopić povukao prva tri poteza. Tada su teren napustili Fruk, Marić i Bruno Bogojević, prepustivši svoje pozicije Niki Jankoviću, Jorgeu Obregonu i Bruni Godi. Sopić je posegnuo za još jednom zamjenom samo četiri minute kasnije, kada je umjesto Pjace ušao Emmanuel Banda.
Svježe noge nisu donijele značajan pomak u igri, ali zato su uspješno održavale tempo koji je Rijeka držala. Tako je u 71. minuti Jankovićev udarac s distance iznjedrio korner koji je konačno uklonio nulu sa semafora. Marco Pašalić izveo je taj udarac iz kuta na prvu stativu, prema prostoru u koji je utrčavao Smolčić. Njegov trzaj glave bio je dovoljan za vodstvo – 0:1.
Suvišno je objašnjavati da je taj gol izazvao promjenu garda na obje strane. Rijeka više nije žurila, a Lokomotiva je sa svakom novom minutom preuzimala sve više rizika, tražeći gol vrijedan izjednačenja i produžetka. Domaći igrači pokušavali su na sve moguće načine pronaći pukotine u obrani suparnika, ali to im nikako nije uspijevalo. A vrijeme je curilo…
Na ulasku u zadnjih pet minutaosnovnogg dijela utakmice Lokomotiva je preuzela maksimalan rizik, napadajući s devetoricom igrača. Preciznije, jedino je Leovac čekao na centru, kao osigurač, odnosno čovjek koji pazi da Obregonu ne stigne dodavanje koje bi mu otvorilo slobodan put prema Čavlini.
U tom razdoblju je lopta u nekoliko navrata nezgodno vrludala kroz kazneni prostor Rijeke, ali to nije iznjedrilo neku veliku priku za izjednačenje. Zapravo, Lokomotiva je bila najbliže golu u 87. minuti kada je Marin Šotiček pucao praktički iz mrtvog kuta, s lijeve strane. Zlomislić je tu loptu bez problema izbio u korner.
Kada je postalo jasno da sudačka nadoknada iznosi pet minuta, Lokosi su skupili snagu za još jedan juriš. Bili su to stihijski pokušaji napada, bez nekakvog plana i ideje, a samim time i konkretnosti. S druge strane, Rijeka relativno mirno čuvala i sačuvala minimalnu prednost vrijednu plasmana u finale Kupa.
