RIJEKA Splitske noći okončane onom feštarskom, za naslov prvaka Europe pomlađene hrvatske vaterpolske momčadi ponovile su istinu potvrđivanu silnim desetljećima, onu da u Lijepoj Našoj sportskih asova ima za izvoz, kao na tekućoj vrpci stižu jedan za drugim. Split ovih dana još uvijek vrvi turistima, ali ovaj uspjeh pokazuje da nismo samo zemlja koja se diči svojim turizmom, nego i sportom, pomalo već zaboravljeni slogan »Hrvatska, mala zemlja za veliki odmor« može se slobodno primijeniti i na loptačke sportove, u poruku »Hrvatska, mala zemlja velikih talenata u loptačkim sportovima«.

Dino Dvornik pjevao je onu »Malo nas je, al nas ima«, kada je riječ o sportu, itekako pristaju te riječi, zemlja s brojem stanovnika približno kao jedan Milano, bilježi svjetske, europske i olimpijske uspjehe i onako kao usput, lansira asove koji iz generacije u generaciju nose dresove velikih klubova u raznim sportovima toliko učestalo da nam je to postala samorazumljiva činjenica.

Gledali smo nedavno zapaženi dokumentarac kada su hrvatski branitelji herojski obranili Šibenik, što je bila prekretnica u Domovinskom ratu jer je spriječena namjera srpskih agresora da njegovim osvajanjem podijele Hrvatsku. Sada je u Krešimirov grad, u kojem su iz iste kale tri pjevačke veličine, pokojni hrvatski Voice Vice Vukov, Arsen Dedić, najveći hrvatski kantautor svih vremena i magično privlačni Mišo Kovač, došao Ivica Tucak s europskim zlatom nakon što je vodio momke koji su postali nova generacija hrvatskih asova.

Sjajno se uklapaju u ovu sportsku »Priču iz Hrvatske«, koja svake godine dobiva stalno nove zapažene nastavke. Dio su sjajnog mozaika na kojem se zrcale toliki talenti u loptačkim sportovima, imena svjetske klase. Ima ih toliko da je nabrajanje besmisleno, navođenjem njih, barem većine, mogao bi se napuniti telefonski imenik.

Činjenica da su ostvarivali i ostvaruju uspjehe o kojima je brujala i bruji Europa, pa i svijet, dovoljno govori. U tom nesnimljenom serijalu s brojnim epizodama za »Dane ponosa i slave« nogomet je ipak u prvom planu pa su nezaobilazni Vatreni, koji su 1998. s Ćirom Blaževićem (Boban, Šuker…) bili treći na svijetu ili 2018. godine kada su maestralni Luka Modrić i ostali aduti Zlatka Dalića bili ni manje ni više nego viceprvaci svijeta.

Spominjali smo Milano, u metropoli Lombardije, u dva sportska ponosa Interu i Milanu, godinama se čuje hrvatska riječ, od onih Bobanovih dana do današnjih vremena Marcela Brozovića i Ante Rebića. Luka Modrić je slavljen u Realu, Ivan Rakitić je s Messijem igrao u ponosu Katalonije i cijelog svijeta, Barceloni, oni i toliki drugi asovi govore da se u nas proizvodi roba koja nije za splitski Pazar nego za izloge najcjenjenijih butika.

Rukometni uspjesi vladanja svijetom i Olimpijskim igrama u raznim erama, kada su asovi mamili ljude na ulice za veličanstvene dočeke priča su za sebe. I naš grad ima se ponositi mnogima među njima, recimo Valterom Matoševićem, Alvarom Načinovićem, Mirzom Džombom, Renatom Sulićem, Ivanom Stevanovićem, Ivanom Pešićem, Mateom Hrvatinom i da ne nabrajamo. I u tom su sportu hrvatski dečki igrači u uglednim klubovima, tako je Domagoj Duvnjak, jedan od najboljih svjetskih igrača, bundesligaš već godinama.

Košarkaši su, istina, izgubili od Finaca, koje naša javnost doživljava kao sjajne skakače i trkače na skijama te hokejaše, ne kao košarkaše. I taj je sport lansirao svjetske zvijezde, jedan njihov skup je igrao ono nezaboravno finale Igara u Barceloni 1992. godine nasuprot Dream Teamu Jordana, Magica Johnsona, Birda, Pippena i ostalih. Sada, istina, gubimo od »hokejaša i skijaša«, ali nije sve tako crno. Naši igrači igraju u NBA ligi, koja nije nepremostiva rijeka kao nekada, ali je svejedno najjača liga na svijetu. Vjerujemo, i to više nego što se nadamo da će pod ovim nebom niknuti igrači kao velikan Krešo Ćosić, šibenski košarkaški Mozart Dražen Petrović, splitske zvijezde Toni Kukoč i Dino Rađa i »njima slični«.

To zato jer na ovom tlu loptački talenti niču kao gljive poslije kiše, kada im se dodaju sjajni dosezi u pojedinačnim sportovima, u skijanju, atletici, tenisu, boksu, veslanju i čemu sve ne, usprskos našim stalnim kritikama, slika je sjajna. Da je takva i u drugim djelatnostima, gdje bi nam bio kraj.