RIJEKA – Samir Barać, predsjednik vaterpolista Primorja EB i legendarni kapetan hrvatske reprezentacije, tijekom godina u vodi slavljenik na brojnim najvećim natjecanjima, iako pod dojmom dramatične utakmice i poraza od Crne Gore, ostaje u svom stilu čvrsto s dvije noge na zemlji, ističući da će ova hrvatska reprezentacija vrlo brzo imati prilike za »popravne«.

– Nažalost po nas, i ova utakmica pokazuje da je vrlo izjednačena kvaliteta unutar sedam-osam najboljih reprezentacija. Recimo, Crna Gora je dosta podcijenjena reprezentacija, a oni su već godinama blizu ulaska u četvrtfinale, no nikako nisu uspijevali proći. Taj njihov uloženi trud i rad je sada došao do izražaja – kaže Samir Barać.

– Pritom su nas malo iznenadili tom pokretnom igrom. Uz to smo ovim kriterijem suđenja vrlo brzo ostali bez glavnih bekova, mučili smo se igrajući usku zonu da ne bude puno prostora za crnogorske šutere. Vidjelom se da su to itekako dobri šuteri, igrači znatne kvalitete.

Igra Crne Gore je kolektivna i s jako puno discipline s igračem više. Govori se inače da igra s igračem više i manje odlučuje o pobjedniku, no sada je bilo puno primljenih golova kada smo imali nepostavljene, odnosno krivo postavljene ruke pa pritom nismo puno pomogli Bijaču, koji je bio izvrstan.

Više golova

Kada je riječ o brojnim golovima, Barać ističe promjenu igre u modernom vaterpolu te ga ne bode u oči ni činjenica što je Bijač s čak 13 obrana primio i toliko golova kao i što je Hrvatska na drugoj strani usprkos lošoj realizaciji igrača više postigla 12 pogodaka.

– Gledajući i ostale rezultate, ovo je neusporedivo s onim vaterpolom od prije tri, četiri godine. Recimo, sada je skoro pa normalna stvar primiti 10 do 15 golova jer koliko se sudi igrača više, čak mislim i da je premalo golova na utakmici. Gledajući pak ovaj vatromet pogodaka Crnogoraca i nas, jednostavno valja čestitati objema ekipama na prikazanoj borbi.

Mi smo imali dva previda u odlučujućim situacijama, gdje smo u odigravanju te specifične zone nepotrebno otišli u kontru, a onda primili gol. Uz to smo primili nesretni posljedni gol Crne Gore s igračem manje, gdje smo zapravo već bili brojčano isti, ali su svi gledali igrača koji je ulazio u igru. Gledajući sveukupno, nedostajalo je malo koncentracije jer je puno primljenih golova »jedan na jedan«, gdje su Crnogorci strahovito puno radili tjerajući i naše vanjske igrače na igranje vrlo čvrste obrane. Primili smo tako nekoliko golova nedopustivih za današnje vrijeme jer ih je teško nadoknaditi u napadu, to ispadnu kao golovi odluke.

Bilo je pak i svijetlih stvari pored Bijača, ukazuje se tako novi igrač Butić, donio je svježinu. Centri su odigrali koliko, toliko dobro pri čemu smo na početku imali problema s presingom, ali to nije do njih, već do vanjske linije koja se nije otvarala po loptu. Uglavnom, Crna Gora je imala više sreće i bila je kvalitetnija u odlučujućim trenucima.

Nova pravila

Plasman ispod borbi za medalju će kao igla probušiti zanimanje ovdašnje šire javnosti za Mundijal, no život teče dalje, a Barać podsjeća da će vrlo brzo biti prilika za »popravne«.

– Od vaterpola se uvijek očekuju medalje, od toga ni stožer ni itko ne bježi, to je definitivno tako. No, treba istaknuti da je deset reprezentacija u svijetu jako izjednačeno. Tu su i nova pravila koja daju novu dimenziju u kojih od tih deset svatko svakoga može dobiti.

To se vidjelo i na ovoj utakmici te na cijelom turniru. Normalno da ovaj poraz boli, peče, no Hrvatska s talentom, izborom igrača i mladima koji dolaze može opet visoko. Ovo ne treba shvatiti kao nešto jako neugodno, već nešto u slijedu događaja i zato što za manje od šest mjeseci imamo novo Svjetsko prvenstvo, za pet mjeseci je Europsko prvenstvo, a Olimpijske igre su također iduće godine.

Hrvatska kada izgubi potom je najjači, najgori protivnik svima. Sada se dogodio krivi korak, ali treba gledati naprijed uzdignute glave i zato jer se u tako zgusnutom kalendaru nema vremena za razmišljanje. Iskristalizirala se jedna dobra hrvatska reprezentacija koja se treba pripremiti za iduću godinu, jako tešku i zahtjevnu na reprezentativnom i na klupskom planu. U istoj godini su Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.

Normalno da nam je svima žao radi ovog, no to ne treba shvaćati tragično, već kao motiv koji će pokrenuti priču. Javnost? Mi smo fenomenalna nacija u pobjedama, ali nikako ne prihvaćamo poraz. Treba znati prihvatiti poraz da bi se bio pobjednik.