RIJEKA Hrvatski vaterpolisti večeras od 19.30 sati igraju protiv Španjolske u polufinalu Svjetskoga prvenstva u Budimpešti, ugodno je to saznanje s kojim su navijačice i navijači igrača izbornika Ivice Tucka legli na počinak. San im je bio tim ugodniji, a jučerašnje jutarnje kavice slasnije, kao i ćakule o vaterpolu još radosnije, jer su igrači predvođeni kapetanom, Riječaninom Ivanom Krapićem, plasman u polufinale osigurali pobjedom protiv »vječitog rivala« Srbije, reprezentacije koja desetljećima predstavlja konstantu najviše svjetske kvalitete. U najnovijem vaterpolskom El Classicu hrvatski su igrači svojom izvedbom srpske konkurente ostavljali »bez teksta« praktički od prvih do posljednjih zaveslaja, stalno su izmišljali pitanja na koja oni jednostavno nisu imali odgovore. Epilog svega je vrijedna pobjeda u utakmici u koju Hrvatska nikako nije ulazila kao favorit, ali je taj status stjecala iz minute u minutu.

– Odigrali smo jako dobru utakmicu – ocjena je Ivana Krapića koji se, kao i suigrači, naslušao čestitki i pohvala od brojnih simpatizera. On, međutim, zna iz prve ruke kako je bilo u vodi se nadmudrivati s jakim suparnikom, na vlastitoj koži je osjetio što sve treba prebroditi na putu do vrijednog uspjeha. – Osim toga, držali smo se dogovora. Slijedom toga smo dominirali praktički cijelu utakmicu. Oni pak nisu niti jednom poveli. Mi smo imali prednost i od tri gola razlike u trećoj i posljednjoj četvrtini. Tako da je naša pobjeda apsolutno zaslužena.

I ova je utakmica pokazala da se sport zna našaliti s prognozerima. U najavama su se čule opravdane pohvale na račun srpske reprezentacije, nabrajani su njezini aduti koje je, međutim, hrvatska igra učinila bezvrijednima. Hrvatska je bila toliko dominantna da je navijačima priredila itekako ugodno iznenađenje. Već sama činjenica da je bila u vodstvu od prvog do posljednjeg zaveslaja velikoga dvoboja jako puno govori o trenutačnom odnosu snaga dvaju velikih rivala. Kapetan Krapić pritom sa zadovoljstvom ističe odlike nove hrvatske reprezentacije.

– Ni mi sami nismo očekivali da ćemo dominirati cijelu utakmicu, ali budući da smo s njima trenirali, znali smo da možemo igrati s njima. Već sam ranije više puta isticao da naša momčad ima mnogo potencijala. Ova ekipa može igrati s bilo kojom ekipom na svijetu kada je kompaktna i homogena kao što je bila protiv Srbije.

Riječki centri

Duel je još jednom pokazao da su procjene jedno, a utakmica nešto drugo, u ovom slučaju je u najavama naglašavano da je hrvatska šansa u malom broju golova, u igri »chi fa meno« u kojoj dominiraju obrane. Tuckovi igrači su odigrali dijametralno suprotno od tih očekivanja, zasjali su u pravom revolveraškom obračunu u vodi, priredili su baražnu vatru s čak 14 pogodaka, kao da s druge strane nije obrana velikana Srbije.

– Bilo je tu puno golova, to je istina, ali s druge strane, prisjetimo se i da smo ih prije dvije godine dobili u polufinalu u Budimpešti također na veliki broj pogodaka. Stoga mislim da tu nema pravila. Ne možemo reći da nam niti jedna od tih varijanti ide na ruku, sve ovisi o tome kako se utakmica otvori. Ali mislim da se mi i u jednom i u drugom slučaju možemo jako dobro snaći.

Riječki doprinos hrvatskom trijumfu je poslovično zapažen, duet centara s Kantide, Krapić i njegov nekadašnji primorjaški suigrač, div u vodi, Josip Vrlić, bili su nerješiva enigma za srpske bekove koji su često morali isplivavati iz igre zbog isključenja u hrvanju na dva metra.

– Naš Vrli je potpuno nadigrao njihove bekove. To je, uostalom, bilo i očekivano jer je najbolji centar svijeta. Odigrao je najbolju utakmicu dosad na turniru. Dobro se nadopunjavamo, nadamo se samo da ćemo tako nastaviti i u polufinalu. Što se pak naših duela sa suparničkim bekovima tiče, to je manje-više uvijek isto. Dobro se poznajemo da bi netko mogao posebno iznenaditi. Hrvatska je sve vrijeme bila opasna po srpsku mrežu sa svih strana s kojih je napadala, teško se prisjetiti tako široke lepeze golgetera u jednoj ovakvoj utakmici. S hrvatske strane su se svi igrači osim vratara upisali među strijelce, čak su desetorica matirala izbezumljenu suparničku obranu.

– Imali smo puno strijelaca, bili smo opasni stvarno sa svih strana i mogu samo poželjeti da tako bude i u polufinalu sa Španjolskom. Kada smo tako raznovrsni, onda smo apsolutno i opasniji po suparnika.

Hrvatska na SP-u servira vaterpolske hitove, jedan od njih je i vratar Toni Popadić, nova hobotnica među hrvatskim stativama. Njegove su obrane itekako bitan vjetar u leđa na putovanjima do uspjeha, svojim intervencijama uklapa se u lijepu priču, u nastavak tradicije vrhunskih hrvatskih vratara.

– Sada je naš Pop bio odličan na golu, vjerujem da bi tako bilo i da je branio Bijač. Super je što imamo dva vrhunska vratara, oni nam daju sigurnost u obrani pa u napadu možemo biti ponekad malo opušteniji.

Motiv više

U hrvatskom i srpskom taboru je bio itekakav naboj u očekivanju derbija, jasno je da poslije pobjede slijedi opuštanje. Međutim, u ovom slučaju nije bilo govora o slavlju, misli su odmah poletjele prema drugoj velikoj utakmici, polufinalu sa Španjolskom.

– Ma, kakva fešta, pa tek smo prošli četvrtfinale, još nismo ništa napravili. Ako Bog da, slavit ćemo u nedjelju. Pred nama je velika utakmica i nema tu previše vremena za razmišljanje jer se utakmice igraju svaka dva dana.

Vaterpolski znalci redaju komplimente za brzu i pokretljivu igru Španjolaca, igrača koji su pobjedom nad Crnom Gorom postali visoka prepreka Hrvatskoj u večerašnjem polufinalu.

– Sigurno da Španjolska zaslužuje pohvale. To je praktički ista momčad koja je igrala na Olimpijskim igrama gdje je dominirala u grupnoj fazi natjecanja, a bila je bolja i od nas. U tu utakmicu ulazimo kao i u onu protiv Srbije. Neću reći kao autsajderi, ali sigurno da nismo favoriti. No, nismo bili niti protiv Srbije pa smo vidjeli kako je završila.

Ulog je jako velik, plasman u finale SP-a.

– Motiv i ulog su stvarno veliki. Ipak je to polufinale Svjetskoga prvenstva, nešto ovako se ne igra svaki dan, pogotovo jer nismo bili u polufinalu na Olimpijskim igrama. Stoga uza sve to imamo i jedan motiv više. Kao što je rekao naš izbornik, svaka je utakmica sve više važna, svaka iduća nosi veći ulog. Sada smo ušli u borbu za medalje, što smo i htjeli, ostvarili smo ono što smo smatrali da nam kvalitetom i pripada. Nećemo se time zadovoljiti, nego se idemo boriti do kraja.