Ratko Rudić

Najtrofejniji svjetski vaterpolski trener uoči EP-a: “Ova Hrvatska ima potencijal i borit će se za medalju”

Igor Duvnjak

Ratko Rudić za izborničkih dana u društvu Samira Baraća i Ivana Buljubašića/Foto REUTERS

Ratko Rudić za izborničkih dana u društvu Samira Baraća i Ivana Buljubašića/Foto REUTERS

Imamo mladu, novu ekipu, te su tu moguće oscilacije, smatram da je to najveća opasnost - kaže Rudić



RIJEKA  Na televizijskim ekranima opet se emitira legendarna »Saga o Forsyteima«, kao nekada njihove bake i djedovi, sada novije generacije uživaju u ekranizaciji remek-djela Johna Galsworthyja. Hrvatski ljubitelji sporta nisu dočekali, a možda niti neće, »sagu o uspjesima Ratka Rudića«, iako za nju ima puno i previše materijala, toliko da je slavni šjor Ratko nedvojbeno najtrofejniji svjetski vaterpolski izbornik. U kruni njegovih uspjeha na najvećim natjecanjima, među tolikim draguljima je i onaj iz Zagreba 2010. godine, kada je Hrvatska pod njegovim vodstvom na otvorenom plivalištu uz Savu postala prvak Europe. Misli lete na tu radosnu večer hrvatskog sporta čekajući svitanje novog velikog vaterpolskog događaja, Europskog prvenstva, što 29. rujna počinje u Splitu.


Riječki Puljanin Damir Burić, Samir Barać i Igor Hinić, nezaboravni trofejni trokut Primorjaša i ostali, u finalu su deklasirali Italiju pa se u već prohladnoj večeri uz Savu Rudić našao u poziciji na koju kao da je već navikao na najvećim natjecanjima, da nakon finala skače u bazen slaveći zlato sa svojim igračima.


– Sjetim se povremeno tog Europskog prvenstva. Na to smo prvenstvo došli kao već složena ekipa, koja je iza sebe imala broncu sa Svjetskog prvenstva. Imali smo dosta naporne pripreme za Zagreb, a završne pripreme odradili smo sa Srbijom u Rijeci – vraća Ratko Rudić »film unatrag« prema Zagrebu 2010. godine, kada je imao tek jednog vratara, Josipa Pavića. – Meni je naša ekipa izgledala prilično dobro i mi smo tada rekli da je naš cilj osvajanje zlatne medalje. Tako je to počelo. Inače, tada sam odlučio da na turnir idem samo s jednim vratarom, imao sam dvanaest igrača u polju. Imali smo zaista velika očekivanja od toga prvenstva, a onda nam se na početku dogodilo da smo izgubili od Crne Gore. To nas je na neki način malo protreslo te smo se potom dodatno angažirali. Poslije toga su sve utakmice išle onako kako smo očekivali.




Inače, Burić, nezaboravni popularni »Bura«, u dramatičnom finišu sa Srbijom, tradicionalno velikim rivalom, sudjelovao je u otključavanju vrata za finale s Italijom.


Motivacija


– Na tom je prvenstvu možda najvažnija bila utakmica polufinala koju smo odigrali sa Srbijom, a u kojoj je Burić kao bek izborio četverac u posljednjih pet sekundi i ostvarili smo pobjedu. U finalu s Talijanima odigrali smo utakmicu u kojoj smo dominirali, nije se postavljalo pitanje pobjednika.


Zlato u Zagrebu bilo je najbolja nagrada Rudiću i njegovim igračima te brojnim navijačima, a isto tako i tolikim marljivim organizatorima te velike međunarodne manifestracije.


– To je bilo vrlo dobro pripremljeno prvenstvo u svakom pogledu, tako i onom organizacijskom. I bazen je bio vrlo interesantan, postojao je uz to velik interes javnosti. Čak se za ove posljednje dvije utakmice više nije moglo dobiti ulaznice. Mislim da je to za naš vaterpolo i sport općenito bio veliki događaj u svakom pogledu, kako rezultatski, tako i organizacijski. Isto tako i što se tiče promocije. Uglavnom, to je bilo nešto što je ostavilo traga.


Ratko Rudić bio je vojskovođa u tolikim najvećim vaterpolskim bitkama, a onda je vodio niz igrača koji su iza sebe imali iskustvo igranja finala na najvećim natjecanjima. Trofejni trener se nosi s pritiskom kao riba u vodi, vrijedi to za brojne njegove igrače, a sada se s takvim pritiskom nosi ova hrvatska momčad od koje poslovično megalomanski raspoložena domaća javnost očekuje uspon na pobjedničko postolje.


– Ma, ja uvijek govorim da mi želimo pritisak i ja volim kada se igra pod pritiskom. Pa pritisak ti daje jednu dodatnu motivaciju, ti onda stvaraš određenu situaciju u kojoj se moraš više angažirati. Naravno da igrači moraju biti naviknuti kako da taj pritisak kanaliziraju i onda on ima dobre strane. Pa naravno da ćeš imati pritisak kad igraš kod kuće i svi bi željeli dobar rezultat, to je posve logično, te prema tome od toga ne treba bježati. Međutim, što se mene tiče, uvijek sam savjetovao igračima da se ne osvrću previše na određene napise ili na nečije izjave, već da idu dalje jer naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Pritom svatko želi najbolje reprezentaciji i svatko želi da reprezentacija napravi najbolji rezultat, a mislim da oni ne trebaju uopće razmišljati o konačnom rezultatu, nego tek o svakoj idućoj utakmici. To je u biti i jedini način da se uopće i dođe do rezultata.


Predvečerja velikih vaterpolskih događanja, poput predstojećeg splitskog, nalikuju kao jaje jajetu, protkana su brojnim međunarodnim utakmicama u kojima svaka reprezentacija želi što bolje izbrusiti formu. Vrijedi to i za Hrvatsku koja je ovih dana taj niz nastavila nastupom na turniru »Srbija 2022«, na kojem je u beogradskom finalu nadmašena od Italije.


– Te trening utakmice prije nekog službenog turnira puno znače. U tom trenažnom procesu mi imamo određenu gradaciju, znači kada se taj intenzitet i ti zahtjevi penju od onih običnih utakmica na treningu do javnih utakmica. Zapravo se te javne utakmice igraju sličnim intenzitetom kao da je službena utakmica. Naravno, to je ipak nešto drukčije, nije to još uvijek na razini prave, službene utakmice, međutim, takav susret pokazuje i stanje igrača i ekipe. Također i određene situacije koje se može popraviti, što se može korigirati, daje i neko iskustvo igračima. Ti igrači nemaju jako velik broj onih važnih, velikih utakmica prije velikih turnira. Prema tome, potrebno je da odigraju što veći broj utakmica i turnira. Stvaraju se tako što bolji automatizmi u igri, to sve pak pomaže kada dođu one prave utakmice.


Favoriti


Najbolje vaterpolske reprezentacije žive u specifičnom ljetu kada su »između čekiča i nakovnja«, između netom odigranog Svjetskoga prvenstva i onog kontinentalnog za koje provode posljednje pripreme. Pitanje je koliko tako dva velika natjecanja odigrana u kratkom vremenskom razdoblju mogu utjecati na izdanja momčadi u Splitu.


– Naravno da kratak vremenski razmak između tako dva velika natjecanja utječe na momčadi, međutim, situacija je takva kakva jest, iako to nije dobro. Inače, promijenilo se vodstvo FINA-e i LEN-a, vodstvo ima tu ideju da se ova dva prvenstva odigraju. Dojma sam da je Svjetsko prvenstvo na brzinu organizirano, da bi se na neki način nadoknadilo ono vrijeme koje je prošlo u neaktivnosti tijekom pauze zbog koronavirusa. Naravno, Svjetsko prvenstvo i ovo Europsko prvenstvo su dogovorena natjecanja koja imaju svoj određeni značaj i koja se moraju odigrati. Nije idealno, ali u budućnosti nas čeka još više zgusnuti kalendar natjecanja te se moramo privikavati. Kako je svima drugima, tako će biti i nama.


Jedno drugo privikavanje, u ovom slučaju hrvatskih vaterpolskih zaljubljenika, jest ono na izdanja obnovljene i pomlađene hrvatske reprezentacije u kojoj niz igrača stječući nužna međunarodna iskustva pliva tragovima tolikih slavnih prethodnika. Rudiću dobro izgleda slika ove momčadi izbornika Ivice Tucaka.


– Meni naša reprezentacija izgleda sasvim solidno. Mislim da ima jako dobar potencijal. Moramo se prisjetiti da su na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu dobro odigrali gotovo sve osim posljednje dvije utakmice. A to su bile utakmice koje donose medalju. Pritom jedno važno upozorenje. Poslije utakmice sa Srbijom čekala nas je Španjolska od koje smo izgubili. Imamo mladu, novu ekipu, te su tu moguće oscilacije, smatram da je to najveća opasnost. Eto, sada smo odigrali odličnu utakmicu sa Srbijom pa smo onda s Italijom igrali slabije. Znači, kada bismo zadržali kontinuitet igara, vjerujem da imamo velike šanse da dođemo do samog vrha.


Na samom vrhu je »razrijeđeni zrak«, tu se mogu uspeti samo najbolji. Domaća javnost očekuje mnogo od hrvatske reprezentacije, a krug favorita za pun pogodak u plivanju do uspjeha u Splitu je tijesan. Rudić pritom apostrofira Španjolsku i Italiju, navodeći uz Hrvatsku još niz ekipa koje se poslovično bore za odličja na najvećim natjecanjima.


– Po meni su najveći favoriti upravo Španjolci i Talijani. Oni imaju jako dobre ekipe, uz to su već neko vrijeme zajedno. Uglavnom, mislim da će oni biti ekipe koje su prvi kandidati za medalje. Poslije toga su Hrvatska, Srbija, Grčka. Te tri ekipe mogu svakoga iznenaditi. One će se isto boriti za medalju, možda i Crna Gora koja je pomladila ekipu, ali je imala solidne rezultate u posljednje vrijeme. Uglavnom, nabrajajući ove momčadi vidimo da su to već poznata imena.


Pola Goranin, pola Dalmatinac

Epska je već veza Ratka Rudića i Mrzlih Vodica koja traje od njegova djetinjstva do danas, uostalom, tamo provodi i ove ljetne dane.


– Meni je po maminoj strani cijela obitelj iz Gorskog kotara. Ja sam odrastao u Gorskom kotaru. Eto, baš sam i sada ovdje. Ja Goranin? Apsolutno. Ja sam pola Goranin, a pola Dalmatinac, ha, ha.. – kaže Rudić.