Braća Fantela

Najpoznatiji hrvatski jedriličari o sezoni i OI: “Mirne duše idemo na EP, više se ne moramo zamarati oko norme”

Alen Plahinek/Zadarski list

Braća Fantela/Snimio Luka JELIČIĆ

Braća Fantela/Snimio Luka JELIČIĆ

Jedina smo posada u Hrvatskoj, tako da smo automatski dobili mogućnost sudjelovanja na Igrama. Bio bih sretniji da ima više posada, da imamo jaču scenu, ali tako je, kako je - kaže Šime Fantela



ZADAR  Jedna od najtrofejnijih jedriličarskih, ako ne i sportskih braća u Hrvata, Zadrani Šime i Mihovil Fantela, članovi Svetog Krševana, vratili su se iz nizozemskog Scheveningena, gdje su na Svjetskom prvenstvu osvojili osmo mjesto, te među prvima iz Lijepe Naše dobili vizu za Olimpijske igre sljedeće godine u Parizu, odnosno ako se pitaju jedriličari, u Marseilleu. Svjetski prvaci iz 2018., brončani na Europskom prvenstvu 2020., a onda i brončani na Svjetskom prvenstvu 2022., a, kad je riječ o Šimi i olimpijski pobjednik iz 2016., postigli su, kako sami kažu, glavni cilj, no sezona još nije gotova.


– Zadovoljni smo jer nam je prvi cilj bio ostvarivanje olimpijske norme, odnosno dobivanje vize. Nažalost, jedina smo posada u Hrvatskoj, tako da smo automatski dobili mogućnost sudjelovanja. Bio bih sretniji da ima više posada, da imamo jaču scenu, ali tako je, kako je. Sada će nam biti puno lakše u nastavku sezone jer fokus nam sada može ići prema Marseilleu, gdje ćemo jedriti na Olimpijskim igrama. Ne moramo se zamarati oko norme – kaže Šime Fantela. – Što se regate tiče bilo je super, jedrili smo u drugačijim uvjetima nego većinu sezone. U Nizozemskoj su morske struje jake i vjetrovi su bili srednje jačine s valom na koji nismo navikli. Odjedrili smo 15 plovova i jako sam zadovoljan kako smo jedrili. Bili smo iznimno konstantni i za mene je to ključ u jedrenju. Meni je bitnije da nekoliko puta prođemo kroz cilj kao šesti ili sedmi nego drugi pa sljedeći puta 12.


Veliki je pritisak bio na svim posadama jer su svi željeli biti među deset najboljih, što bi značilo ispunjavanje olimpijske norme.




– Na moru se jako osjetilo da svi jedre s mišlju da ostvare normu. To se najviše vidjelo u kontekstu protesta. Svatko je protestirao za sitnice i gluposti za koje na normalnim regatama ne bi protestirali. I mi smo imali nekoliko takvih situacija, stoga smo se morali iskupljivati, jednom kada se nismo iskupili, odnosno napravili kazneni krug, Novozelanđani su protestirali i morali smo se povući iz utrke. Ovo je bila i odlična priprema za Olimpijske igre jer je sve skupa trajalo osam dana, što je rijetkost. Bilo nas je jako puno, stoga smo tri dana jedrili kvalifikacije – objasnio je Šime s čijim se riječima složio i Mihovil.


– Stvar je da se želiš što bolje pripremiti za Olimpijske igre, a mi sada imamo gotovo godinu dana za to. Možemo testirati opremu, napraviti drugačiji plan za dizanje forme. Na Svjetskom prvenstvu smo bili solidni, ali u ničemu vrhunski, no stvarno smo zadovoljni – nadodao je Mihovil.


Pripreme u Marseilleu


Unatoč ostvarivanju glavnog cilja, sezona još nije ni »g« od gotova. Do kraja kalendarske godine, u studenom, predstoji Europsko prvenstvo.


– To nam je prilično važna regata. Sezona je do sada bila jako duga i naporna, tako da ćemo sada odmoriti i onda se isključivo pripremati za prvenstvo. Sve regate su nam važne i uvijek imamo motiv. Doma ćemo sada biti nekih dva mjeseca prije nego odemo u Villamouru u Portugal – rekao je Šime.


Za najvažniji sportski događaj nema bolje pripreme od pripreme na terenu na kojem će se natjecati. U nekim sportovima to nije moguće, no jedriličari mogu isprobavati regatno polje i uspjeti shvatiti »teren« do najsitnijih detalja.


– Ove godine smo bili od početka svibnja do kraja srpnja u Marseilleu. Pokušat ćemo sljedeće godine biti čim više tamo, ali stvar je u tome da zimski i ljetni uvjeti nisu isti. Moramo gledati da bude barem još nekoliko posada da možemo što bolje iščitati regatno polje.


Mihovil je prije dolaska u 49er bio surfer, odnosno natjecao se sam, dok je Šime u klasi 470 s Igorom Marenićem osvojio sve što se može osvojiti. Godine 2017. braća su se odlučila na zajednički pothvat i ušli su u klasu 49er.


– S Igorom sam imao sličan odnos kao sada s Mihovilom, tako da mi ništa pretjerano novo nije bilo. Sada kada moram rezimirati, malo je lakše kada sam s bratom, jer poznajemo se puno duže. Možemo si sve reći, što je odlično za profesionalni tim. Sve kritike i sve pohvale se trebaju iznijeti da imamo jasan plan i program rada za poboljšati se. Mislim da rezultati pokazuju koliko se razumijemo – rekao je Šime, mozak »operacije«, dok je Mihovil snaga »operacije«.


– Mihovil je zadužen za brinu, dakle za trimu broda, kako ga namjestiti za određeni vjetar i kako ga voziti, dok sam ja za strategiju i taktiku, kakav manevar napraviti – ukratko je kazao Šime. Klasa u kojoj braća Fantela jedre jedna je od fizički najtežih. Puls jedriličara na Mihovilovoj poziciji tijekom utrka može ići i do 190, a sama fizička potrošnja je ogromna.


– Što je veći vjetar, to je teže. Jako stavljamo naglasak na kondicijsku pripremu, imamo trenera Edija Stipića s kojim radimo već dugi niz godina i vrlo smo zadovoljni. Bez vrhunske kondicijske pripreme u ovoj klasi nema se što raditi. Svjetsko prvenstvo je trajalo osam dana i ti ako nisi fizički spreman izdržati to sve, jednostavno zadnjih dana koncentracija i performans su slabiji – objašnjava Mihovil.


Ekipa


Glavni trener slavne braće je njihov otac Edo, no iza njih stoji cijela ekipa, Petar Cupać kao stručni savjetnik, Damir Dado Burčul je fizioterapeut, Edi Stipić kondicijski trener, a liječnik Ivan Bačić.


– Bez tima nema ništa. Dosta je kompleksno i svaki od njih pokriva svoj dio tako da se mi možemo fokusirati na jedrenje i na posao na moru. Što više toga uspijemo sa sebe maknuti, to nam je lakše – kratko i jasno poručio je Šime.


Financije kao i u svakom sportu igraju praktički ključnu ulogu. Jedrenje spada u jedan od skupljih sportova, tako da bez velikih sponzora gotovo je nemoguće kvalitetno odraditi sezonu.


– Novi brod košta 40 tisuća eura, a on se mora mijenjati svake godine. Jedna regata u grubo nas košta od 10 do 12 tisuća eura, a godišnje ih napravimo pet-šest. Sve u svemu 120 i 150 tisuća eura nas košta jedna sezona da bi se mogli boriti za medalju. To je budžet za preživljavanje, a timovi protiv kojih se borimo imaju i puno više. Svake godine je sve skuplji i skuplji sport. Kada smo krenuli, brod je bio nekih 28 tisuća eura, a sada pet godina nakon je 40 tisuća – pojasnio je Mihovil.