Kriza na Kantridi

Direktorica AK Kvarner otišla zbog razilaženja u mišljenju s većinom Uprave: “Ostavili smo financijski stabilan klub”

Ivana Vaupotić

Iva Florjančič/Foto osobna arhiva

Iva Florjančič/Foto osobna arhiva

Svatko zaslužuje priliku, kao što smo je i mi dobili, a na novoj upravi je da pokaže što može - kaže Iva Florjančič



RIJEKA   Atletski klub Kvarner proživljava najveću krizu u svojoj bogatoj povijesti. Zbog razilaženja u mišljenjima klub je ostao bez Uprave na čelu koje je posljednjih deset godina bio Luciano Sušanj, koji je iz privatnih razloga podnio ostavku na mjesto predsjednika, a njegovim se primjerom povelo i osam članova Izvršnog odbora, potpredsjednici Senka Frlić Kolovrat i Mladen Šćulac, Petra Karanikić, Paula Vučković, Tamara Mihalović, Tibor Poganj, Janko Povše i Verica Mance. Jedna od onih koji su otišli iz Kvarnera je i Iva Florjančič, nekadašnja atletičarka kluba s Kantride, koja je na mjestu direktorice provela devet godina i zajedno sa svojim suradnicima bila kotač koji je Kvarner učinio poželjnom destinacijom na hrvatskoj sportskoj karti.


– Unutar kluba su se dogodile određene promjene, nismo imali zajedničko mišljenje o budućoj viziji kluba – kaže Iva Florjančič, koja je 7. lipnja razriješena ovlasti na mjestu direktorice Kvarnera. – Luciano Sušanj je odstupio iz privatnih razloga, a njegov je primjer slijedilo i osmero članova Izvršnog odbora jer se više nisu vidjeli u sazivu Izvršnog odbora kluba. Ipak su oni bili predsjednikovi najbliži suradnici i odlučili su se s njim povući.


Isti cilj


Trenutna situacija u klubu svojevrstan je šok svim pratiteljima riječkog sporta jer je Kvarner jedan od rijetkih sportskih kolektiva koji je stabilan financijski, ali i organizacijski, a sada se nalazi u situaciji da nema Uprave i svojim djelatnicima nije isplatio plaću za lipanj?


– S obzirom na to da smo bili jako stabilan klub, između ostalog, i financijski, takav smo klub i ostavili. Klub je financijski osiguran za čitavo ljeto, plaće su osigurane, novaca na računu ima dovoljno za apsolutno sve programe, međutim, zbog razilaženja u stavovima i mišljenjima te želje za brzom promjenom i brzom primopredajom kluba, dogodila se situacija da je klub ostao bez osobe za zastupanje. Primopredaja kluba je proces koji, kao i svaka primopredaja, ima zakonske regulative koje treba poštovati i sada se nalazi u situaciji da nema tko potpisati plaće, iako na računu ima dovoljno sredstava.


Uprava Kvarnera trenutno broji četiri od 13 članova Izvršnog odbora, tijela koje prema Statutu rukovodi klubom, što znači da nema natpolovičnu većinu kojom može donositi pravovaljane odluke. Niti osobu za zastupanje, čime bi se stekli pravni i zakonski uvjeti za isplatu plaća zaposlenicima i nastavak rada kluba?




– Prema Statutu kluba, osobe za zastupanje su predsjednik, jedan od potpredsjednika i direktor. Budući da smo svi troje odstupili, klub u ovome trenutku nema zakonskog zastupnika. On će se formirati kroz neko vrijeme, ali kao što sam već navela, treba poštovati proceduru. To bi značilo da se primopredaja kluba može dogoditi u trenutku kada se na Skupštini kluba izabere zakonski odgovorna osoba kojoj se mogu predati sve ovlasti. Meni je zaista žao situacije u kojoj se klub trenutno nalazi, ali ona je posljedica kasne reakcije. Možda je trebalo ranije reagirati, možda je sve trebalo drugačije napraviti i ranije sazvati Skupštinu da se formira odgovorno tijelo i da se klub ne dovede u situaciju da ne može raspolagati sredstvima. Zbog toga, nažalost, nisu isplaćene plaće, kao što se ne može raspolagati niti sredstvima za natjecanja, iako ih ima. Izuzetno mi je žao što je došlo do ovakve situacije jer za to nije stvarno bilo potrebe. Klub se nikada nije našao u ovakvoj situaciji. Bilo je raznoraznih faza, ali ovo se nikada nije dogodilo. Žao mi je svih zaposlenika i atletičara, ali vjerujem da će se ova situacija čim prije riješiti i da će klub nastaviti s radom.


Prije devet godina klub ste preuzeli u nezavidnoj situaciji u kojoj su postojala dugovanja, ali i krediti koji su se dizali da bi se prebrodili ljetni mjeseci, nakon čega su stvoreni uvjeti za neometano funkcioniranje kluba?


– Iza nas je iznimno uspješnih devet godina, preuzeli smo klub koji je bio u dugovanjima, plaće zaposlenika nisu bile redovito isplaćivane, bilo je otvorenih stavki prema dobavljačima, redovito su se dizali krediti za plaće u ljetnom razdoblju. Našim dolaskom smo od Kvarnera uspjeli napraviti jedan od najvećih klubova u Hrvatskoj, financijski gotovo samoodrživ, s puno programa na koje se ugledaju mnogi klubovi i udruge. Plaće nikada nisu kasnile niti jedan dan, kao niti stipendije, a našim su atletičarima sva natjecanja bila pokrivena u stopostotnom iznosu. Kada sam 2014. godine došla u klub, imala sam Upravu koja je čitav svoj život provela u klubu, a činili su je ljudi koji su se realizirali u različitim gospodarskim granama i djelatnostima, ali su ostali u klubu. To su Luciano Sušanj, Senka Frlić Kolovrat, Mladen Šćulac, pokojni Matija Glad, Janko Povše, Tibor Poganj, Verica Mance i Petra Karanikić. Razumjeli su problematiku, a iako nismo uvijek imali isto mišljenje, uvijek smo imali isti cilj i lako smo dolazili do rješenja. Jako je važna ta struktura uprave koja mora razumjeti i, prije svega, poznavati povijest kluba, mora znati kako on funkcionira, kako diše.., a mi smo u tom dijelu bili jako kompaktna ekipa.


Samoodrživost


No, ono što je najvažnije, pronašli ste model kako osigurati financijska sredstva za normalno funkcioniranje kluba, s čime mnogi klubovi imaju velike probleme?


– S obzirom na to da je situacija u sportu, kada su financije u pitanju, takva kakva jest, nastojali smo osmisliti različite modele financiranja jer je vrlo rizično oslanjati se samo na jedan izvor financiranja, u ovom slučaju na Grad i javne potrebe. Kad imate više izvora financiranja, bit će vam lakše jer ste na neki način neovisni. Pronašli smo model po kojem smo se gotovo 80 posto financirali iz vlastitih sredstava. Redovito smo prijavljivali natječaje, dio je dolazio iz sponzorstava i donacija, osmišljavali smo programe za djecu od praktički dvije godine starosti te za odrasle, radili smo kamp kojim smo prebrodili ljetne mjesece i to je sve jako dobro funkcioniralo. Nedavno smo prošli na natječaju Ministarstva turizma i sporta kojim bismo osigurali sredstva za provedbu jednog programa iz kojeg bi bile pokrivene i plaće trenera koji bi provodili taj program. Nažalost, nemamo ovlaštenu osobu koja bi mogla potpisati svu dokumentaciju pa se taj program ne može realizirati. Tu je i natječaj Erazmus+ u suradnji s Finskim atletskim savezom, koji smo također morali otkazati jer nije imao tko potpisati dokumentaciju. Zbog toga mi je iznimno žao jer smo uvijek nastojali širiti suradnju i vidike s drugim institucijama. Mislim da će to imati dosta dalekosežne posljedice, ne samo što se tiče kluba, već i šire lokalne zajednice jer su programi koje smo provodili rađeni za dobrobit zajednice i djece koja nisu isključivo u atletici.


Uprava u ostavci postavila je dobre temelje za daljnji napredak, ali i visoko postavila letvicu uspješnosti. Kako vidite budućnost kluba?


– Mislim da će budućnost kluba biti dobra. Ovo je faza koja će proći čim se formira Uprava. Ostavili smo zaista financijski stabilan klub, organizacijski je sve posloženo i mislim da ne bi trebalo biti problema u daljnjem radu. Svatko zaslužuje priliku, kao što smo je i mi dobili, a na novoj upravi je da pokaže što može. Neki dan sam pročitala izjavu Luke Modrića, koja kaže: Kako treniraš, tako ćeš i igrati. To je primjenjivo na sve što radimo u životu pa tako i na naš klub. Koliko se trudiš i radiš, takvi će biti i rezultati. Mislim da smo mi iznimno puno radili, trudili se, bili smo složna ekipa i jedino tako možete ići naprijed. Vjerujem da će i nova Uprava nastaviti takvim putem – zaključila je Iva Florjančič.


Olimpijska zlata i izvrsne suradnje

Po čemu ćete najviše pamtiti proteklih devet godina?


– Iznimno smo ponosni što imamo olimpijsko zlato, čime se jako malo njih može pohvaliti. Osim Sare Kolak, tu su Veronika Šokota i Laura Štefanac, olimpijska pobjednica gluhih, koje su došle u klub zbog nas i načina na koji je klub funkcionirao. Bilo je tu još interesa od strane atletičara, ali nismo imali mogućnosti za to. Imali smo izvrsnu suradnju s HOO-om, to nije tajna, lani smo organizirali Glas žena u sportu, za što smo dobili pohvalu Morane Paliković Gruden, dopredsjednice HOO-a. Moram istaknuti i izvrsnu suradnju s nutricionisticom Mimi Vurdeljom, koja nam je zaista pomagala u svim segmentima, čak i u onome što prelazi njezinu domenu. Tu su Riječki sportski savez, Grad Rijeka, Županija Primorsko-goranska, Hrvatski atletski savez, svi su bili uvijek uz nas i pomagali nam koliko god su mogli – rekla je Iva Florjančič.