RIJEKA Dok gledamo let jata prvih ptica selica, nakon ljetošnje vijesti o odlasku u legendu Luisa Suareza, ova jesenska o odlasku na drugi svijet Bobbyja Charltona, jednog od najslavnijih nogometaša u povijesti ne samo na Otoku, nego i diljem svijeta, izaziva koktel sjete ublažene tolikim lijepim, nezaboravnim uspomenama.

Riječ je o karijeri u Manchester Unitedu i u engleskoj reprezentaciji, o rijetko viđenom loptačkom mozaiku s »tisuću i jednom« kockicom, napunile bi tolike stranice u »Ratu i miru«, skoro pa h je nemoguće nabrajati. Stvarao ih je čovjek rođen 11. listopada predratne 1937. godine, sportaš kojem itekako pristaje titula Sir, pravi gentleman u kopačkama, u dugoj i nezaboravnoj karijeri zaradio je samo dvije javne opomene.

Nije ni čudno s obzirom na to je za njega nogomet u prvom redu bio vječito nadigravanje, ali i davanje svega sebe u korist momčadi bez samoisticanja, redanje kilometara u sprintu jurnjavom u napad ili vraćanjem u obranu pri čemu su golovi tog sjajnog napadača kao cipela po mjeri noge pristajali uz nezaboravnu pouku trenerskog znalca Ante Biće Mladinića da »gol daje igra, a ne igrač«. Charlton je kao takav i igrom i golovima bio idealni vođa europskog prvaka Manchester Uniteda iz 1968. godine, a i sastava engleskih svjetskih prvaka samo dvije godine prije toga.

Busbyjeve bebe

Još će mnoge godine proći kao što su od tada minula desetljeća, ali spomen na onaj United ne prolaze niti će minuti u sjećanjima sportskih romantičara. Te »Busbyjeve bebe« su milijunima diljem svijeta, dok su slušali o demonstracijama buntovnih studenata, bile jednako veliki svjetski hitovi s Otoka kao i glazba Beatlesa i Rolling Stonesa, a Charlton, Best i ostali iz tog nogometnog orkestra slavnog trener Matta Busbyja, po popularnosti su bili ravni jednom Johnu Lennonu ili Micku Jaggeru, kao i ovi slavni muzičari, tako su i oni vječne legende.

Suhe brojke i neumoljive činjenice se kao na kasi nekog supermarketa brzo redaju jedna za drugom, spominje se tako da je čovjek u svijetu nogometa tada spominjan često kao i Bobby, sveprisutni engelski policajac, dobio Zlatnu loptu 1966. godine kada je engleska doma bila svjetski prvak i da je za svoj voljeni klub s Old Trafforda postigao 249 golova u 758 nastupa između 1956. i 1973. godine, uzevši pritom tri naslova engleskog prvaka, dva Superkupa i FA Kup, da je čak 106 puta igrao za englesku reprezentaciju, postigao je 49 golova i kako je bio je najbolji strijelac reprezentacije od 1970. do 2015. godine. Nakon tih skoro pola stoljeća prestigli su ga junaci naših dana Wayne Rooney i Harry Kane.

U ovoj priči, davnijoj od poruke Meri Cetinić »davno je, davno bilo to«, kao munja u mraku sjevnu neka sjećanja, u prvom redu na nesretno slijetanje Manchester Uniteda na aerodrom u Münchenu 1957. godine poslije četvrtfinala Kupa prvaka s Crvenom zvezdom u Beogradu (3:3, dva Charltonova gola) i tragediju, nesreću pri polijetanju za Englesku s 23 poginula od čega su sedmorica bili nogometaši.

Slavni Bobby je preživio s lakšim ozljedama, Bog ga je sačuvao za finale Kupa prvaka s Benficom na Wembleyu, triler u kojem su mu nasuprot stajale dvije zvijezde iz Mozambika, topnik Eusebio i Coluna, čovjek kojeg su za kasniji prelazak u Lyon kao veterana tražili prvo neku prijateljsku utakmicu uz njegov odgovor:

– Ja sam Coluna i ne igram probne utakmice.

Norma

Rasplet je upamćen po podvigu Georgea Besta, velikog talenta i isto tako ljubitelja slatkog života čije su prodore navijači na Old Traffordu uz ovacije pratili skandiranjem »Best is the best«, akciji u produžetku za 2:1 kada neponovljivi Irac »nije predriblao jedino stativu«.

U trijumfu »Beba« 4:1 Charlton, je, »onako usput«, dao dva gola. Dvije godine prije slavio je titulu svjetskog prvaka s dvije godine starijim bratom Jackom, visokim braničem. Ljubitelji su među inima vidjeli inozemne asove, primjerice Brazilce Pelea i Garrinchu, Colunu i Eusebija. U finalu je viđena prava drama, Alf Ramsey vodio je Gordi Albion protiv Bechenbauera i ostalih asova njemačkog trenerskog asa Helmuta Schöna, domaćini su u produžetku slavili s 4:2, a do danas je ostao dvojben gol Geoffa Hursta za 3:2 u 101. minuti.

Upravo je Geoff Hurst jednom prilikom opisao Charltona kao najdarovitijeg igrača svih generacija, a posebna je i pohvala kasnije trenerske legende s kluba Manchester Uniteda Alexa Fergusona.

– Charlton je primjer za sve koji ulaze u nogometni svijet. Poseban je jer se sjajno nosio sa svojom veličinom. Nikada nije zaboravio svoje korijene, cijeli život posvetio je djevojci Normi. Ona je bila njegova stijena, nevjerojatna je osoba i savršeno si odgovaraju. On je zaslužan što sam ja dobio posao u Manchester Unitedu – rekao je Alex Ferguson iznoseći još jednu od tolikih uspomena na nezaboravnog Bobbyja Charlona, čovjeka koji će u nogometu biti spominjen zauvijek.