RIJEKA Dan poslije visokog poraza od Istre 1961 u prvoj kvalifikacijskoj utakmici za popunu Prve HNL u redovima Orijenta 1919 prevladavaju izmješani osjećaji i dojmovi. S jedne strane nitko ne može biti zadovoljan činjenicom da su porazom (3:0) praktično već nakon prve utakmice isparile one pritajene prvoligaške želje i ambicije, a s druge strane Krimejčani nisu igrom razočarali. Štoviše, s desetoricom na terenu su dobro parirali kvalitetnijem suparniku. Zapravo, dojam je da bi stvari puno drugačije izgledale da je trener Fausto Budicin mogao imati na raspolaganju kompletnu momčad, s dva standardna beka (Travaglia i Vidas) i da se u ranoj fazi utakmice nisu dogodile dvije nedopustive pogreške, Smolčića kod penala i Ivančevića kod isključenja. Gol i igrač minusa bio bi vjerojatno teško nadoknadiv i za kvalitetnije i iskusnije momčadi od mlade Orijentove ekipe.

Vratar Carlo Berković bio je apsolutno prvo ime u redovima Krimejčana. Primio je tri pogotka, ali spasio barem još toliko lopti u svojoj mreži. Ništa iznenađujuće za one koji prate vratara Orijenta otkada je došao na Krimeju. Igrač ponikao u omladinskom pogonu Rijeke definitivno je zaslužio prvoligašku priliku. Ako ne s »crvenima« onda s nekom drugom momčadi.

– Kakva su dojmovi dan nakon poraza? Prvo, moramo čestitati Istri 1961 na zasluženoj pobjedi – započeo je Berković. – Sigurno da postoji razlika između Prve i Druge HNL, ali nije to baš tako velika razlika kao što možda sugerira rezultat. Mi smo jednostavno loše krenuli utakmicu i to se odrazilo na sve ono što se kasnije događalo. Primili smo rano gol iz penala, pa zaradili crveni karton, a onda se u nastavku dogodio i moj glupi izlet, pa nesporazum kod trećeg gola… Kada sve to zbrojimo i oduzmemom možemo reći da smo im mi darivali pobjedu.

Glave gore

Na Krimeji su u ovu kvalifikacijsku priču ušli s idejom da vide gdje su i što su odnosu na prvoligašku konkurenciju. Ova utakmica, međutim, nije donijela pravo mjerilo vrijednosti krimejske momčadi. Što zbog činjenica da je Orijent bio hendikepiran neigranjem nekoliko igrača, što zbog toga da je momčad zaigrala važnu natjecateljsku utakmicu nakon 148 dana bez službenih susreta.

– Da smo bili kompletni sigurno bi bili sigurniji straga, ali i opasniji prema naprijed. Međutim, unatoč tome mislim da si svi možemo pogledati nakon utakmice u oči. Ipak smo 80 posto utakmice igrali s igračem manje. Imali smo svoje prilike i nakon prvog i nakon drugog primljenog gola. Dobro smo radili u stanci, snaga nije problem, ali je problem što nismo bili u natjecateljskom ritmu. Svi znamo da nije isto igrati prijateljske i prvenstvene utakmice. Nema veze, glave gore! Mislim da možemo biti ponosni na ono što smo napravili.

Iako je realno teško očekivati da će mlada momčad Orijenta u Puli napraviti veliko iznenađenje i nadoknaditi tri gola zaostatka nije svejedno kako će završiti utakmica na Drosini.

– Naravno da nije. Idemo se potući pa što bude. Oni su bolji od nas i to treba priznati, ali ne toliko koliko oni to potenciraju kroz svoje medijske istupe. Ne idemo u Pulu odraditi utakmice već dokazati da nismo zalutali u kvalifikacije i da iduće godine možemo ponovo kandidirati za sam vrh ljestvice.

Kolega iz Glasa Istre izvukao je podatak da je vratar Orijenta svojedobno bio proglašen za najboljeg vratara, i što je još neobičnije, najboljeg igrača kultnog pulskog malonogometnog »Moja ulica, moja ekipa…«.

Pulske curice

– To je bilo prije šest godina… Bili smo prvi na – borbu. Da, ispada da sam raspoložen protiv pulskih momčadi. Nisam bio loš, osim onog izleta kod drugoga gola. Puno sam o tome razmišljao. Međutim donio sam takvu odluku i stojim iza nje. Samo jednu stvar bi napravio drugačije: digao bi ga gore na autobusnu stanicu ha, ha… Šalim se naravno. To bi značilo crveni karton i da propuštam uzvrat.

Berković se nekoliko puta vratio na jednu pogrešnu procjenu, a nerado s druge strane govori o desetak sjajnih intervencija.

– Ako sam već moramo dobiti gol onda bih radije da sam ga dobio nakon jedne od tih deset situacija, nego nakon ovog izleta. Moram još nešto reći. Nisam dugo igrao protiv ekipe koja je tako plakala kao Puljani nakon svakog duela. Čovjeku dođe žao što ih, naravno ne doslovno rečeno, nismo pošteno istukli. Dugo nisam igrao protiv takvih curica. Sramota je za jednog prvoligaša da dođe kod drugoligaša i nakon svakog duela svi plaču od prvog do zadnjeg igrača na klupi. Platili smo danak neiskustvu, Puljani su nas dobili na iskustvo. Čestitam im na tome, tko te pita kada izgubiš utakmicu kako si je izgubio.

Ovo je bio veliki vikend za riječke vratare. Ivor Pandur je bio sjajan na vratima Rijeke protiv Lokomotive u finalu Kupa, Berković je briljirao protiv Istre 1961 na Kantridi…

– Čestitam Ivoru i Rijeci na Kupu! Svaka čast Panduru, postat će vrhunski vratar ako ovako nastavi. A ja… Ja sam primio tri pogotka i izgubio utakmicu… Mogu samo plakati!

Valjda je netko vidio sve te sjajne intervencije pa će Berković dobiti jednoga dana prvoligašku priliku.

– Ne brinem se oko toga. Tu sam u Orijentu i sve ću dati za taj klub. Zadovoljan sam na Krimeji. Godine idu, ali neću se žaliti.

Javio se iz UAE i njegov dugogodišnji učitelj, bivši trener vratara Orijenta – Ivan Grabovac.

– Naravno da se Grabi javio i odmah mi je spočitao na procjeni kod onog istrčavanja. Rekao sam mu da bi to ponovio! Ponekad kod takvih izleta imaš sreće pa pogodiš, a ponekad nemaš pa dobiješ pogodak kao što sam ga ja dobio. Ništa, život ide dalje… – rekao je Berković.